Semiramida (grč. Semiramis; asir. Sammu-ramat) je legendarna asirska kraljica. Živjela je u drugoj polovici 9. st. pr. Kr. Stele s njenim imenom pronađene su u starim mezopotamskim gradovima Ašuru i Nimrudu. Semiramida je bila supruga asirskog kralja Šamši-Adada V. (o. 823. – 811. g. pr. Kr.) i majka njihova sina Adad-nirarija III. (o. 810. – 783. g. pr. Kr.).

Prema grčkoj legendi bila je kći feničke božice Astarte. Predaja joj je tijekom stoljeća pripisala i mnoge moći božice Ištar. Nakon što je odrasla, Semiramida je postala žena jednog asirskog oficira. Asirski kralj Nin (grč. Ninus) spazio ju je u svome logoru u vrijeme dok je osvajao Baktru. Odmah je bio očaran njenom snalažljivošću i ljepotom pa ju je ubrzo uzeo za ženu. Kada je Nin umro Semiramida je dugo samostalno vladala Asirijom. Legenda joj pripisuje izgradnju Babilona i njegovih legendarnih Visećih vrtova. Antički povjesničari, Herodot i Diodor Sicilski spominju je u svojim djelima. Donosimo neke izvorne zapise o Semiramidi prema Diodoru Sicilskom (1. st. pr. Kr.).

“71-3. Nin je osigurao blaga Baktre koja su sadržavala veliku količinu zlata i srebra, i nakon što je sredio prilike u Baktriani raspustio je svoju vojsku. Nakon što je sa Semiramidom dobio sina Niniasa, on ubrzo umire, ostavljajući svoju suprugu za kraljicu. Semiramida je pokopala Nina u okviru palače i podigla je iznad njegove grobnice vrlo velik grobni humak, devet stadija visok i šest širok … Budući da grad leži u nizini Eufrata, humak je bio vidljiv iz velike daljine, kao akropola; i taj humak stoji, govore, sve do ovih dana, premda su Ninivu do temelja razorili Medijci kada su uništili asirsko kraljevstvo. Semiramida, čija ju je priroda obdarila golemom ambicioznošću i željom da nadmaši svoje prethodnike na prijestolju, odlučila je osnovati grad Babiloniju, i nakon što je osigurala vrhunske arhitekte i umjetnike sa svih strana svijeta i izvršila sve potrebne pripreme, ona je pred sebe okupila cijelo kraljevstvo od dva milijuna ljudi koji su trebali izvršiti taj zadatak. Odredivši rijeku Eufrat za središte, podigla je zidove grada s velikim kulama u periodičnom razmacima …

83 … Semiramida je također izgradila dvije palače na samoj obali rijeke, jedan na svakom kraju mosta s namjerom da otuda može promatrati cijeli grad i držati ključeve grada.

94-5Nakon toga one je u središtu grad izgradila hram Zeusa, koga kao što smo rekli, Babilonci nazivaju Bel. … Svi se slažu da je bila nevjerojatno visoka … Cijela je zgrada bila domišljato izgrađena uz velik trošak bitumena i opeke, a na vrhu uspona Semiramida je postavila tri kipa Zeusa, Here i Reje od kovanog zlata. …” (Diodorus Siculus, II, 71-3, 83, 94-5).



[1] Babilonsku kulu.

O autoru

Rođen sam u Zagrebu 1971. Diplomirao (1997.) i magistrirao (2001.) sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao sam na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu interdisciplinarnim doktorskim radom s područja povijesti, arheologije i muzelogije - „Model računalne obrade i prezentacije staroegipatskih predmeta u muzejskim zbirkama u Hrvatskoj“ (2006.). Od 2005. do 2009. godine studirao sam egiptologiju na Sveučilištu u Manchesteru. Od lipnja 2000. do travnja 2011. radio sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje sam od siječnja 2002. do listopada 2006. bio voditelj Kompjutorskog laboratorija. Od travnja 2011. radim na Odsjeku za povijest Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta (2011. - 2020) i izvanrednog profesora (2020. - ). Inicijator sam i voditelj međunarodnog projekta Croato-Aegyptiaca Electronica od 2002. godine. Sudionik sam brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih sku