Stari Egipćani temeljili su računanje vremena na putovanju Zemlje oko Sunca i na godišnjim poplavama Nila. U svojoj najstarijoj verziji iz preddinastijskog razdoblja Egipćani su godinu isključivo vezali uz poplave Nila. Tada su godinu, ovisno o vrsti poljodjelskih radova, podijelili na tri godišnja doba: doba poplave (eg. akhet), doba sjetve (eg. peret) i doba žetve (eg. shemu). Nešto kasnije nastala je podjela godine na 365 dana i dvanaest lunarnih mjeseci. Svaki je mjesec imao točno 30 dana ili tri tjedna po 10 dana. Na kraju svake godine dodali bi se dani blagdana i raznih svečanosti (pet dana). Svake četvrte godine takav račun bi kasnio za jedan dan pa je tijekom vremena nastao veliki zaostatak u odnosu na Sunčevu godinu. Kasnije se taj zaostatak ispravio dodavanjem izgubljenih dana. Godina je započela sredinom ljeta početkom godišnje poplave Nila.

Svako godišnje doba dijelilo se na četiri lunarna mjeseca i to redom:

Ahet, doba poplave – tot (eg. Thot, grč. Dius), paofi (eg. Phaophi, grč. Apellaeus), hatur (eg. Hathur, grč. Audnaeus) i koiak (eg. Choiak, grč. Peritius)

Peret, doba sjetve – tubi (eg. Tubi, grč. Dystrus), meheir (eg. Mecheir, grč. Xandicus), famenot (eg. Phamenoth, grč. Artemisius), farmuti (eg. Pharmouthi, grč. Daesius)

Šemu, doba žetve – pahon (eg. Pachon, grč. Panemus), pauni (eg. Pauni, grč. Loius), epeif (eg. Epeiph, grč. Gorpiaeus), mesore (eg. Mesore, grč. Hyperberetaeus).

Jedan od najvažnijih elemenata pri određivanju vremena trajanja epoha i kronologiji vladavine pojedinih faraona je egipatski običaj praćenja kretanja zvijezde Sirius (eg. Sopdet, Sopdu ili grč. Sothis). Stari Egipćani su praćenjem ove zvijezde točno mogli odrediti godišnju poplavu Nila koja se događala dan nakon godišnjeg helijakalnog izlaza zvijezde Sirius (19. srpnja). Zbog razlike od 6 sati sa Sunčevom godinom, svake četiri godine nova je godina padala jedan dan ranije. Razlika između izlaska Siriusa i Sunčeve godine poklapa se točno svakih 1460 godina, a vremenski ciklus tog poklapanja nazivamo Sotisov ciklus.

Taj astronomski događaj tijekom egipatske povijesti zabilježen je u razdobljima između 2781. – 2777. g. pr. Kr. (II. dinastija), 1321. – 1317. g. pr. Kr. (potkraj XVIII. dinastije) i 139. g. (vladavina cara Anonina Pija). Egipatski pisani izvori zabilježili su izlazak zvijezde Siriusa tijekom vladavine Senusreta III., Amenhotepa I. i Tutmozisa III., pa je uz njihovu pomoć stvorena konvencionalna egipatska kronologija.

O autoru

Mladen Tomorad

Rođen sam u Zagrebu 1971. Diplomirao (1997.) i magistrirao (2001.) sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao sam na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu interdisciplinarnim doktorskim radom s područja povijesti, arheologije i muzelogije - „Model računalne obrade i prezentacije staroegipatskih predmeta u muzejskim zbirkama u Hrvatskoj“ (2006.). Od 2005. do 2009. godine studirao sam egiptologiju na Sveučilištu u Manchesteru. Od lipnja 2000. do travnja 2011. radio sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje sam od siječnja 2002. do listopada 2006. bio voditelj Kompjutorskog laboratorija. Od travnja 2011. radim na Odsjeku za povijest Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta (2011. - 2020) i izvanrednog profesora (2020. - ). Inicijator sam i voditelj međunarodnog projekta Croato-Aegyptiaca Electronica od 2002. godine. Sudionik sam brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova s područja povijesti, egiptologije, muzeologije i primjene IT-a u povijesnim znanostima. Godine 2004. bio sam nominiran za godišnju državnu nagradu za popularizaciju znanosti za projekt Croato-Aegyptica Electronica. Stručno se bavim poviješću starog Egipta, starom poviješću, muzeologijom, primjenama informacijskih tehnologija u povijesnim istraživanjima i nastavi povijesti, metodologijom povijesnih znanosti i poviješću Sjedinjenih Američkih Država do 20. stoljeća. Od početak 1993. do danas objavio sam preko 300 znanstvenih i stručnih radova s područja povijesnih i informacijskih znanosti, veći broj udžbenika i priručnika za osnovnu školu, gimnaziju i sveučilište, znanstvene knjige Egipat u Hrvatskoj: egipatske starine u hrvatskoj znanosti i kulturi (Zagreb: Barbat, 2003.), Staroegipatska civilizacija sv. 1: Povijest i kultura starog Egipta (Zagreb: Hrvatski studiji, 2016.), Staroegipatska civilizacija sv. 2: Uvod u egiptološke studije (Zagreb: Hrvatski studiji, 2017.), Egipatsko blago u Osijeku – hrvatska fascinacija starim Egiptom (Osijek: Arheološki muzej, 2019. s Marinom Kovač), Egypt in Croatia (Oxford: Archaeopress, 2019., s još sedam kolegica) i Egipat u Hrvatskoj: hrvatska fascinacija staroegipatskom kulturom (Zagreb: Fakultet hrvatskih studija, 2020.). Urednik sam knjiga „The research of the history and culture of the Ancient Near East in Croatia” (Saarbrücken: Lambert Academic Publishing, 2014.), „A History of Research into Ancient Egyptian Culture Conducted in Southeast Europe” (Oxford: Archaeopress, 2015.), Egypt 2015: Perpectives of research – Proceedings of the Seventh European Conference of Egyptologists (2nd-7th June 2015, Zagreb – Croatia) (Oxford: Archaeopress, 2017.) i Slavne žene stare povijesti: životi žena u društvima starog svijeta (Zagreb: Meridijani-Hrvatski studiji, 2018.). Bio sam glavni sam urednik web portala Croato-Aegyptica Electronica [www.croato-aegyptica.hr; 2004.-2014.], a trenutno sam urednik online povijesnog časopisa Stara povijest [www.starapovijest.eu]. Također sam osmislio web stranica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Odsjeka za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.