Arijci su razvili svoje pismo, književnost i jezik sanskrt. Njihovi književni i obredni tekstovi, stoljećima prenošeni usmenom predajom, nazivaju se Vede. Vedska književnost posebno se razvila tijekom 1. tisućljeća pr. Kr. Najcjenjenije epske pjesme vedske književnosti su Mahabharata i Ramajana.

Mahabharata je najduža sačuvana epska pjesma s više od sto tisuća stihova. U njoj je sadržana i pjesma Bhagavadgita koja predstavlja najvažniji vjerski tekst Hindusa. Jezgra je nastala između 1400. i 1000. g. pr. Kr. Ep sadrži povijesne podatke o dugotrajnoj borbi obitelji Pandava i Kaurava. Mnogi prikazi iz Mahabharate očuvali su se na reljefima u Angkor Watu i Angkor Thomu u današnjoj Kambodži.

Prema Mahabharati nasljednici prijestolja braća Pandava i njihovi bratići Kaurava zajedno su odrasli, ali su se zbog međusobne ljubomore i želje za vlašću dvije obitelji udaljile. Pandave su nakon smrti svoga oca Padne morali napustiti zemlju. U progonstvu su se udružili s Draupadi i rođakom Krišnom s kojima su nakon toga stalno prijateljevali. Nakon nekog vremena vratili su u zemlju i preuzeli vlast u podijeljenom kraljevstvu. Ubrzo je došlo do novog sukoba s Kauravama te je uslijedio žestoki rat između dviju obitelji. U najvećoj bitki na polju blizu Kuruksetra u blizini današnjeg Delhija Kaurave su uništene, a od Pandava je preživjelo samo petoro braće i Krišna. Po Krišninoj nesretnoj pogibije u lovu braća su sa Draupadi i psom Dharmom krenula na nebo. Putem su jedan po jedan padali tako da je na kraju samo najstariji brat stigao do nebeskih vrata. Nakon ispitivanja njegove vjernosti on je opet ujedinjen s braćom i Draupadi kako bi svi zajedno mogli uživati u vječnom blaženstvu.

O autoru

Rođen sam u Zagrebu 1971. Diplomirao (1997.) i magistrirao (2001.) sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao sam na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu interdisciplinarnim doktorskim radom s područja povijesti, arheologije i muzelogije - „Model računalne obrade i prezentacije staroegipatskih predmeta u muzejskim zbirkama u Hrvatskoj“ (2006.). Od 2005. do 2009. godine studirao sam egiptologiju na Sveučilištu u Manchesteru. Od lipnja 2000. do travnja 2011. radio sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje sam od siječnja 2002. do listopada 2006. bio voditelj Kompjutorskog laboratorija. Od travnja 2011. radim na Odsjeku za povijest Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta (2011. - 2020) i izvanrednog profesora (2020. - ). Inicijator sam i voditelj međunarodnog projekta Croato-Aegyptiaca Electronica od 2002. godine. Sudionik sam brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih sku