Kleopatra VII. je bila posljednja, a vjerojatno i najpoznatija egipatska kraljica (69-30. g. pr. Kr) za čije je vladavine Egipat dosegao svoj najveći opseg u cijeloj svojoj povijesti. Velike zasluge za ovu povijesnu činjenicu mogu se pridati velikom rimskom vojskovođi Marku Antoniju posljednjoj velikoj ljubavi slavne kraljice te ocu troje djece. Poznato je da je prije Marka Antonija Kleopatra bila i u vezi sa Julijem Cezarom, kojemu je i rodila sina, Cezariona. Nakon poraza u bitci kod Akcija 31. g. pr. Kr, Marko Antonije i Kleopatra su početkom kolovoza 30. g. pr. Kr. počinili samoubojstvo (Plut. Ant. 77, 83-863). Legenda kaže da je egipatska kraljica Kleopatra VII. počinila samoubojstvo kad je dopustila da ju ugrize otrovna egipatska zmija ljutica (apsida).

Dr. Mark Siddall (American musem of natural history, New York) koncem prosinca 2013. objavio je novu teoriju o uzrocima njene smrti. U službenom priopćenju istaknuo je kako su egipatske zmije otrovne, ali nedovoljno otrovne da ubiju čovjeka. Vjerojatnije da je Kleopatra na koncu umrla od otrova egipatske kobre- iako izvori govore kako je njena smrt bila mirna i blažena. No dr. Siddall ističe da takva smrt definitivno ne bi bila rezultat ugriza egipatske kobre, ili bilo koje zmije koja obitava na tom području. Kleopatra VII. je sigurno bila upoznata sa djelovanjem otrova unaprijed, te se smatra da je provodila pokuse na zatvorenicima kako bi znala stupanj otrovnosti pojedine zmije. U antici, posebno u helenističkom Egiptu, zmija je bila kraljevski simbol. Štoviše, i u Grčkoj i u Egiptu, moćni otrov zmije se služio kao sredstvo kojim su se ubijali kriminalci za koje su smatrali da zaslužuju dostojanstveniju smrt od ostalih.

U znanstvenim krugovima u posljednje tri godine razmatralo se i o drugoj teoriji Kleopatrine smrti. Njemački povjesničar dr. Christoph Schaefer sa Sveučilišta u Trieru smatra kako je Kleopatra umrla od kombinacije otrovnih biljaka. Za razliku od dr. Siddalla, on definitivno isključuje otrov egipatske kobre kao uzrok smrti iz razloga što sam otrov nije uvijek smrtonosan. U slučajevima kada osoba i umre od otrova, smrt je izuzetno bolna i mučna, otrov se satima širi po tijelu, uzrokujući paralizu i grčeve po cijelom tijelu, uključujući i oči.

Kako bi što točnije utvrdio koje je otrovne biljke je Kleopatra mogla upotrijebiti, Schaefer je surađivao sa njemačkim toksikologom dr. Dietrichom Mebsom. Zajedničkim radom došli su do zaključka kako je to najvjerojatnije bila kombinacija biljaka bunike, jedića te opijuma. Tako je prema njihovoj teoriji Kleopatra je jednostavno zaspala u smrtonosni san.

Što se točno dogodilo vjerojatno nikada nećemo otkriti budući da Kleopatrina grobnica nije otkrivena. Vrlo su male šanse da će se tako nešto dogoditi u budućnosti jer se cijeli dio kraljevske četvrti Aleksandrije s rezidencijskim palačama i vjerojatnim grobnicama vladara danas nalazi pod morem.