Najstariji čovjekovi preci bili su isprava sakupljači hrane. Osnovni izvor prehrane bili su im plodovi raznih biljaka koje su brali ili prikupljali na tlu. Oko 2 mil. g. pr. Kr. praljudi su počeli loviti male životinje pri čemu su počeli koristiti prva pomagala. Kao prvo oružje rabili su odlomljenu granu drveta i neobrađene komade kamena. U kasnijim razdobljima kao uruđe su koristili oblutke koje poluobrađene pronalaze u dolinama rijeka.
Klimatske promjene i teži uvjeti života u travnatim područjima nagnali su tadašnje praljude da započnu izrađivati prva primitivna oruđa od obrađenog kamena. Javio se ručni klin koji se počeo koristiti oko 600 tisuća g. pr. Kr. Ručni klin izrađivan je postepenim okresivanjem većeg komada kamena. Okresivanje se nastavljalo dok se nije dobilo dovoljno zašiljeno i oštro oruđe.
Oko 250 tisuća g. pr. Kr. praljudi izrađuju ručne šiljke na kojima su odlomljeni sitni listići kamena. Neandertalski pračovjek izrađivao je prva primitivna koplja koja su mu služila za lov većih životinja. Izrađivali su i oštre, grubo obrađene noževe od kamena ili kosti životinja.
Potkraj starijeg kamenog doba (o. 12.000 g. pr. Kr.) nove promjene klime i prestanak ledenog doba prisilile su pretke današnjeg čovjeka (homo sapiens) da se prilagodi novim prilikama i nestanku starih tromih životinjskih vrsta (npr. mamuta). Za lov na brzu vrstu divljači bila su potrebna nova oružja. Stoga su izumljena oružja koja omogućuju lov na daljinu: luk i strijele, pračka, a usuvremenjeno je koplje. Radi lakšeg ulova ribe došlo je do izuma udice, a u lovu se sve više koristio harpun i drugi pribor za ribarenje.
U srednjem kamenom dobu (o. 10.000 – o. 6.500 g. pr. Kr.) čovjek je izrađivao glave sjekira od grubo glačanog kamena na koji se kao drška nataknuo komad obrađenog drveta. U mlađem kamenom dobu (o. 6500 – o. 3500. g. pr. Kr.) glave kamenih sjekira izrađivale su se od fino glačanog kamena, a pojavili su se i fino obrađeni oštri noževi od kamene ili slonove kosti.