Smrt Aleksandra Makedonskog je misterij skoro 2000 godina, a tek je nedavno objavljena nova studija oko mogućih uzroka smrti velikog makedonskog kralja.
Aleksandar III. Veliki (356.-323. g. pr. Kr) je bio makedonski vladar koji se smatra jednim od najvećih osvajača starog svijeta. U svojoj trinaestogodišnjoj vladavini stvorio je jedno od najvećih i najimpresivnijih carstva u povijesti koje se prostiralo od Makedonije do Indije.
Poznata izvori o Aleksandrovoj smrti govore kako se nakon jedne od mnogobrojnih pijanki i zabava u Babilonu strašno razbolio te umro između 10. i 13. lipnja 323. g. pr. Kr. Klitarh, Aristubul, Plutarh i Arijan navode da je bolovao 12 dana, a svakim danom mu je bilo sve gore i gore. Na kraju je veliki vojskovođa jedino mogao micati očima i rukama te nije mogao govoriti. Na poslijetku je pao u komu iz koje se više nije probudio.
Novozelandski znanstvenici dr. Leo Schep sa Nacionalnog centra za otrove i dr. Pat Wheatly sa Sveučilišta Otago su nedavno iznijeli teoriju koja kao glavni uzrok smrti navodi biljku bijelu čemeriku (lat. Veratrum album). Kao pomoć u istraživanju koristili su se antičkim izvorima koji su opisali dvanaestodnevnu Aleksandrovu borbu za život i konačno, smrt. Jedan od njih je i kontroverzni „Kraljevski dnevnik“ koji opisuje postupni početak groznice, progresivnu nemogućnost hoda, te konačno smrt, no ne navodeći njezin uzrok. Drugi izvor koji navode jest „Roman o Aleksandru“- zbirka rukopisa i tekstova o podvizima makedonskog kralja. U njemu se implicira kako je došlo do urote u najbližem krugu Aleksandrovih vojnika i suradnika kako bi ga otrovali. Istraživači smatraju kako je krivac bijela čemerika, koja je inače bila vrlo poznata u antičkoj Grčkoj kao biljno sredstvo koje inducira povraćanje. Ona je mogla biti ubačena u slatko vino koje bi prikrilo gorak okus biljke, dok Aleksandar ne bi ništa osjetio niti posumnjao. Opisani simptomi iz izvora se slažu s onim koje bijela čemerika izaziva- iznenadni epigastrični i substernalni bolovi praćeni mučninom i povraćanjem. Daljnji tijek bolesti bi pratili usporen rad srca (bradikardija) te niski krvni tlak sa ozbiljnim bolovima u mišićima.
Dok neki zastupaju ovu tezu, pojedini znanstvenici se snažno protive ovoj teoriji. Jedna od njih je i dr. Adrienne Mayor sa Sveučilišta Stanford. Ona smatra kako bi snažni i trenutni gastroinestinalni bolovi i predoziranje bijelom čemerikom bili odmah prepoznati od Aleksandrovih liječnika. Također ističe kako je jedna od nuspojava bijele čemerike i teški proljev, kojeg niti jedan izvor ne spominje. No, ova teorija o Aleksandrovoj smrti nije jedina. Retrodijagnozama kroz povijest do sada su bili nabrojane brojne bolesti, među ostalima se spominje i bakterija iz rijeke Stiks, komplikacije uzrokovane Aleksandrovim alkoholizmom, sepsa, upala gušterače (pankreatitis), malarija, encefalitis Zapadnog Nila te tifus.
No budući da je tijelo velikog kralja izgubljeno i znanstvenici nemaju mogućnost točno odrediti uzrok smrti, Aleksandrova sudbina vjerojatno će i dalje ostati misterij koji će zaokupljati i buduće naraštaje.