Arheolozi su u ožujku objavili rezultate analize kostura starog oko 3000 godina koji sadržava metastaze raka koji je istovremeno i najstariji do sada otkriveni dokaz te bolesti. Kostur pripada mlađoj muškoj osobi, koja je imala 25-35 godina u trenutku smrti te je pronađen na arheološkom nalazištu u Amari, na zapadnoj obali Nila oko 750 km od glavnog grada Khartouma. Otkriven je potkraj 2013. g. u južnom Sudanu gdje su ga pronašli arheolozi Sveučilišta Durham u Velikoj Britaniji. Bio je pokopan u drvenom kočegu koji je pronađen u dosta lošem stanju sa amuletom od fajanse koji je bio položen kao grobni prilog. Grobnica u kojoj je kostur pronađen je pripadala višoj gradskoj klasi sudeći prema nađenim grobnim dobrima i samoj arhitekturi grobnice. Dobro sačuvana oprema, pogotovo lončarije olakšavaju datiranje, koju su povjesničari smjestili potkraj 19. ili početkom 20. dinastije o. 1200. g. pr. Kr. kada je Egipat vladao prostorom Nubije.
Glavna voditeljica istraživanja, Michaela Binder s Odsjeka za arheologiju pri sveučilištu Durham, koja je i iskopala i pregledala kostur zaključila je kako se do dan danas jako malo zna o antici, epidemiologiji te evoluciji samog karcinoma te će ovo otkriće značajno pridonijeti znanju o samoj povijesti bolesti. Kostur je pregledan koristeći se radiografijom i skeniranjem elektronskog mikroskopa (SEM metoda) koja je rezultirala jasnom slikom lezija na kostima. Pokazala je kancerogene metastaze na ključnoj kosti, lopaticama, rukama, rebrima, kralješcima, zdjelici i bedrenim kostima. Uzrok nastanka kancerogenih stanica se točno ne može znati, ali znanstvenici pretpostavljaju kako je moguće da je uzrok u okolišu, odnosno kako je pacijent bio izložen kancerogenom dimu, ili genetsko naslijeđe ili čak preko zaraznih bolesti koje prenose paraziti. Analiza ostataka je otkrila i pokazala metastaze raka na kostima, koje su bile proširene na cijelom tijelu, a smatraju kako su potekle od malignog tumora mekog tkiva. Istraživači sa Sveučilišta Durham i Britanskog muzeja smatraju kako će ovo otkriće pomoći prilikom daljnjih istraživanja osnovnih uzroka raka u antičkim populacijama i pružiti uvid u evoluciju same bolesti.
Analize antičkih DNK na kosturima i mumijama koje su bolovale od raka mogu pružiti pomoć daljnjim istraživanjima genetskih mutacija određenih gena za koje se zna da su povezane s određenim tipovima raka. Iako je danas, nažalost rak jedan od vodećih uzroka smrti, njegova pojava i sama evolucija ostaje misterij arheolozima. Michaela Binder na kraju napominje kako kroz evolucijskim pristupom karcinomu, informacije i podaci koje saznamo iz drevnih ljudskih ostataka mogu dokazati ključni element u pronalaženju načina za rješavanje jednog od najvećih modernih svjetskih zdravstvenih problema.