Mit o općem potopu svijeta jedan je od najraširenijih poznatih mitova. Poznaju ga gotovo svi narodi svijeta: od Južne i Sjeverne Amerike preko Europe do područja Starog istoka. Vjerojatno mitske priče o potopu vuku svoje korijene iz razdoblja prestanka ledenoga doba između 12 i 10 tisuća g. pr. Kr. Najstariji opisi općeg potopa zapisani su na XI. pločici Epa o Gilgamešu i u knjizi PostanakStarog zavjeta. Vjerojatno su sumerski opis potopa kasnije preuzeli Akađani, Babilonci, a naposljetku i Židovi. Glavni likovi ovih priča bili su Sumeranin Utnapištim i Židov Noa.

Prema priči bog Ea (Jahve) je vidio veliku pokvarenost čovjeka pa je odlučio kazniti ljude. Ipak je odlučio poštedjeti Utnapištima (Nou) pa ih je upozorio o nadolazećoj katastrofi. Prema božjim uputama Utnapištim (Noa) je načinio lađu u koju se smjestio s obitelji i svim životinjskim vrstama. Opći potom i velika oluja bjesnili su šest dana i šest noći (četrdeset dan i četrdeset noći) i tijekom tog vremena potopljen je čitav svijet. Jedino se očuvala Utnapištimova (Noina) lađa i njezini putnici, nasukavši se na brdu Niširu (Ararat). Nakon što vode spustio putnici su napustili lađu, a od njihovih potomaka potekli su današnji ljudi.

Donosimo usporedni opis potopa iz Epa o Gilgamešu i Staro zavjetne knjige Postanka.

“S prvim javljanjem zore,

crni oblik pojavi se na horizontu.

Unutra je Adad grmio,

naprijed su glasonoše Šulat i Haniš

preko brda i dolina išli.

Eragal jarbole čupa,

naprijed hita Ninurta probiti nasip.

Anunnaki podigne baklje,

obavivši zemlju svojim užasnim svijetlom.

Žestina Adadova dosegla je nebesa,

pretvarajući u tamu sve što bijaše svijetlo.

Svu je zemlju u pustoš pretvorio.

Jedan je dan južna oluja bijesnila,

rastučom snagom svojih udaraca, preplavljujući planine,

gazeći ljude poput bitke.

Nitko nije vidio svog druga,

niti su ljudi mogli biti razaznani s neba. …”

(Ep o Gilgamešu, XI. pločica asirske verzije, 96-112)

U dan onaj – šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog – navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći. … Pljusak je na zemlju padao četrdest dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom. Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom. Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. Izgiboše sva bića što se po zemlju kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi: Sve što u svojim nosnicama imaše dah života – sve što bijaše na kopnu – izgibe.” (BiblijaStari zavjet, Postanak, 710-22)

O autoru

Mladen Tomorad

Rođen sam u Zagrebu 1971. Diplomirao (1997.) i magistrirao (2001.) sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao sam na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu interdisciplinarnim doktorskim radom s područja povijesti, arheologije i muzelogije - „Model računalne obrade i prezentacije staroegipatskih predmeta u muzejskim zbirkama u Hrvatskoj“ (2006.). Od 2005. do 2009. godine studirao sam egiptologiju na Sveučilištu u Manchesteru. Od lipnja 2000. do travnja 2011. radio sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje sam od siječnja 2002. do listopada 2006. bio voditelj Kompjutorskog laboratorija. Od travnja 2011. radim na Odsjeku za povijest Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta (2011. - 2020) i izvanrednog profesora (2020. - ). Inicijator sam i voditelj međunarodnog projekta Croato-Aegyptiaca Electronica od 2002. godine. Sudionik sam brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova s područja povijesti, egiptologije, muzeologije i primjene IT-a u povijesnim znanostima. Godine 2004. bio sam nominiran za godišnju državnu nagradu za popularizaciju znanosti za projekt Croato-Aegyptica Electronica. Stručno se bavim poviješću starog Egipta, starom poviješću, muzeologijom, primjenama informacijskih tehnologija u povijesnim istraživanjima i nastavi povijesti, metodologijom povijesnih znanosti i poviješću Sjedinjenih Američkih Država do 20. stoljeća. Od početak 1993. do danas objavio sam preko 300 znanstvenih i stručnih radova s područja povijesnih i informacijskih znanosti, veći broj udžbenika i priručnika za osnovnu školu, gimnaziju i sveučilište, znanstvene knjige Egipat u Hrvatskoj: egipatske starine u hrvatskoj znanosti i kulturi (Zagreb: Barbat, 2003.), Staroegipatska civilizacija sv. 1: Povijest i kultura starog Egipta (Zagreb: Hrvatski studiji, 2016.), Staroegipatska civilizacija sv. 2: Uvod u egiptološke studije (Zagreb: Hrvatski studiji, 2017.), Egipatsko blago u Osijeku – hrvatska fascinacija starim Egiptom (Osijek: Arheološki muzej, 2019. s Marinom Kovač), Egypt in Croatia (Oxford: Archaeopress, 2019., s još sedam kolegica) i Egipat u Hrvatskoj: hrvatska fascinacija staroegipatskom kulturom (Zagreb: Fakultet hrvatskih studija, 2020.). Urednik sam knjiga „The research of the history and culture of the Ancient Near East in Croatia” (Saarbrücken: Lambert Academic Publishing, 2014.), „A History of Research into Ancient Egyptian Culture Conducted in Southeast Europe” (Oxford: Archaeopress, 2015.), Egypt 2015: Perpectives of research – Proceedings of the Seventh European Conference of Egyptologists (2nd-7th June 2015, Zagreb – Croatia) (Oxford: Archaeopress, 2017.) i Slavne žene stare povijesti: životi žena u društvima starog svijeta (Zagreb: Meridijani-Hrvatski studiji, 2018.). Bio sam glavni sam urednik web portala Croato-Aegyptica Electronica [www.croato-aegyptica.hr; 2004.-2014.], a trenutno sam urednik online povijesnog časopisa Stara povijest [www.starapovijest.eu]. Također sam osmislio web stranica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Odsjeka za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.