U dosadašnjem dijelu rada dao sam pregled staroegipatskih zbirki i dosadašnjih istraživanja egiptološke građe u Hrvatskoj. U narednoj cjelini nastojat ću dati pregled dosadašnjih modela prezentacije navedene građe staroegipatske provenijencije. Na temelju istraživanja arhivske građe pojedinih hrvatskih muzejskih institucija i raspoloživih publikacija utvrdio sam da se u posljednjih 135 godina može govoriti o sljedećim modelima prezentacije staroegipatske muzejske građe: 1.) stalnim postavima, 2.) povremenim izložbama, 3.) katalozima i vodičima stalnih postava te povremenih izložbi, 4.) znanstvenim i stručnim člancima u časopisima i novinama, 5.) web stranicama muzejskih institucija, 6.) prezentacijom staroegipatskih predmeta putem projekta Croato-Aegyptica Electronica, 7.) replikama zanimljivijih predmeta koje su dostupne u pratećim muzejskim prodavaonicama suvenira. Modeli poput u svijetu prihvaćenih video kazeta, dijapozitiva i CD-ROM-ova nisu prisutni u našim muzejskim institucijama. Odmah moram istknuti da su dosadašnji modeli nezadovoljavajući te da bi se muzejske institucije morale znatno više potruditi kako bi pravilno prezentirale dragocjenosti koje čuvaju u svojim kućama. Naime, žalosno je da većina predmeta stoji u čuvaonicama pojedinih muzeja, često u prašnjavim kutijama gotovo nikada dostupni oku posjetitelja. Također, gore spomenuti pravilni i raspoloživi modeli prezentacije, koji su danas uobičajeni u svijetu, odnose se samo na jedan manji dio naših muzejskih institucija.
1. Stalni postavi
Zbirka Narodnog muzeja u Zagrebu (danas: Arheološki muzej u Zagrebu)
U Hrvatskoj se počeci prezentacije staroegipatske muzejske građe u obliku stalnih postava mogu datirati u sam početak sedamdesetih godina 19. stoljeća. Oni se u osnovi odnose na staroegipatsku zbirku Arheološkog odjela tadašnjeg Narodnog muzeja u Zagrebu. Zbirka se od svog nastanka 1868. do danas često selila zajedno s Arheološkim odjelom tj. sa zbirkama današnjeg Arheološkog muzeja u Zagrebu. Od svog nastanka do 1881. godine egipatski dio zbirke bio je smješten u Narodnom domu u Opatičkoj ulici 18. Nakon prvog preseljenja muzej je bio smješten u novoizgrađenu zgradu Schmidtove Akademijine palače na Trgu Nikole Šubića Zrinskog 11. Tijekom ljeta (21. srpnja i 25. kolovoza) 1945. godine Ministarstvo prosvjete Federalne Države Hrvatske dalo je nalog za preseljenje Arheološkog odjela u palaču na Trgu Nikole Šubića Zrinskog 19 koje je dovršeno početkom jeseni iste godine. Muzej tada mijenja ime u Arheološki muzej, a u toj palači na Zrinskom trgu smješten je i danas.
Stalni postav prije 2005. godine
Iz arhivske dokumentacije, kojom raspolaže današnji Arheološki muzej u Zagrebu, vrlo je teško točno utvrditi kad je postavljen prvi stalni postav staroegipatskih predmeta. Budući da je Šime Ljubić godine 1871. izdao prvi popis zbirke pod naslovom Sbirke Narodnoga zemaljskoga muzeja, I. Arheologički razdjel, A. Kollerova egjipatska sbirka, može se pretpostaviti da je to bilo neposredno nakon što je njemački egiptolog Heinrich Brugsch 1869. g. pregledao i sistematizirao cjelokupnu zbirku.
Na temelju kataloga iz 1889. može se iščitati da je od oko 2100 raznovrsnih predmeta u narednim desetljećima bilo izloženo svega nešto manje od 350 artefakata. Ostali su najvjerojatnije bili spremljeni u podrumske prostorije muzeja. Manji predmeti su dugi niz godina bili izloženi u sedam ormara. Bili su sortirani ovim redoslijedom:
1.) ormar br. I.:
– skarabeji
– razni, uglavnom drveni predmeti (lutke, ploče, posude i kutije, kozmetički predmeti i kipići bogova)
– kanope i poklopci kanopa
2.) ormar br. II.:
– razni predmeti uglavnom izrađeni od pečene zemlje (nakit, kipići raznih životinja i staroegipatskih bogova)
3.) ormar br. III.:
– razni predmeti uglavnom izrađeni od pečene zemlje (obuća, kipići raznih staroegipatskih bogova, nakit, skarabeji, amuleti, pločice, nilometar i posude)
4.) ormar br. IV.:
– šauabtiji s natpisom i bez natpisa
– ostali predmeti od raznih materijala (mumificirane životinje, dijelovi drvenih kutija)
5.) ormar br. V.:
– mumije i dijelovi mumija ljudi te raznih životinja
– kipovi bogova od raznih materijala
– kipovi i kipići ljudi od raznih vrsta kamena
– drvene i kamene ploče (stele)
6.) ormar br. VI.:
– papirusi
7.) ormar br. VII.:
– posude od alabastera
– kanopske vaze s i bez poklopaca
– razni predmeti (pogrebni pečati, kalupi, stele, pločice i drugi manji predmeti).
U sklopu tadašnjeg stalnog postava zbirke posebno su bile izložene četiri mumije s pripadajućim sarkofazima i kartonažama te osamnaest nadgrobnih stela od kamena. U tadašnjim novinama pronašao sam jedan zanimljiv komentar Izidora Kršnjavog o Ljubićevu vođenju zbirke iz daleke 1879. godine. U članku Naš Arheološki muzej Kršnjavi, predstavljajući tadašnji arheološki dio Narodnog muzeja u Zagrebu, piše: “Egipatske sbirke ne poznajem jer je uvijek zaključana.” Naime, zbirka je sve do preseljenja u novu zgradu 1881. općinstvu bila otvorena svega dva puta tjedno. Dani za eventualni posjet muzeju bili su četvrtak i nedjelja od 9 do 12 sati pa stoga ne začuđuju kritike jednog od tadašnjih čelnih ljudi hrvatske kulture Izidora Kršnjavog. U novoj zgradi Schmidtove Akademijine palače zbirka je bila mnogo pristupačnija pučanstvu pa je godine 1897. zabilježeno 6386 posjetilaca koji su zabilježili svoja imena u knjizi dojmova.
Prilikom preseljenja muzeja 1945. godine egipatska zbirka bila je preseljena među prvima. Prema podacima s kojima raspolažem izgleda da se stalni postav nije mijenjao sve do proljeća 1974. godine. Naime, tek su 24. travnja 1974. otvorene preuređene stalne izložbe prethistorijske i egipatske zbirke koja je smještena na III katu muzeja. Tadašnji novi postav osmislili su arhitekt Stjepan Planić i povjesničar umjetnosti Josip Ladović, a on se u osnovi nije mijenjao sve do početka Domovinskog rata kad je muzej zatvoren za javnost zbog sigurnosnih razloga i preuređenja koje je završeno potkraj devedesetih godina 20. stoljeća. Taj novi postav koncepcijski se dosta razlikovao od dotadašnje prezentacije zbirke čiji su predmeti bili smješteni u trošne ormare. Starine su tada prvi puta bile smještene u 22 vitrine koje su tematski bile podijeljene ovisno o vrsti i ulozi predmeta u svakodnevnom životu, odnosno pogrebnoj opremi. Kamene stele bile su smještene na posebno pripremljena postolja na zidovima dvorane, sarkofazi i kartonaže u posebne vertikalne staklene vitrine, a veća kamena plastika u posebne vitrine. Uz izložene predmete na zidove dvorane bili su postavljeni i posebni panoi na kojima su date osnovne informacije o staroegipatskoj povijesti, religiji, umjetnosti i kulturi.
Slična koncepcija stalnog postava novoformiranog Egipatskog odjela sačuvala se sve do kraja 2004. godine kad su započele pripreme novog stalnog postava. Zbirka je tako bila zatvorena od prosinca 2004. do početka travnja 2005. Autor novog stalnog postava bio je voditelj odjela Igor Uranić, a koncepcijski izložbu su osmislili I. Uranić i arhitekt M. Beusan. Predmeti su tako podijeljeni u sljedeće tematske grupe:
1.) brončani kipovi,
2.) sarkofazi,
3.) stele,
4.) skupltura,
5.) grobna oprema,
6.) šauabti figure,
7.) nakit, posuđe i kozmetički pribor,
8.) amuleti,
9.) kanopske vaze,
10.) papirusi.
Kao i do tada tzv. “Zagrebačka mumija” Nesi-hensu i njeni povoji smješteni su u posebnu prostoriju u koju se ulazi direktno iz stalnog postava Egipatskog odjela. Novost ovog novog postava je ta da su svi prozori dvorane zatvoreni, zidovi obojeni živim bojama, a sama dvorana je slabije osvijetljena kao bi se dobio dojam ulaska u staroegipatsku grobnicu. Otkako je otvoren sredinom travanja 2005. novi postav svakodnevno privlači brojne posjetitelje u muzej.
U sklopu privremenog postava antičkog odjela izložena je brončana statueta Harpokrata iz Slavonskog Broda. Mali dio kamenih spomenika izložen je u dvorištu zgrade u sklopu muzejskog lapidarija. Trenutno je posjetiteljima dostupan kameni kip izidinske statue, glava Serapisa s kruništa nadgrobne stele s lavljim parom i krunište nadgrobne stele s lavljim parom i glavom Serapisa. Ostali spomenici koji se čuvaju u sklopu antičkog odjela nisu izloženi te se čuvaju u podrumskim prostorijama muzeja. Jedna uljanica s prikazom glave Jupiter-Amona izložena je u arheološkom parku Andautonija u Ščitarjevu.
U sklopu stalnog postava numizmatičke zbirke izloženo je nekoliko primjeraka novca ptolemejskih vladara.
Ostali muzeji
Egipatski spomenici vrlo su rijetko zastupljeni u stalnim postavima muzejskih institucija u kojima se čuvaju. Oni su dio stalnih postava Muzeja Mimara u Zagrebu, Arheološkog muzeja Istre u Puli, Arheološkog muzej u Zadru, Arheološkog muzeja u Splitu, Muzeja Slavonije u Osijeku, Samostana sv. Eufemije u Kamporu i Arheološkoj zbirci i Lapidariju Grga Novak u Hvaru. U ostalim muzejima predmeti uglavnom nisu izloženi.
U Muzeju Mimara u Zagrebu smješten je stalni postav dviju zbirki koje se odnose na staroegipatsku civilizaciju. Stalni postav ovog muzeja postavljen je prilikom otvaranja muzeja 1987. godine te se od tada koncepcijski nije mijenjao. Predmeti su smješteni u zgradi muzeja na Rooseveltovu trgu 5 u dvije dvorane. U jednoj dvorani u nekoliko staklenih vitrina izloženi su predmeti staroegipatske plastike, razne posude i amuleti. Predmeti od stakla smješteni su u odvojenoj dvorani u kojoj se čuvaju i ostali kronološki podijeljeni predmeti od staklene paste i stakla. Izloženi su svi predmeti s izuzetkom većeg dijela fragmenata raznih staklenih posuda s područja Aleksandrije. Izložbe nisu opremljene posebnim panoima koji bi posjetiocima dali detaljnije informacije o staroegipatskoj kulturi i civilizaciji.
U stalnom postavu Arheološkog muzeja Istre u Puli izložen je manji dio predmeta koji se čuvaju u tome muzeju. Monolitni blokovi ograde žrtvenika s prikazom glave Jupiter Amona smješteni su u lapidariju muzeja. Ostali kameni spomenici nalaze se uglavnom u hodnicima izložbenog prostora u prizemlju i na prvom katu. Uz spomenike nedostaju pobliže informacije o mjestu i vremenu nalaska te njihovoj funkciji. U sklopu postava o Nezakciju izložen je mali brončani sistrum pronađen na istom lokalitetu. U sklopu stalne izložbe Augustova hrama izložen je ulomak ploče od kamena vapnenca s prikazom glave Aheloja, statueta Izide-Fortune iz Savudrije i glavica stupa u obliku Hathor iz pulske Arene. Ostali predmeti nisu izloženi.
U sklopu stalnog postava Arheološkog muzeja u Zadru izloženi su monolitni kameni blokovi s protomom glave Jupitera-Amona koji su sastavni dio zadarskog foruma koji se nalazi ispred muzeja.
U stalnom postavu Arheološkog muzeja u Splitu izložen je manji dio staroegipatskih spomenika koji dokumentiraju pojavu staroegipatskih kultova na području srednje Dalmacije i dalmatinskih otoka. Izloženo je nekoliko šauabtija, kipića bogova (Oziris, Izida, Bes-Silen) i amuleta. U lapidariju muzeja smješten je dio sfinge iz Dioklecijanove palače u Splitu.
Kao što sam već ranije napomenuo, u dijelovima Dioklecijanove palače u Splitu i danas se mogu vidjeti sfinge ili sačuvani dijelovi staroegipatskih sfingi. Najljepša sfinga smještena je ispred splitske katedrale kao dio istočne kolonade Peristila, a ostali primjerci izloženi su ispred Jupiterova hrama, istočnog zida Mauzoleja, u podrumskim prostorijama Palače ili kao dijelovi privatnih kuća.
U stalnom postavu Muzeja Slavonije u Osijeku izložene su staroegipatske statue, amuleti i figurice egipatskih božanstava, stela Pedi-Hor-pa-khereda posvećena Ozirisu, Izidi i Neftidi, jedan šauabti te nekoliko žrtvenika i natpisa posvećenih egipatskim bogovima.
U stalnom postavu Samostana sv. Eufemije u Kamporu izloženi su svi staroegipatski predmeti koji se u njemu čuvaju. Predmeti nisu izloženi nikakvim redom. Smješteni su u dvije horizontalne drvene vitrine, te razbacani ispod stakla. Pristup predmetima dodatno je otežan jer je stakleni poklopac pričvrščen čavlima u donji dio vitrine. Ne postoje nikakvi izložbeni panoi koji bi posjetiteljima mogli predočiti što je izloženo ispod stakla.
U prizemlju Arheološke zbirke i lapidarija Grga Novak u Hvaru izložena su tri staroegipatska amuleta, jedan šauabti i brončani kipić boga Nefertuma. Svi predmeti pronađeni su na otoku Hvaru. Uz predmete ne postoje legende s detaljnijim informacija o izloženim predmetima.
Iz svih gore navedenih činjenica vidljivo je da su staroegipatski predmeti tek u rijetkim slučajevima predstavljeni javnosti u okviru stalnih postava muzeja. Riječ je najčešće u manjem broju predmeta koji tek dokumentiraju prisutnost staroegipatskih kultova na našem prostoru tijekom razdoblja antike. Jedini izuzetak su stalni postavi zbirki Muzeja Mimara u Zagrebu gdje su staroegipatski predmeti predstavljeni kao dio umjetničke zbirke muzeja. Niti u jednoj muzejskoj instituciji, s izuzetkom Arheološkog muzeja u Zagrebu, staroegipatski predmeti nisu obilježeni posebnim panoima i objašnjenjima.
2. Povremene izložbe
Staroegipatski predmeti, koji se čuvaju u muzejskim i privatnim zbirkama, bili su uz gore spomenute stalne postave ponekad prezentirani publici i u obliku povremenih izložbi. Najveći broj njih održao se u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Međutim, izložbe su također održane i u ostalim u muzejskim institucijama u Hrvatskoj koje staroegipatske predmete ne izlažu u stalnom postavu. U narednom tekstu pokušat ću dati povijesni pregled svih povremenih izložbi koje su ostale zabilježene putem kataloga, novinskih izvješća i pratećih vodiča.
Najstarija zabilježena povremena izložba vezana uz egipatske starine, koja je ostala zabilježena u raznim izvorima održana je tijekom studenog i prosinca 1936. godine u Zagrebu. Riječ je o izložbi Povoji Zagrebačke mumije koja je održana u zgradi Akademije na Zrinskom trgu 11. Nažalost, u arhivu Arheološkog muzeja u Zagrebu nisam uspio pronaći nikakav prateći materijal vezan uz ovu izložbu. Prema podacima koje imam na izložbi su predstavljena dotadašnja istraživanja mumije Nesi-hensu i njenih povoja od šezdesetih godina 19. stoljeća do 1936. godine.
Do naredne izložbe posvećene staroegipatskoj umjetnosti i kulturi u Hrvatskoj trebalo je proteći četrdeset godina. Naime, od siječnja do travnja 1975. u novoj zgradi Arheološkog muzeja u Zagrebu održana je izložba Staroegipatski arheološki spomenici i dokumentacija zaštite spomenika Egipta i Nubije, Skulpturalni drveni sarkofag iz starog Egipta. Na izložbi je javnosti prvi put predstavljen sarkofag i kartonaža koju je darovala egipatska vlada 1973. kao simbol prijateljstva i pomoći koju je SFR Jugoslavija pružila AR Egipat prilikom spašavanja spomenika stare Nubije tijekom izgradnje Asuanske brane. O izložbi je izvijestio Marcel Gorenc u Vjesniku Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Tijekom druge polovice sedamdesetih godina u Zagrebu se trebala održati velika izložba Umjetnost starog Egipta na kojoj su trebali biti predstavljeni razni staroegipatski predmeti koji se čuvaju u Egipatskom muzeju u Kairu, ali zbog nepoznatih razloga izložba na kraju nije održana.
Od prosinca 1978. do veljače 1979. u zagrebačkom Arheološkom muzeju održana je još jedna povremena izložba. Riječ je o izložbi Egipatska brončana plastika na kojoj su javnosti predstavljeni brojni predmeti izrađeni od bronce koje su sastavni dio staroegipatskog fundusa ovog muzeja.
Iduća tematska izložba Egipatski skarabeji održana je u Arheološkom muzeju u Zagrebu (ožujak – srpanj 1981.) i Arheološkom muzeju Istre u Puli (3. lipanj – 5. srpanj). Bila je to prva putujuća izložba staroegipatskih predmeta na području Hrvatske. Izložbu je sačinjavao izbor od oko 180 skarabeja i oko dvadesetak statueta i reljefa koji su ovom prilikom izdvojeni iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu. Autor izložbe bio je Marcel Gorenc. O zagrebačkom dijelu izložbe i izloženim skarabejima izvjestili su Husein Kasić i Ante Rendić-Miočević.
Tijekom priprema obilježavanja Godine Etruščana, u Perugi je od svibnja do rujna 1985. održana privremena izložba Scrivere etrusco na kojoj je prvi put u Italiji javnosti predstavljen Liber linteus zagrabiensis koji je u međuvremenu temeljito restauriran i rekonstruiran u laboratoriju u Riggisbergu. Ista izložba održana je i u Muzejskom prostoru na Jezuitskom trgu u Zagrebu od siječnja do ožujka 1986.
Suradnja Arheološkog muzeja u Zagrebu i Arheološkog muzeja Istre u Puli nastavljena je i 1986. godine. Od lipnja do rujna je u Arheološkom muzeju Istre u Puli održana izložba Egipatska zbirka Arheološkog muzeja u Zagrebu na kojoj je prezentiran izbor od 131 staroegipatskog predmeta iz fundusa zbirke.
Neposredno pred Domovinski rat bilježimo jedini primjer povremene izložbe jedne privatne zbirke. Naime, u lipnju 1991. godine u Muzeju Moslavine u Kutini održana je izložba Egipatska zbirka Kovačić-Bošnjak. Na izložbi je predstavljeno oko stotinu predmeta egipatske kulture od razdoblja Nagade do grčko-rimskog perioda. Bili su izloženi predmeti svakodnevne upotrebe, posmrtne maske, sitna plastika, amuleti, nakit, dijelovi sarkofaga i zavjetna stela.
Tijekom ratnih godina Arheološki muzej u Zagrebu zatvorio je svoja vrata posjetiocima te je izbor iz stalnog postava prezentirao u inozemstvu. Od rujna do studenoga 1991. u Arezzu je održana velika izložba Tesori nazionali della Croazia, Capolavori dei musei di Zagabria na kojoj je predstavljen izbor iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Isti postav predstavljen je i na izložbi Arte e cultura in Croazia, Dalle collezioni del Museo Archeologico e del Museo d’Arte ed Arti Decorative di Zagabria koja je održana u Torinu od ožujka do svibnja 1993. Među izloženim predmetima nalazio se i veći broj predmeta staroegipatske umjetnosti.
Sredinom devedesetih godina Arheološki muzej u Zagrebu zaposlio je prvog stalnog kustosa egiptologa Igora Uranića koji je 27. listopada 1999. otvorio povremenu izložbu Bogovi, duhovi i demoni starog Egipta. Na dugo pripremanoj izložbi publici je predstavljena staroegipatska religija i njeni brojni bogovi. Izložbu su pratili brojni panoi na kojima su bili osnovni podaci o bogovima i njihova karakteristična ikonografija.
Muzej grada Zagreba je također nakon dugogodišnjeg preuređenja na kraju prošlog stoljeća publici predstavio svoj novi postav. U sobi Tille Durieux bila je izložena glava brončane statue iz razdoblja 26. dinastije (tzv. “Glava građanina”).
U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu je tijekom 2000. godine održana povremena izložba Arheološka zbirka Benka Horvata autorice Remze Koščević. Na izložbi se među brojnim izloženim predmetima moglo vidjeti i nekoliko predmeta staroegipatske provenijencije.
Tijekom 2001. u Arheološkom muzeju Istre u Puli održala se izložba Egipatska religija i antička Istra na kojoj su publici prezentirani brojni staroegipatski predmeti koji se inače čuvaju u muzejskim depoima.
U Dubrovniku je 15. ožujka 2003. otvorena povremena izložba Egipatska zbirka Arheološkog muzeja u Dubrovnika. Izložbu su otvorili autorica postava Romana Menalo i Mladen Tomorad. Pripreme izložbe obilježila je krađa cijele zbirke koja se dogodila tijekom božićnih blagdana kad su provalnici provalili u prostorije muzeja i odnijeli sve staroegipatske predmete. Policija je ipak nakon nekoliko tjedana uspjela pronaći cijelu zbirku. Izložba je bila otvorena do kraja turističke sezone u Kneževu dvoru, a tijekom održavanja posjetitelji su u vitrinama mogli vidjeti statuete bogova, amulete i predmete svakodnevne upotrebe. U drvenom lijesu bili su izloženi dijelovi nekoliko mumija. Na pratećim panoima autorica je pripremila tekstove o nastanku zbirke, povijesti Egipta i staroegipatskim božanstvima te ostalim izloženim predmetima.
U prosincu 2012. u Arheološkom muzeju u Zagrebu otvorena je izložba Mumije – znanost i mit na kojoj su kolege Igor Uranić i Mislav Čavka prezentirali medicinska istraživanja ljudskih i životinjskih ostataka (mumija) koje se čuvaju u muzeju.
3. Katalozi i vodiči
Gore spomenute stalne i povremene izložbe najčešće su pratili tiskani vodiči ili prateći katalozi. U njima su najčešće bili izneseni podaci o nastanku zbirki, povijesti Egipta i njegovoj religiji, a nešto rjeđe popisi te opisi izloženih predmeta.
Prva pisana predstavljanja staroegipatske Kollerove zbirke Arheološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu publici izišla su iz pera Šime Ljubića. U svojim popisima Ljubić je napisao povijest zbirke te popisao sve predmete koji su bili izloženi u pojedinim vitrinama. Predmete nije posebno analizirao niti opisao.
U okviru ove teme vodeće mjesto pripada katalogu Janine Monnet Saleh. Ona je sredinom pedesetih godina, tijekom studijskog boravka u Zagrebu, analizirala veći dio egipatske zbirke iz ostavštine Franza Kollera. Svoje istraživanje autorica je predočila u svojoj doktorskoj dizertaciji koja je 1970. godine objavljena u Parizu pod nazivom Les antiquités égyptiennes de Zagreb. U katalogu je obuhvaćeno oko tisuću staroegipatskih predmeta iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu koji su tematski raspoređeni, analizirani, nacrtani i fotografirani. Predmeti su podijeljeni na stele, pogrebne konuse (kupe), statue, statuete božanstva, skarabeje, kanope, posude, šauabte, papiruse i ostale predmete (sarkofage, amulete …) Najbolje su prezentirane stele za koje se navodi i najviše podataka, a najšturije su prezentirani sitni predmeti (skarabeji, amuleti i šauabti) koji su dokumentirani tek osnovnim podacima poput dimenzija, a samo su ponekad i datirani. Ovaj katalog daleko je od savršenog. Obiluje netočnim podacima o pojedim predmetima i njihovom podrijetlu. Usprkos brojnim nedostacima, katalog Janine Monnet Saleh prvi je put predstavio veliku kulturnu vrijednost Kollerove zbirke svjetskoj javnosti.
Nakon što je sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća otvoren drugi stalni postav Egipatske zbirke Arheološkog muzeja u Zagrebu Marcel Gorenc je započeo pripreme vodiča stalnog postava. Vodič je objavljen 1979. godine i u njemu je autor opisao stalni postav Egipatske zbirke. Vodič Egipat na četrdesetak stranica prikazuje kratku povijest zbirke od nastanka tijekom 19. stoljeća do izlaska vodiča i njene najzapaženije eksponate. Vodič je ilustriran mnoštvom crno-bijelih i kolor fotografija.
Osamdesete godine prošlog stoljeća obilježilo je nekoliko manjih vodiča koji su pratili povremene izložbe koje sam već opisao u prethodnom poglavlju. U ovu skupinu vodiča spadaju Egipatski skarabeji iz 1981. i Egipatska zbirka Arheološkog muzeja u Zagrebu iz 1986. godine. U njima su autori izložbi publici uglavnom prezentirali nastanak pojedinih zbirki te čitateljima dali najosnovnije informacije o izloženim predmetima. Svojim obimom bile su to uglavnom vrlo kratke publikacije, od četiri do šesnaest stranica, ilustrirane crno-bijelim fotografijama.
Osamdesetih godina pojavili su se i vodiči kroz stalni postav pojedinih muzejskih institucija. Od svog otvaranja do danas Muzej Mimara je u sklopu svojih kataloga i vodiča predstavio i predmete svoje egipatske zbirke. Date su osnovne informacije o izabranim predmetima (dimenzije, datacija), njihov kratki opis, a sve je ilustrirano crno-bijelim i kolor fotografijama. U vodiču nedostaju informacije o tome kako je Ante Topić Mimara prikupio staroegipatske predmete za svoju zbirku.
Godine 1985. pojavio se i vodič Samostana sv. Eufemije u Kamporu na otoku Rabu. U njemu je autor prezentirao stalni postav ove institucije, a među spomenutim spomenicima date su i osnovne informacije o staroegipatskim predmetima koji se mogu vidjeti u samostanu. Vodič sadrži podatke o nastanku zbirke i njenom donatoru te najkraće informacije o vrstama predmeta koji su izložbeni. Vodič je ilustriran kolor fotografijama.
Povremenu izložbu Egipatska zbirka Kovačić-Bošnjak, koja se održala u lipnju 1991. godine u Muzeju Moslavine u Kutini, također je popratio kraći vodič koji sadrži kratki pregled egipatske povijesti, ali ne i podatke o nastanku zbirke, podrijetlu predmeta, dimenzijama, materijalu i izradi predmeta.
Godine 1993. izašao je veliki katalog Arheološki muzej u Zagrebu – izbor iz fundusa u kojem su predstavljeni najznačajniji predmeti koji se čuvaju u ovoj važnoj kulturnoj instituciji. U njemu je posebno mjesto posvećeno predmetima staroegipatske provenijencije. Katalog sadrži osnovne informacije o svakom artefaktu (dimenzije, materijal, datacija) i kratki opis, a sve je ilustrirano crno-bijelim i kolor fotografijama.
Tijekom obilježavanja 150 obljetnice postojanja Arheološkog muzeja u Zagrebu, godine 1996. priređena je posebna povijesno-kataloška publikacija Muzeopis … (1846. – 1996.) u kojoj je svaka muzejska zbirka posebno prezentirana. Egipatska zbrika predstavljena je kao jedna od najatraktivnih muzejskih zbirki. Vrlo je dobro prikazan cjelovit fundus zbirke, a najvredniji eksponati posebno su izdvojeni s kratkim osvrtom na svaki predmet.
Godine 1997. izišao je veliki katalog Muzej Slavonije Osijek 1877. – 1997. – Blago Muzeja Slavonije. Za obradu ove teme najvažniji su dijelovi kataloga o Egipatskoj zbirci i Zbirci kamenih predmeta u kojima se čuvaju predmeti staroegipatske provenijencije. Oni su prezentirani i analizirani u tekstovima Arheološki odjel i Antička arheologija koje je napisala voditeljica Odjela Slavica Filipović. Najzanimljiviji predmeti posebno su predstavljeni i opisani. Katalog sadrži fotografiju stele Pedi-Hor-pa-khereda.
U povodu novootvorene izložbe Bogovi, duhovi i demoni starog Egipta Arheološki muzej u Zagrebu je 1999. godine objavio vodič, autora Igora Uranića. U njemu su na tridesetčetiri stranice predstavljeni najznačajniji staroegipatski bogovi, duhovi i demoni koji obilježavaju staroegipatsku religiju. Vodič je opremljen s nekoliko slika u boji te mnoštvom skica ikonografije pojedinih bogova.
Godine 2000. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu održana je izložba Arheološka zbirka Benka Horvata koju je popratio odličan katalog voditeljice zbirke Remze Koščević. U katalogu su uz brojne druge arheološke predmete obrađeni i predmeti vezani uz egipatsku povijest i kulturu koji se čuvaju u funudusu muzeja. Svi su predmeti temeljito opisani te ilustrirani fotografijama u boji.
Početkom 2001. godine u seriji Studije Muzeja Mimara izišao je vodič Buđenje staklarstva – The dawn of glassmaking voditeljice Zbirke stakla Lade Ratković-Bukovčan. Na tridesetak stranica vodiča prezentirani su predmeti staroegipatske i grčke provenijencije izrađeni od stakla i staklene paste, a koji su dio stalnog muzejskog postava. Predmeti su temeljito analizirani, opisani i ilustrirani, a opisane su i tehnike izrade samih predmeta.
Povodom izložbe Egipatska religija i antička Istra koja se održala tijekom 2001. godine objavljen je prateći katalog u kojem su predstavljeni staroegipatski predmeti koji se čuvaju u Arheološkom muzeju Istre u Puli. Autori kataloga (Vesna Girardi-Jurkić, Kristina Džin, Igor Uranić) detaljno su analizirali većinu predmeta koji se čuvaju u čuvaonicama muzeja te koji su ovom prilikom prvi put cjelovito prezentirani publici. Svi predmeti su posebno analizirani i opisani te ilustrirani fotografijama u boji.
Godine 2002. godine Arheološki muzej u Splitu objavio je manji vodič preuređenog stalnog muzejskog postava u kojem su u nekoliko rečenica popraćeni i izloženi staroegipatski predmeti. Jedino je sfinga koja se nalazi u lapidariju muzeja predstavljena manjom crno-bijelom fotografijom.
U povodu povremene izložbe egipatske zbirke Dubrovački muzej objavio je 2003. godine kraći vodič izložbe kojeg je za tu priliku pripremila ravnateljica Arheološkog muzeja u Dubrovniku Romana Menalo. Tekst vodiča donosi podatke o povijesti zbirke, njenim donatorima, povijesti i kulturi Starog Egipta te osnovne informacije o vrstama izloženih predmeta (mumija, statueta bogova, šauabti, amuleti, skarabeji i ostali sitni predmeti). Pojedini predmeti nisu posebno analizirani niti opisani, ali su zato najljepši primjerci ilustrirani crno-bijelim fotografijama.
Godine 2004. Arheološki muzej u Zagrebu započeo je izdavanje nove serije vodiča pojedinih muzejskih zbirki. Prvi u seriji bio je vodič Numizmatička zbirka u kojem je posjetiteljima prezentiran izbor iz fundusa ptolemejskog i rimskog novca staroegipatske provenijencije. Za sve predmete date su najosnovnije informacije (vrsta, podrijetlo, datacija), a primjerci su istovremeno ilustrirani fotografijama u boji. Drugi u seriji bio je vodič Egipatska zbirka koji je izišao paralelno s otvaranjem novog stalnog postava Egipatskog odjela. Vodič predstavlja izbor predmeta koje posjetitelj može vidjeti na stalnoj izložbi. Date su osnovne informacije o predstavljenim predmetima (naziv, dimenzije, razdoblje, vrste materijala), njihov kratki opis te ilustracija u boji. Paralelno uz ova dva vodiča pojavile su se i izdanja na engleskom jeziku.
4. Znanstveni i stručni članci u časopisima i novinama, te knjige
Predmeti staroegipatske provenijencije, koji se čuvaju u muzejskim institucijama na teritoriju Hrvatske, bili su najčešće analizirani i objavljeni u člancima koji su izlazili u stručnim časopisima i dnevnim novinama. Takvi radovi mogu se sustavno pratiti od sedamdesetih godina 19. stoljeća sve do danas. Od druge polovice 20. stoljeća pojavljuju se i monografije u kojima se također spominju predmeti staroegipatske provenijencije iz pojedinih muzejskih fundusa. Budući da sam već u ranijim radovima dao temeljiti pregled hrvatskih prinosa egiptološkim istraživanjima, ovom prilikom želio bih ukratko iznijeti kako su i na koji način su pojedini predmeti bili prezentirani.
Na temelju ranijih istraživanja članke u časopisima i novinama podijelio bih u dvije osnovne skupine: 1.) Stručni i znanstveni članci u kojima autori prvi put objavljuju građu koja se čuva u pojedinim muzejima ili privatnim zbirkama. Prilikom objave autori daju osnovne informacije o nalazu i njegovu podrijetlu (ukoliko je to moguće odrediti), dimenzijama, materijalu, očuvanosti i ikonografiji pojedinih artefakata. Obično potom slijedi kratka rasprava o određivanju starosti predmeta odnosno njegova datacija. Vrijednost predmeta nije uvijek navedena. Inventarni brojevi su ponekad navedeni, ali vrlo često nedostaju; 2.) Stručni i znanstveni članci u kojima autori koriste pojedine predmete kako bi dokumentirali svoje argumentacije najčešće vezane uz pojavu staroegipatskih kultova na području Hrvatske. U ovoj skupini uvjerljivo dominiraju radovi vezani uz pojavu staroegipatskog kulta na području Rimskog Carstva, a radovi o izvornoj staroegipatskoj povijesti vrlo su rijetki.
Uz prezentiranje ovih predmeta u člancima javljaju se i monografije (knjige) u kojima autori koriste predmete iz muzejskih fundusa najčešće kako bi dokumentirali razne teze vezane uz pojavu orijentalnih religija na hrvatskom prostoru. Isti predmeti ponekad se analiziraju i u sklopu povijesti staroegipatske religije, povijesti antičke umjetnosti ili povijesti egiptoloških istraživanja gdje su navedeni kao primjeri vezani uz temu kojom se autor bavi.
5. Web stranice
Brojni korisnici računala svjedoci su svakodnevnog razvoja informacijskih tehnologija (dalje: IT) i širenja njihove mogućnosti primjene. Posve je iluzorno nabrajati i objašnjavati sve mogućnosti koje IT pruža u pristupu raznim informacijama i znanju općenito. Internet je danas vjerojatno najvažniji i najrašireniji proizvod IT-a. Njegova raširenost uporabe je danas gotovo nevjerojatna u bilo kojem istraživačkom ili znanstvenom polju. Brojni korisnici Interneta doživljavaju ga kao golemu bazu podataka koja svakom pruža velik broj informacija i sadržaja o svim mogućim temama. Internet danas predstavlja neprocjenjiv interdisciplinarni alat kojim se služe korisnici svih struka. Budući da je područje našeg interesa povijesna znanost i muzeologija, zadržat ćemo se samo na segmentima koji su vezani uz njih.
Primjena IT-a u povijesnim znanostima javila se u Sjedinjenim Američkim Državama početkom osamdesetih godina 20. stoljeća kad brojna sveučilišta počinju koristiti računalo u nastavi čime se znatno unapređuje metodika izvođenja nastave. Potkraj osamdesetih godina na sveučilištima se stvaraju male privatne mreže unutar kojih se razvijaju prve povijesne baze podataka. Početkom devedesetih godina razvija se Internet koji ubrzo postaje dostupan brojnim korisnicima cijelog svijeta. U početku je broj pretraživača i stranica bio relativno ograničen, a već potkraj prošlog stoljeća broj stranica brojio je milijune, a samo u SAD-u Internetom se u svakodnevnom životu služilo oko 100.000.000 korisnika. Početkom novog milenija Internet postaje osnova za razmjenu podataka putem elektroničke pošte, a njegovi resursi koriste se za prikaze raznolikih sadržaja na web portalima te za pristup raznim bazama podataka. Web se također sve češće koristiti za pristup audio i video datotekama koji se legalno ili ilegalno mogu «skinuti» (eng. download) s Interneta. Razvojem IT-a brojni stručnjaci u okviru povijesnih znanosti počinju već potkraj devedesetih godina 20. stoljeća koristiti Internet kao jedan od izvora za svoja istraživanja. Istodobno i razne institucije (arhivi, muzeji) počinju ga koristiti za prezentaciju građe koja se u njima čuva. Rezultati ovakvog novog pristupa lako se mogu dokazati jednostavnim pretraživanjem Interneta uz pomoć brojnih pretraživača.
Za razliku od inozemstva, gdje su mogućnosti Interneta odlično iskorištene, u Hrvatskoj se građa muzejskih institucija vrlo rijetko prezentira putem elektroničkih medija. Kod nas postoji vrlo malen broj profesionalnih web stranica s povijesnim sadržajima, a poražavajući podaci odnose se i na pojedine institucije poput visokoškolskih ustanova, instituta ili zavoda, muzeja, arhiva i knjižnica koji uglavnom nude samo informacije o svojoj djelatnosti.
U muzejskim institucijama u kojima se čuvaju predmeti egipatske provenijencije informacije o postojanju egipatskih zbirki mogu se tako pronaći na web stranicama Arheološkog muzeja u Zagrebu, Arheološkog muzeja u Dubrovniku i Gradskog muzeja Varaždin.
Na ovim web stranicama mogu se pročitati podaci o nastanku pojedine zbirke, eventualne informacije o broju predmeta i kratki šturi opisi nekoliko izložaka. Stranice su najčešće ilustrirane s nekoliko manjih fotografija u boji. Ove činjenice već i same govore da je prezentacija staroegipatskih zbirki putem web portala muzejskih institucija tek u povojima te da bi se ovom segmentu prezentacije u budućnosti morala posvetiti puno veća pažnja.
Web portal www.croato-aegyptica.hr bio je prvi hrvatski web portal o povijesti i kulturi jedne civilizacije. Početne pripreme za izradu portala započele su u studenom 2003. godine. Sredinom ožujka 2004. portal je pušten u rad na adresi http://infoz.ffzg.hr/cae. Engleska inačica portala započela je s radom potkraj lipnja 2004., a baza podataka egipatskih spomenika CAE u srpnju 2004. Portal je bio dostupan do hakiranja stranica početkom 2009. godine. Od jeseni 2011. do početka 2014. moglo mu se pristupiti na novoj adresi www.hrstud.unizg.hr/cae. Od sredine ožujka 2014. web stranice su ugašene, a dio njenih sadržaja prebaćen je na novi portal www.starapovijest.eu.
6. Replike artefakata
Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99) pod replikom kulturnoga dobra podrazumijeva svaki oponašak kulturnoga dobra ili njegovog prepoznatljivog dijela bez obzira na mjerilo izrade u odnosu na izvornik (čl. 66). Prema istom zakonu odobrenje za izradu replike daje nadležno tijelo na zahtjev osobe koja izrađuje repliku, te se pritom određuju uvjeti izrade i njenog stavljanja u promet (čl. 66, st. 2-3). Većina hrvatskih muzejskih institucija u svojim suvenirnicama i prodajnim prostorima posjetiteljima nudi vodiče, kataloge i replike artefakata izloženih u stalnim postavima. Ovaj način prezentacije karakterističan je za gotovo sve značajnije muzejske institucije u svijetu, pa ga kao takvog primjenjuju i naši muzeji. Replike staroegipatskih predmeta tako se mogu kupiti u Arheološkom muzeju u Zagrebu, Muzeju Mimara u Zagrebu, ali i u drugim muzejskim institucijama u Hrvatskoj. To su uglavnom kopije raznih kipića bogova, šauabtija, amuleta, skarabeja i sfinga koje zorno dokumentiraju što se sve može vidjeti u izložbenim dvoranama uz koje eventualni kupac ne dobije nikakvu prateću dokumentaciju koja bi sadržavala dodatne informacije o vrsti predmeta, uporabi, načinu izrade i slično. Ovaj način prezentacije staroegipatskih predmeta koji se čuvaju u našim muzejskim zbirkama nedovoljno je iskorišten. Obilaskom muzeja na teritoriju Hrvatske primjetio sam da ga koriste samo Arheološki muzej u Zagrebu i Muzej Mimara u Zagrebu koje posjeduju veće zbirke. U svim ostalim muzejima posebne replike staroegipatskih predmeta ne mogu se kupiti budući da oni ne predstavljaju neku osobitost njihova postava, pa stoga nisu posebno ni istaknuti niti prezentirani javnosti.