Egipatski kraljevi obično su imali više žena, od kojih je glavna bila egipatska kraljica. Kraljice su obično bile vrlo moćne osobe u društvu. Tijekom mladosti pohađale su škole gdje su učile pisati, računati i upravljati imanjima. Živjele su u raskošnim palačama. U rijetkim slučajevima kada nije bilo muškog nasljednika ili je on bio maloljetan, samostalno su preuzimale vlast u zemlji. U slučajevima kada su samostalno vladale prikazivane su s faraonskom lažnom bradom i svim ostalim simbolima vlasti.

Tijekom egipatske povijesti samostalno su vladale samo Merneith (I. dinastija) Nitikret (VI. dinastija), Sobekneferu (XII. dinastija), Hatšepsut (XVIII. dinastija); Tausret (XIX. dinastija) i Kleopatra VII. (ptolemejska dinastija). Vrlo često je nakon samostalne vladavine kraljice u Egiptu nastupilo neko krizno razdoblje ili je dolazilo do promjene dinastije.Najglasovitije egipatske kraljice bile su: samostalna vladarica Hatšepsut (1473. – 1458. pr. Kr.), Teja, supruga Amenhotepa III. (Amenofisa III.; 1390. – 1352. g. pr. Kr.), Nefretiti, supruga Amenhotepa IV. (Amenofisa IV.; 1352. – 1336. g. pr. Kr.), Nefretari, supruga Ramzesa II. i Kleopatra VII. (51. – 30. g. pr. Kr.).Kraljica Hatšepsut bila je jedina moćna egipatska kraljica nakon koje nije nastupila kriza.

Njezinu vladavinu obilježila je miroljubiva politika i ekspedicija u zemlju mirodija – Punt, odakle je nabavila potrebne začine, zlato i slonovaču. Izgradila je lijepi hram u Deir el-Bahriju. Vrlo moćne, odlučne i jake žene bile su kraljice Teja, Nefretiti i Nefretari. One su uvelike  utjecale na politiku svojih muževa.Posljednja egipatska vladarica Kleopatra VII., pokušala je ženidbenim vezama s rimskim moćnicima Cezarom i Markom Antonijem ponovno uzdići Egipat, ali njen je uspjeh bio kratkotrajan. Nakon njene smrti 30. g. pr. Kr. Egipat je uključen u granice u rimske države.

O autoru

Mladen Tomorad

Rođen sam u Zagrebu 1971. Diplomirao (1997.) i magistrirao (2001.) sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao sam na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu interdisciplinarnim doktorskim radom s područja povijesti, arheologije i muzelogije - „Model računalne obrade i prezentacije staroegipatskih predmeta u muzejskim zbirkama u Hrvatskoj“ (2006.). Od 2005. do 2009. godine studirao sam egiptologiju na Sveučilištu u Manchesteru. Od lipnja 2000. do travnja 2011. radio sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje sam od siječnja 2002. do listopada 2006. bio voditelj Kompjutorskog laboratorija. Od travnja 2011. radim na Odjelu za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta. Inicijator sam i voditelj međunarodnog projekta Croato-Aegyptiaca Electronica od 2002. godine. Sudionik sam brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova s područja povijesti, egiptologije, muzeologije i primjene IT-a u povijesnim znanostima. Godine 2004. bio sam nominiran za godišnju državnu nagradu za popularizaciju znanosti za projekt Croato-Aegyptica Electronica. Stručno se bavim poviješću starog Egipta, starom poviješću, muzeologijom, primjenama informacijskih tehnologija u povijesnim istraživanjima i nastavi povijesti, metodologijom povijesnih znanosti i poviješću Sjedinjenih Američkih Država do 20. stoljeća. Od početak 1993. do danas objavio sam preko stotinudevedeset znanstvenih i stručnih radova s područja povijesnih i informacijskih znanosti, nekoliko udžbenika i priručnika za osnovnu školu i gimnaziju, znastvenu knjigu “Egipat u Hrvatskoj: egipatske starine u hrvatskoj znanosti i kulturi” (Barbat, Zagreb 2003.), urednik sam knjige „The research of the history and culture of the Ancient Near East in Croatia” (Lambert Academic Publishing, Saarbrücken 2014.). U pripremi je moja autorska knjiga Staroegipatska civilizacija. Glavni sam urednik web portala Croato-Aegyptica Electronica, Stara povijest te sam jedan od kreatora web stranica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Odjela za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.