Frigijci su narod na koji se često zaboravlja, i koji nije osobito poznat među populacijom kojoj nije zadatak znati o njima. No, primjerice, mnogi od najpoznatijih mitova su povezani upravo s Frigijcima. Isto tako, vidljiv je utjecaj, bilo posredan bilo neposredan, kulture Frigijaca, koji je i danas na neki način prisutan, te nas podsjeća na ovaj pomalo zanemaren narod.

 

Povijest

 

Frigija je antička povijesna pokrajina u zapadnom dijelu središnje Male Azije koja je obuhvaćala zapadni dio anatolske visoravni između Lidije i Kapadocije, područja koja su poslije nazvana Velika i Mala Frigija, s tim da se Velika Frigija nalazi na teritoriju rijeka Sangarija, danas Sakarya, i Halisa, danas Kizilirmak, dok je Mala Frigija na sjeverozapadu, na Helespontu. Na spomenutom području su se oko 1200.g.pr.n.e. naselili indoeuropljani Frigijci (ili Muški), koji su bili možda tračkoga podrijetla.

Prodor tračko – frigijskih plemena prelazi preko Bospora, te oko 1200.g.pr.n.e. dokrajčuju Hetitsko Carstvo, koje je već ionako bilo oslabljeno radi napada s juga. Naime, Frigijci prodiru i dalje prema jugu, te su na gornjem Eufratu došli u sukob s Asircima, a asirski kralj Tiglatpileser I. ih je oko 1100.g.pr.n.e. dijelom rastjerao, a dijelom pokorio i naselio.

Frigijci su tek u 8. stoljeću pr.n.e. uspjeli u stvaranju samostalne države, a o tome svjedoče grčki izvori. Dakle, tokom 8. i 7. stoljeća pr.n.e., Frigijcima je pošlo za rukom stvoriti vlastitu državu, te su postali sjedilački narod, a uspjeli su i privremeno pridobiti vlast nas Lidijom.

Glavni grad države, Gordij, utemeljio je kralj Gordije. Njegov je sin Mida, koji će nam kasnije biti poznat iz mitova, nastojao proširiti svoju vlast i na Ciliciju, ali ga je asirski kralj Sargon II. prisilio na plaćanje tributa. Frigijska država prestala je biti samostalna 696./695.g.pr.n.e. radi provala Kimerijaca. Kasnije je Frigija došla pod vlast Lidijaca. Od 546.g.pr.n.e. njome gospodare Perzijanaci, a onda Aleksandar III. Veliki i Seleukidi. U III.st.pr.n.e. (od 275.g.pr.n.e.) naselili su je Gali, dok je od početka II.st.pr.n.e. bila dio pergamske države, a 133.g.pr.n.e. rimska provincija.

 

Mitovi

 

Jedni od najpoznatijih mitova uopće vezani su upravo za Frigijce, odnosno, za frigijske kraljeve. Spomenute priče samo su neke od brojnih, no obzirom da su to upravo one s kojima je upoznata većina ljudi, oni su postali općepoznati, a malo tko zapravo zna koji je narod posrijedi. Ovakve nam priče mogu poslužiti kao podsjetnik na ovaj specifičan narod.

 

Gordijski čvor

 

Ovdje je riječ o čvoru koji je Gordije napravio. Taj čvor je bio veoma zamršen, a proročište je objavilo da će onaj tko ga razmrsi postati gospodar svijeta, odnosno Azije. Kada je ovdje došao Aleksandar Veliki, kao osvajač, zaintrigirao ga je mit, te je pokušao razriješiti čvor. Najprije je tražio, početak ili kraj, no na kraju je jednostavno mačem presjekao isti čvor, i na taj način riješio problem. Gledajući u povijest, na neki način mit se i ostvario.

Danas se mit o Gordijskom čvoru veže uz neki težak ili praktički nerješiv problem, koji zapravo ima jednostavno rješenje. Tako bi presjeći gordijski čvor značilo djelovati brzo i odlučno u teškoj i složenoj situaciji, odnosno smiono riješiti problem.

 

Kralj Mida – zlatni dodir

 

Mida je bio sin Gordijev, pa je možda i to razlog mitova koji se vežu uz njega. Možda je najpoznatiji mit o Midi onaj o zlatnom dodiru. Naime, Mida je bio poznat kao kralj koji jako voli zlato. Spletom okolnosti, Dioniz je dugovao uslugu Midi. Mida je mogao poželjeti što god je htio. Obzirom da je netom prije toga Mida čuo veoma poučnu priču, Dioniz je očekivao da će ta želja biti nešto pametno. A i sam kralj se smatrao za mudru osobu. No kralj je odlučio da želi da sve što on dotakne, da se pretvori u zlato. To je bilo u skladu s njegovom željom za zlatom, no bio je to nepromišljen potez. Naime, apsolutno sve što je Mida dotaknuo se pretvorilo u zlato. U početku to je naravno bilo i više nego dobro, no kasnije, kada su došle u pitanje najbanalnije stvari, poput jela i pića, Mida je uočio problem.

Mida je danima i noćima molio Dioniza da ga oslobodi tog njegovog dara, sve dok se na kraju Dioniz ipak nije sažalio i rekao ukoliko se osloboditi dara koji mu je poklonio, da ode  na izvor rijeke Paktola i u njemu se okupa. Mida je poslušao savjet i konačno bio oslobođen svoje nepromišljene želje. A kao podsjetnik na ovaj mit, kaže se da rijeka Paktola još i danas u svojim vodama nosi zlatne grumene.

 

Kralj Mida – magareće uši

 

Još je jedan poznati mit vezan uz kralja Midu. Ovaj mit pomalo asocira na priču o caru Trajanu – kozje uši, pa se ovdje postavlja pitanje autentičnosti. Dakle, jednoga je dana kralj Mida prolazio šumom i naišao na natjecanje u sviranju između Apolona, boga glazbe, i Pana, boga šume. Apolon je svirao u svoju liru, a Pan u frulu. Iako je Apolon pobijedio, kralj Mida je glasao za Panovu svirku. Apolon se uvrijedio i rekao: “Po meni, tvoje te uši varaju. Kaznit ćemo ih!” I istog trena su Midi narasle magareće uši! Kralj Mida je otišao svom brijaču i rekao da mu napravi frizuru koja će sakriti magareće uši i da čuva tajnu. Mida je nosio i krunu napravljenu tako da mu skriva uši. Brijač nakon nekog vremena nije više mogao čuvati tajnu, pa je iskopao rupu i u nju šapnuo: “Kralj Mida ima magareće uši.” Odmah je zatrpao rupu, ali je na tom mjestu iznikla trska koja je to došapnula drugoj trsci. Uskoro su i ptice čule novost i prenijele je čovjeku koji je razumio njihov jezik. Od toga dana, svugdje se moglo čuti: “Kralj Mida ima magareće uši!”.

 

Herodot o Frigijcima

 

Mnogo o Frigijcima doznajemo iz grčkih izvora. Prema Herodotu Frigijci su u ranoj povijesti živjeli na jugu Balkana, no u 2. tisućljeću pr.n.e. prešli su preko Dardanela i naselili Malu Aziju. Kao razlozi preseljenja navode se služenje bogatom gradu Troji kojem su Frigijci bili saveznici. Herodot također napominje da su se Frigijci, prema Makedoncima, ranije nazivali Brigijci u vrijeme kad su bili Evropljani i dok su živjeli zajedno s Makedoncima, a s prelaskom u Aziju, zajedno sa zemljom promijenili su i ime u Frigijci.

 

„Bekos“

U mnogim raspravama nailazimo na teoriju da su Egipćani najstariji ljudi na svijetu. U sljedećoj priči, to se nije dokazalo točno. Egipćani su prije nego što je zavladao Psametih smatrali da su najstariji od svih ljudi. Kako bi se u to uvjerio, Psametih je dao novorođenu djecu na odgoj, bez da im se govori išta. On je želio znati koju će prvu riječ onu upotrijebiti, pa će prema tome znati jesu li stariji Egipćani ili Frigijci. Prva riječ je bila „Bekos“, što na frigijskom znači kruh. Dakle, Frigijci su stariji od Egipćana.

 

Frigijski vojnik

Što se tiče ratne opreme Frigijaca, Herodot kaže da je ona bila posve slična paflagonskoj, te da se samo malo razlikovala:

„…sudjelovali su u pohodu s opletenim šljemovima na glavi, s malim štitovima i nevelikim kopljima, a uz to su imali i koplja za bacanje i bodeže, dok su na nogama nosili nazuvke koji su dosizali do polovice listova.“

 

Jezik i nalazi

 

Frigijski jezik svrstava se u indoeuropsku jezičnu porodicu, te predstavlja samostalnu granu unutar te porodice, a pretpostavlja se da je donekle bio blizak grčkomu i armenskomu. Vjerojatno je izumro u 7.st. Poznat je s oko četiristo natpisa pisanih grčkim alfabetom iz 8. do 4.st.pr.n.e.(starofrigijski) i iz 2. do 3.st.poslije n.e.(novofrigijski). Ti natpisi su djelomično dešifrirani. Osim ovakvih nalaza zanimljivi su i arhitektonski spomenici mnogobrojnih pećinskih grobova frigijskih vladara, kao na primjer Midin grob. Osim toga, američka iskapanja nakon 1950. godine otkrila su ostatke glavnog grada Frigije, Gordija, iz nekoliko faza njegova razvoja.

 

Religija

 

Iz Frigije se u antici proširio Kibelin kult. Ovaj kult postao je općepoznat, i moglo bi se reći dio opće kulture, a zanemaruje se njegovo porijeklo. Kibela je zapravo Velika Majka, boginja, o kojoj ne treba puno reći, obzirom da je dio mnogih kultura. Upravo su Kibelu Grci poistovjetili s Reom, što ima smisla kada uzmemo u obzir da je Rea božica Zemlje, a sama Kibela personificira Zemlju kao jedan od četiri elemenata.

 

Obzirom na navedene karakteristike, može se uočiti određena razina kulture, pa čak i utjecaj iste na neke od današnjih sastavnica kulture kakvu poznajemo, odnosno ne poznajemo. Uzimajući u obzir izvore kojima raspolažemo, njih ima i više nego dovoljno kad dolazi u pitanje poznavanje ovog naroda. No Frigijci se kao narod kroz povijest nisu mogli održati dovoljno da bismo znanje, to jest asocijacije o njima imali na neki način a priori. Na primjer, o nekim narodima znamo i bez da učimo o njima samima, nego su nam jednostavno pojedini pojmovi toliko ušli u uho, da se ni ne sjećamo od kuda. Dok recimo, s druge strane, mnogi proizvodi kulture (konkretno Frigijaca) su nam poznati, a često se ne odlazi dublje od toga. Ovakav način istraživanja bi uvelike olakšao shvaćanje i porijeklo određenih komponenti kulture.

O autoru

Anja Kovačić

Rođena 12. prosinca 1990. godine u Varaždinu. Gimnaziju općeg smjera završila u Varaždinu, te maturirala 2009. godine. Iste godine upisuje dvopredmetni studij filozofije i religijskih znanosti na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove - Hrvatski studiji, Sveučilišta u Zagrebu. Preddiplomski studij je završila 2012. godine, te upisuje diplomski studij povijesti na Hrvatskim studijima. Tijekom diplomskog studija aktivni je član Društva studenata povijesti "Ivan Lučić - Lucius." Član je Matice hrvatske i volonter u Arheološkom muzeju u Zagrebu. U akademskoj godini 2013./2014. je demonstrator na kolegiju Povijest i arheologija, a trenutno apsolventica te se bavi diplomskim radom.