Sizif je bio sin praoca Eoljana Eola, osnivač i prvi kralj Korinta. Smatran je najlukavijim i najmudrijim među ljudima. Jednom je prilikom vidio Zeusa kako uzima riječnom bogu Azopu kćer Eginu. Kako o tome nije šutio, bog smrti Tanat je trebao uzeti Sizifovu dušu i predati je vladaru podzemnog svijeta – Hadu. No, Sizif je Tanata nadmudrio te ga je vezao i zatvorio u željeznu bačvu (prema drugoj verziji u podrum). Ljudi su tako prestali umirati i pridonositi žrtve bogovima. Zeus je zbog toga poslao na svijet boga rata Aresa koji je oslobodio Tanata.
Tanat je odmah poslao Sizifovu dušu u podzemni svijet. Sizif je već prije svojoj ženi Meropi naredio da u slučaju njegove smrti ne prinese bogovima žrtvu. Ne dobivši očekivane darove, bog podzemlja Had i njegova žena Perzefona su naredili da Sizif dođe pred njih. Sizif im je predložio da ga nakratko vrate na svijet kako bi podsjetio svoju ženu na obavljanje dužnosti prema bogovima. Had je popustio Sizifovom nagovaranju. Došavši ponovo na svijet, Sizif je nastavio živjeti u Korintu ne obazrevši se na obećanje dano Hadu. Ljutiti Had je poslao Tanata po Sizifa koji je došao zauvijek u podzemni svijet.
Zbog Sizifovog nepoštivanja bogova i sumnje u njihovo sveznanje, Had ga je odlučio oštro kazniti. Sizif je morao vječno gurati uz brdo težak kamen. Kad je htio kamen prebaciti preko vrhunca, on se uvijek skotrljao natrag niz brdo te je posao morao raditi iz početka. Tako je Sizif kažnjen rađenjem besciljnog posla pri kojem mu nije moglo pomoći njegovo lukavstvo. Danas se svaki težak i uzaludan rad bez smisla i svrhe naziva Sizifovim poslom.