Tijekom ljeta 1899. g. učitelj Josip Rehorić primijetio je neobični nalaz pepela ispod naslaga pijeska u spilji na Hušnjakovom brdu pokraj Krapine u blizini rijeke Krapinice. Ubrzo je svoje otkriće dojavio znanstveniku Dragutinu Gorjanoviću-Krambergeru koji potom započinje iskopavanja. Fosilni ostaci pračovjeka prvi su puta razaznati 23. kolovoza 1899. g. U rujnu iste godine započela su sustavna iskopavanja područja. U listopadu 1899. nalazi su prvi puta predstavljeni u Zagrebu, a u prosincu i u Beču.

Iskopavanja nastavljena u idućih nekoliko godina (1900.-1905.) donijela su na svjetlo dana najveću zbirku ostataka neandertalskog čovjeka u Europi. Zbirka je danas sastavni dio Geološko-paleontološkog odjela Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, a dio zbirke može se vidjeti i u stalnom postavu malog muzeja u okviru samog nalazišta. Trenutno se uz potpuru Ministarstva kulture Republike Hrvatske gradi muzej neandertalskog pračovjeka na prostoru lokaliteta.

Krapinski pračovjek pojavio se oko 130 tisuća g. pr. Kr., a vjerojatno je izumro u vrijeme nestanka neandertalskog čovjeka oko 28 tisuća g. pr. Kr. Tijekom dugogodišnjih istraživanja pronađeni su ostatci stotinjak praljudi različite dobi (brojni zubi, lubanje i kosti), mnogo oruđa od kresanog kamena, razna strugala, šiljci, svrdla, sjekire itd. Nalazi brojnih kostiju velikih i srednjih životinja (npr. jelena, bizona, konja, nosoroga, mamuta) upućuju da su neandertalci iz Krapine sustavno lovili ili sakupljali strvine uginulih životinja. Novija istraživanja pronađenih kostiju upućuju na veliku spretnost u lovu tadašnjeg čovjeka koji je imao pristup mesu životinje odmah nakon što je ona uginula. Nedostatak biljnih ostataka neomogućuje točno utvrđivanje kojim su se biljkama prehranjivali. U pećini se na ognjištu neprestano održavala vatra kojom se održavala toplina, osiguravala svjetlost, plašile neprijateljske životinje i kuhala hrana. Oko ognjišta su se vjerojatno okupljali muški i ženski članovi zajednice. Veliki mozak neandertalskog pračovjeka ukazuje na mogućnost da su se služili i govorom ili nekom vrstom zvukovne komunikacije.

Brojne kosti neandertalca iz Krapine jako su slomljene te su pune porezotina. Stariji istraživači tumačili su nalaz oštećenja na kostima kao dokaz ritualnog ljudožderstva pripadnika zajednice. Međutim, suvremena istraživanja pokazala su da su brojna oštećenja rezultat slijeganja zemljišta. Ostala je otvorena i mogućnost ukupa pripadnika zajednice nakon što je s njegovih kosti odstranjeno meso, mišići i tetive. U svakom slučaju neandertalski je čovjek pokapan s oruđem, jednostavnim nakitom i vijencima od cvijeća.

O autoru

Rođen sam u Zagrebu 1971. Diplomirao (1997.) i magistrirao (2001.) sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao sam na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu interdisciplinarnim doktorskim radom s područja povijesti, arheologije i muzelogije - „Model računalne obrade i prezentacije staroegipatskih predmeta u muzejskim zbirkama u Hrvatskoj“ (2006.). Od 2005. do 2009. godine studirao sam egiptologiju na Sveučilištu u Manchesteru. Od lipnja 2000. do travnja 2011. radio sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje sam od siječnja 2002. do listopada 2006. bio voditelj Kompjutorskog laboratorija. Od travnja 2011. radim na Odsjeku za povijest Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta (2011. - 2020) i izvanrednog profesora (2020. - ). Inicijator sam i voditelj međunarodnog projekta Croato-Aegyptiaca Electronica od 2002. godine. Sudionik sam brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova s područja povijesti, egiptologije, muzeologije i primjene IT-a u povijesnim znanostima. Godine 2004. bio sam nominiran za godišnju državnu nagradu za popularizaciju znanosti za projekt Croato-Aegyptica Electronica. Stručno se bavim poviješću starog Egipta, starom poviješću, muzeologijom, primjenama informacijskih tehnologija u povijesnim istraživanjima i nastavi povijesti, metodologijom povijesnih znanosti i poviješću Sjedinjenih Američkih Država do 20. stoljeća. Od početak 1993. do danas objavio sam preko 300 znanstvenih i stručnih radova s područja povijesnih i informacijskih znanosti, veći broj udžbenika i priručnika za osnovnu školu, gimnaziju i sveučilište, znanstvene knjige Egipat u Hrvatskoj: egipatske starine u hrvatskoj znanosti i kulturi (Zagreb: Barbat, 2003.), Staroegipatska civilizacija sv. 1: Povijest i kultura starog Egipta (Zagreb: Hrvatski studiji, 2016.), Staroegipatska civilizacija sv. 2: Uvod u egiptološke studije (Zagreb: Hrvatski studiji, 2017.), Egipatsko blago u Osijeku – hrvatska fascinacija starim Egiptom (Osijek: Arheološki muzej, 2019. s Marinom Kovač), Egypt in Croatia (Oxford: Archaeopress, 2019., s još sedam kolegica) i Egipat u Hrvatskoj: hrvatska fascinacija staroegipatskom kulturom (Zagreb: Fakultet hrvatskih studija, 2020.). Urednik sam knjiga „The research of the history and culture of the Ancient Near East in Croatia” (Saarbrücken: Lambert Academic Publishing, 2014.), „A History of Research into Ancient Egyptian Culture Conducted in Southeast Europe” (Oxford: Archaeopress, 2015.), Egypt 2015: Perpectives of research – Proceedings of the Seventh European Conference of Egyptologists (2nd-7th June 2015, Zagreb – Croatia) (Oxford: Archaeopress, 2017.) i Slavne žene stare povijesti: životi žena u društvima starog svijeta (Zagreb: Meridijani-Hrvatski studiji, 2018.). Bio sam glavni sam urednik web portala Croato-Aegyptica Electronica [www.croato-aegyptica.hr; 2004.-2014.], a trenutno sam urednik online povijesnog časopisa Stara povijest [www.starapovijest.eu]. Također sam osmislio web stranica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Odsjeka za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.