Paleoradiologija je znanost stara gotovo koliko i radiologija, koja se rađa izumom X ili Roentgen (RTG) zraka u studenom 1895. koje je prve opisao njemački znanstvenik Konrad Roentgen. Tri mjeseca kasnije Koenig u Frankfurtu snima egipatsku mumiju u muzeju što se uzima kao početak paleoradiologije. Hrvatska se vrlo rano uključuje u svjetske paleoradiološke tokove; Gorjanović-Kranberger već 1901. u Bolnici “Sestara milosrdnica” (Vinogradskoj) snima fosilne ostatke krapinskog pračovjeka. Sve do 1970ih RTG ostaje jedina metoda korištena u paleoradiologiji sve do otkrića kompjuterizirane tomografije (CT). Prema legendi tvrtka “EMI” obogativši se na “Beatlesima” je investirala novac u medicinska istraživanja te je Sir Godfrey Hounsfield 1971. prvi put uptorijebio CT u kliničkoj dijagnostici. 1975. u Kanadi, snimljen je mumificirani mozak a 1976. snimljeno je mumificirano staroegipatsko tijelo. 1990ih razvijaju se CT aparati 3. i 4. generacije, koji omogućuju sve tanje slojeve (danas ispod 0,5 mm) i trodimenzionalne rekonstrukcije sve naprednijim softverskim riješenjima. Krajem 90ih CT postaje zlatni standard paleoradioloških istraživanja u Egiptologiji. Magnetska rezonancija (MR) se temelji na rezonanciji vodikovih iona koji se većinom u ljudskom tijelu nalaze u vodi, problem je što su mumije dehidrirana tijela te ne posjeduje gotovo uopće slobodne bodikove ione. 2007. upotrjebom Ultrashort echo time (UTE) sekvencije koja dobija signal iz vodika iz preostalih molekula u Zuerichu su snimljene peruanska mumija i neki dijelovi tijela egipatskih mumija, 2010. (objavljeno 2011. i 2012.) u Zagrebu u Kliničkoj bolnici “Dubrava” je snimljena cijela egipatska mumija te je tada MR prvi put upotrjebljena u diferencijalnoj dijagnozi u paleoradiologiji.
