Trački gladijator Spartak, pobjegavši iz gladijatorske škole u Kapui u Kampaniji, oblasti južno od Lacija, podigao je 74. g. pr. Kr. ustanak robova koji je tri godine bjesnio Italijom. Na kraju su rimske snage pod zapovjedništvom Marka Licinija Krasa porazile ustanike kod rijeke Silar (danas Sele). Zapis o Spartakovoj pobuni ostavio je grčki povjesničar Apijan iz Aleksandrije Rimska povijest.

Spartaka napušta ratna sreća

Kad je Spartak bio prinuđen bježati u Samnij, Kras mu pobi oko šest tisuća ljudi ujutro, a uvečer isto toliko, dok su iz rimske vojske poginula samo trojica, a sedam je bilo ranjeno. Tolika je bila promjena u rimskoj vojsci u odvažnosti za pobjedu zbog nedavne kazne. Spartak, očekujući da mu odnekud pristigne konjaništvo, nije više stupao u borbu s cijelom vojskom, nego je sad ovdje, sad ondje jako uznemiravao vojsku koja ga je opsjela. Vršeći upade često i iznenada, bacao je drvene snopove u opkop i palio ih, te im zadavao težak posao. jednog rimskog zarobljenika on razape na križ na prostoru između dvije vojske da bi pokazao svojima što ih očekuje ako ne pobijede. Rimljani u gradu, doznavši za opsadu i pošto su smatrali za sramotu ako se rat s gladijatorima odulji, i već shvatili da je Spartakova pobuna teška i ozbiljna stvar, odaberu za pohod i Pompeja, koji bijaše upravo stigao iz Hispanije.

 

Spartakova pogibija i propast njegove vojske

Zbog tog izbora, a i da ne bi ratna slava pripala Pompeju, Kras je nastojao na svaki način ogledati se sa Spartakom. A Spartak, koji je htio preduhitriti Pompeja, pozvao je Krasa na sporazum. Kad ga je ovaj odbio s prezirom, on odluči izložiti se opasnosti i, pošto mu je već stiglo konjaništvo, navali svom vojskom kroz utvrđenja i pobježe u Brundizij, dok ga je Kras progonio. Kad je Spartak doznao da je u Brundiziju i Lukul, koji se vratio poslije pobjede nad Mitridatom, on izgubi nadu u sve i krenu na Krasa, i tada s velikim mnoštvom. Kad je nastala velika i strašna bitka tolike sile u očaju, Spartak bi ranjen kopljem u bok, pa je kleknuo i, isturivši štit, odbijao napad neprijatelja dok nije, opkoljen mnogim svojima, pao. Ostala njegova vojska, koja se više nije borila u redu, ginula je strašno, da se ne može reći broj ubijenih; a Rimljana je palo oko tisuću ljudi. Spartakov leš nije mogao biti pronađen. Mnogi od Spartakovih ljudi su pobjegli poslije bitke u brda i na njih je pošao Kras; ali oni su se podijelili na četiri odreda i borili su se dok nisu svi izginuli. Šest tisuća je zarobljeno i razapeto na križeve pokraj ceste od Kapue pa sve do Rima.”