Šauabti figure važan su element egipatskog kulta mrtvih i pogrebnih rituala. Kako su se u doba ptolemejske i rimske vladavine Egiptom razni egipatski kultovi (Amon-Jupiter, Harpokrat, Hathor, Horus, Izida, Oziris, Serapis) proširili Mediteranom, tako su se i šauabti figure pojavile u provincijama Dalmaciji i Panoniji.

Šauabti (ushabti, shawabtis) u literaturi se najčešće definira kao: “figura nađena u egipatskim grobnicama od Srednjeg kraljevstva nadalje, često u velikom broju, a obično u svojstvu prikaza mumije s poljodjelskim oruđem. Šauabti je trebao služiti kao magična zamjena kada bi preminuli bio pozvan da obavlja fizičke poslove u podzemnom svijetu”.

Egipatska riječ za ove figure bila je ushabti i shawabti, a korijen joj je u egipatskoj riječi wSb što znači odgovor.

Egipćani su vjerovali da u zagrobnom svijetu moraju obavljati fizičke poslove za kralja mrtvih Ozirisa kao i za zemaljskog vladara faraona. Zemaljski vladar je u periodu uoći godišnjih poplava Nila zahtjevao od stanovništva da za državu obavlja različite projekte (građenje kanala za navodnjavanje, čišćenje kanala), a u vrijeme i nakon poplava obradu polja i ubiranje plodova. U drugim dijelovima godine stanovništvo je za vladara obično obavljalo razne građevinske radove. Bogati ljudi bili su za svoga života oslobođeni radne obveze, a poslove su za njih obavljali unajmljeni radnici. Za razliku od svakodnevnog života u svijetu mrtvih svi su se morali baviti ratarstvom. Stoga se od Srednjeg kraljevstva u grobnicama mrtve opskrbljivalo šauabti figurama koje su umjesto njih u zagrobnom svijetu obavljale fizičke poslove. Šauabti figura je najčešće morala puniti vodom kanale i zaorane brazde, orati i nositi pustinjski pijesak s Istoka na Zapad. Figurice u obliku mumija su trebale zamijeniti mrtve u njihovoj službi u svijetu mrtvih. Ipak, kada se prvi puta pojavili u Srednjem kraljevstvu, funkcija šauabtija bila je prvenstveno da odgovaraju u ime pokojnikova ba kad ga bogovi pozovu na sud. U Srednjom kraljevstvu likove ka prikazivali su kao mumije. U Novom kraljevstvu likovi ka sjedinili su se s figurama koje su nosile pokojnikovo ime.

Na šauabti figurama vrlo često javlja se formula shđ Wsir koja u prijevodu znači “prosvjetljeni Oziris”, a koja se može vezati uz ulogu šauabtija u zagrobnim ritualima te uz presudnu Ozirisovu ulogu pri zagrobnoj regeneraciji, odnosno dovesti u vezu sa simbolima ponovnog vraćanja u život.

Šauabti su izrađeni od kamena, alabastera, drveta, gline, metala, ponekad sa plavom, zelenom, smeđom ili crvenom glazurom. Stavljali su se na pod grobnice, u posebno za tu svrhu načinjene drvene kutije ili u mrtvačke sanduke pored nogu mumije.

Pojavili su se za XIII. dinastije kada su se najviše izrađivali od kamena, vapnenca, zatim od drveta pa i od granita. U ovo doba figura se izrađivala ruku prekriženih na prsima. Ruke su ponekad prekrivene zavojima. Na figurama se još uvijek ne pojavljuje poljodjelsko oruđe karakteristično za šauabtije iz razdoblja kasnijih dinastija. Natpis na njima obično sadrži ime i titulu preminuloga. Plave, zelene, smeđe i crvene glazirane figure javljaju se od XVIII. do XXVI. dinastije. Za XVIII. dinastije javljaju se prvi puta figure koje nose motiku, pijuk i vrećicu. S XIX. dinastijom mijenja se izgled šauabtija koji sada umjesto karakterističnog povoja mumije na sebi ima pregaču. U vrijeme XXVI. dinastije figure nadalje nose gore navedeni poljodjelski alat, ali sada stoje na četvrtastom podnožju, a na leđima imaju pravokutnu izbočinu. Sada se izrađuju u kalupima, a odljevi se kasnije prekrivaju svijetlim modro-zelenim bojama. Izgleda da se u periodu od XXII. do XXIV. dinastije šauabtiji nisu prilagali u grobnice. Od XXVI. dinastije izrađuju se s mnogo manje pažnje, natpisi se smanjuju. Do ptolomejskog razdoblja (330.-30. g. pr. Kr.) figure postaju vrlo malene, a natpisi se više uglavnom i ne koriste.

U vrijeme Novog kraljevstva šauabti figure prilagale su se u grobnice u velikim količinama. Savršeno opremljena grobnica sadržavala je čak 401 šauabtija: 365 za svaki dan u godini i 36 nadglednika, na otprilike 10 radnika.

VI. poglavlje egipatske Knjige mrtvih poznato je kao tzv. “Poglavlje o šauabtijima”, a ono je u Anijevim papirusima sadržano unutar poglavlja CLIa-XIII. pod nazivom “Tekstovi u pogrebnoj komori” – “Govor Šauabti figure ili “Poglavlje neobavljanja poslova u Khert-Neteru”.

Tekst glasi:

“Presvijetli Ozirise Ani, čija je riječ istina:

Pozdrav, Šauabti figuro! Ako Oziris Ani odluči da se neki posao treba obaviti u Khert-Neteru, omogući da se sve što mu stoji na putu odstrani bez obzira treba li: orati polja, ispuniti kanale vodom ili nositi pjesak od Istoka na Zapad.

Šauabti figura odgovara: “Ja ću to učiniti, ja sam ovdje kada On pozove”.

O autoru

Mladen Tomorad

Rođen sam u Zagrebu 1971. Diplomirao (1997.) i magistrirao (2001.) sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao sam na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu interdisciplinarnim doktorskim radom s područja povijesti, arheologije i muzelogije - „Model računalne obrade i prezentacije staroegipatskih predmeta u muzejskim zbirkama u Hrvatskoj“ (2006.). Od 2005. do 2009. godine studirao sam egiptologiju na Sveučilištu u Manchesteru. Od lipnja 2000. do travnja 2011. radio sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje sam od siječnja 2002. do listopada 2006. bio voditelj Kompjutorskog laboratorija. Od travnja 2011. radim na Odjelu za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta. Inicijator sam i voditelj međunarodnog projekta Croato-Aegyptiaca Electronica od 2002. godine. Sudionik sam brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova s područja povijesti, egiptologije, muzeologije i primjene IT-a u povijesnim znanostima. Godine 2004. bio sam nominiran za godišnju državnu nagradu za popularizaciju znanosti za projekt Croato-Aegyptica Electronica. Stručno se bavim poviješću starog Egipta, starom poviješću, muzeologijom, primjenama informacijskih tehnologija u povijesnim istraživanjima i nastavi povijesti, metodologijom povijesnih znanosti i poviješću Sjedinjenih Američkih Država do 20. stoljeća. Od početak 1993. do danas objavio sam preko stotinudevedeset znanstvenih i stručnih radova s područja povijesnih i informacijskih znanosti, nekoliko udžbenika i priručnika za osnovnu školu i gimnaziju, znastvenu knjigu “Egipat u Hrvatskoj: egipatske starine u hrvatskoj znanosti i kulturi” (Barbat, Zagreb 2003.), urednik sam knjige „The research of the history and culture of the Ancient Near East in Croatia” (Lambert Academic Publishing, Saarbrücken 2014.). U pripremi je moja autorska knjiga Staroegipatska civilizacija. Glavni sam urednik web portala Croato-Aegyptica Electronica, Stara povijest te sam jedan od kreatora web stranica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Odjela za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.