Staroegipatski hramovi: povijest, razvoj i funkcija

Staroegipatski hram je građevina ili kompleks građevina za koju su stari Egipćani smatrali da predstavlja “kuću vječnosti” jednog ili nekoliko božanstava. Hram je bio “Kuća bogova” (eg. Hwt-nTr) u kojoj su bogovi ili božanstva bili štovani, ali također i mjesto koje je predstavljalo staroegipatski mitološki koncept svijeta. Bio je to prostor u kojem je svakodnevni život bio u dodiru s božanskim nebom i podzemnim svijetom mrtvih, mjesto gdje su bogovi i ljudi mogli prelaziti iz jednog svijeta u drugi bez zapreka.

U suvremenom Egiptu očuvano je na stotine raznih staroegipatskih hramova koji su u drevnim vremenima bili posjećivani od vjernika i vladara, a danas ih uglavnom posjećuju znanstvenici i turisti iz cijeloga svijeta.

Razvoj, funkcija i kozmologija staroegipatskih hramova

Razvoj staroegipatskih hramova može se pratiti od prvih preddinastijskih svetišta koja su bila sastavni dio svakog staroegipatskog preddinastijskog naselja. Ove građevine bile su izrađene od trske, tkanine i građevnog drveta s jednostavnom funkcijom pružanja utočišta bogovima. Tijekom više od četiri tisuće godina staroegipatske povijesti ova primitivna svetišta razvila su se u hramske komplekse izrađene od kamena i opeke. Njihova prvobitna jednostavna funkcija također se mijenjala tijekom stoljeća da bi u razdoblju vrhunca staroegipatske države (Novo kraljevstvo, 18. do 20. dinastija, o. 1550.-1069. g. pr. Kr.) hramski kompleks postao mjesto s mnogobrojnim funkcijama o kojima će više biti riječi nešto kasnije.

Od arhajskog razdoblja do kraja Starog kraljevstva (o. 3000-2181. g. pr. Kr.) hramovi su bili usko povezani s pogrebnim kompleksima božanskih vladara koji su danas poznati kao faraonski posmrtni hramovi. Bila su to mjesta u kojima su svećenici izvodili razne pogrebne običaje i rituale, ali također i prostor gdje su se stavljale žrtve posvećene preminulima. Podrijetlo ovih vrsta hramova može se pronaći u ograđenim pogrebnim kompleksima arhajskog razdoblja (1. i 2. dinastija, o. 3000.-2686. g. pr. Kr.) koji su bili povezani s kraljevskim grobnicama ranih staroegipatskih vladara. Tijekom Starog kraljevstva (3. do 6. dinastija, o. 2686.-2181. g. pr. Kr.) ova vrsta hramova bila je povezana s kompleksima piramida poput onih koji se danas mogu vidjeti na platou Gize.

Hram je također bio mjesto kulta (npr. kulta Sunca, Ozirisova kulta, kulta Horusa). U ovoj vrsti hramova štovao se kult pojedinih božanstava, a sama božanska statua bila je smještena u svetištu hrama uz žrtvenik. Kultni hramovi bili su tako mjesta u kojem su svećenici davali razne žrtve bogovima, ali i mjesta odvijanja raznih rituala i festivala posvećenih samom kultu.

Staroegipatski hramovi koje danas poznajemo uglavnom su se očuvali zbog vrlo kvalitetne gradnje, i tvrdih građevinskih materijala (kamen, opeka). Očuvani hramovi uglavnom su pravokutne strukture koje su izrađene u dugom vremenskom periodu od razdoblja Novog kraljevstva do kraja rimske vladavine Egiptom (395 g.). Danas su najbolje očuvani kultni hramski kompleksi File, Kom Ombo, Edfu, Luksor, Karnak, Dendera i Abidos, i posmrtni hramovi vladara Novog kraljevstva (npr. Ramezej, Medinet Habu, Deir el-Bahri) koji su smješteni na zapadnoj obali Tebe. Većina tih hramskih kompleksa građena je i pregrađivana tijekom dugog vremenskog perioda. Na primjer neki dijelovi hramskog kompleksa u Luksoru ponovno su korišteni i pregrađivani tijekom rimskog perioda od strane kršćana, a nakon arapskog osvajanja Egipta sredinom 7. stoljeću i od strane Muslimana.

Danas je ostalo očuvano svega nekoliko hramova koji potjeću iz razdoblja prije Novog Kraljevstva. Jedan od najbolje očuvanih je posmrtni hram Nebhepetre Mentuhotepa II. (11. dinastija, o. 2055.-2004. g. pr. Kr.) koji je smješten uz posmrtni hram Hatšepsut u Deir el-Bahriju.

Osnovna namjena hramskih kompleksa bila je stvaranje svijeta potrebnog za izvođenje religijskih i magijskih rituala  povezanih uz pojedina božanstva ili božanskog vladara. Ali bez obzira da li je osnovna funkcija hrama bila vezana uz pogrebne običaje ili kult svaki hram je također bio mjesto stabilnosti i božanskog poretka koji svoje podrijetlo crpi iz staroegipatskog mitološkog koncepta “Otoka stvaranja”. Hramski svećenici su svakodnevno upravo služili tom božanskom stabiliziranju svijeta, odnosno zadovoljavanju svih potreba božanstva kojem je hram bio posvećen. Bog se manifestirao u obliku božanske statue koja je bila smještena uz svetištu hrama u kojem su svakodnevno prinošene žrtve koje su trebale zadovoljiti boga ili bogove kako bi on ili oni bili udobrovoljeni otjerati snage kaosa od egipatskog stanovništva.

Mjesto gradnje hrama bilo je pažljivo birano i orijentirano prema pojedinim značajnim točkama. Tijekom rituala osnutka hrama i same gradnje hramovi su građeni kao mjesta gdje su svi fizički uvjeti “Prve zgode Otoka stvaranja” bili ponovno stvoreni i gdje će bogovi i božanstva ponovno živjeti. Svi dijelovi (zidovi, piloni, stupovi, obelisci itd.) “Kuće bogova” su dekorirani raznim rezbarijama s prikazima bogova, kozmoloških koncepta, raznih rituala ili natpisa vezanih uz kult, osnivanja hrama ili nekih povijesnih događaja vezanih uz vladara koji je izgradio pojedini dio hramskog kompleksa.

Hram također sadrži simboliku solarnog kruga i njegova glavna os simbolizira sunčev put, od jutarnjeg izlaska, koji je simboliziran hramskim pilonom koji predstavlja horizont (eg. akhet), do večernjeg zalaska u tami unutrašnjeg svetišta. Obelisci i stupovi u izrađeni u formi papirusa pak simboliziraju sunčevu putanju i otvaranje biljaka koje su dodirnute zraka svijetlosti.

 Ulaz u hram – velike pilonske vratnice

Prvi vidljiv dio svakog staroegipatskog hrama je veliki pilon s vratnicama koji vodi k unutrašnjem dvorištu hrama. Ovo je ujedno ulaz u hram te u brojnim slučajevima najpoznatiji i najvidljiviji dio svakoga hrama. Ulaz u hrama obično izgleda u obliku dve poput blizanaca identične stupaste kule (pilene) koje su obično ukrašene s prikazima vladara koji udara ili usmrćuje neprijatelje. Na primjer pilonske vratnice Horusova hrama u Edfu ukrašene su scenom Ptolemeja XII. (XXXIII. dinastija, 80.-51. g. pr. Kr.) koji udara tadašnje neprijatelje Egipta.

Put koji vodi u hramove Novog kraljevstva obično je ukrašen sfingama s glavama čovjeka, ovna ili sokola, a same sfinge predstavljaju zaštitni element hrama. U Tebi danas poznata “Avenija sfinga” spajala je južni hramski kompleks Luksora s kompleksom Karnaka na sjeveru. Ispred velikog pilona također su obično postavljeni obelisci te statue boga ili faraona u sjedećem položaju. Na primjer ispred hramskog kompleksa Luksora dva kolosa Ramzesa II. (19. dinastija, o. 1279.-1213. g. pr. Kr.) stoje ispred glavnog ulaza u hram. U slučaju hrama Horusa u Edfu, jednog od najbolje očuvanih staroegipatskih hramova, ispred ulaznih pilonskih vratnica stoji statua Horusa.

 

Vanjski zidovi hrama

Hram ili kompleks hramova obično je bio omeđen s debelim vanjskih zidovima koji su bili izgrađeni poput zidina utvrde kako bi se zaštitio hramski posjed i zapečatio od vanjskog svijeta. Budući da su zidovi hrama najčešće bili građeni u dugom vremenskom razdoblju faraon ili faraoni koji su izgradili ili obnovili pojedini njegov dio dali su ih dekorirati prikazima svojih podviga ili raznim mitološkim scenama na kojima su obično nalaze prikazi bogova u čiju je čast hram izgrađen. Dobar primjer kako su ti vanjski zidovi hramova izgledali i danas je lijepo vidljiv na primjeru već više puta spomenutog  hrama Horusa u Edfu.

Vanjsko dvorište

Nakon što prođe velike pilonske vratnice posjetitelj ulazi u vanjsko peristilno dvorište okruženo stupovima koji je u davnini vjerojatno bio dostupan običnom staroegipatskom puku. Ovaj dio hrama stoji između vanjskog svijeta smrtnika i božanske domene koja se nalazi unutar natkrivenog dijela hrama koji se pak prostire iza centralnih vratnica nasuprot velikim pilonima.

Vanjsko dvorište ukrašeno je raznim izrezbarenim zidnim slikama koje su nekad bile obojene, ali je stara boja u najvećem broju slučajeva izblijedila ili otpala. Na ovim scenama faraon je obično prikazan kao moćni ratnik, božanski i voljeni sin bogova. U nekim slučajevima zidovi i stupovi unutrašnjeg dvorišta ukrašeni su prizorima velikih religijskih festivala ili mitoloških događaja. Unutar prostora otvorenog unutrašnjeg dvorišta vrlo su često bile raspoređene kraljevske statue i statue raznih dostojanstvenika ne-kraljevskog položaja. Ove hramske statue najvjerojatnije su imale glavnu funkciju “da služe kao podsjetnik na preminule osobe koje prikazuju i da omogućuju njihovim vlasnicima da vječno budu prisutni u svetom prostoru”. Neke od ovih statua su još vidljive u raznim staroegipatskim hramovima poput onih Ramzesa II. koje i danas stoje između stupova prvog dvorišta hramskog kompleksa u Luksoru.

 Hipostilna dvorana

Iza otvorenog dvorišta prostire se nadsvođeni sveti dio staroegipatskog hrama koji nije bio dostupan običnom puku. Prvi dio ovog svetog područja je hipostilna dvorana, koja slijedi glavnu središnju os svakog staroegipatskog hrama i u koju se ulazi kroz centralna vrata u vanjskom dvorištu hrama. Hipostilna dvorana je mračno mistično mjesto s brojnim dekoriranim ispisanim stupovima koji stoje u redovima.

Ova dvorana predstavlja zamijenu za “Otok stvaranja”. Stari Egipćani vjerovali su da nekoć obojeni stupovi hipostila uz pomoć magije predstavljaju vegetaciju prvobitnog otoka. Zbog toga su glavice stupova izrađene u obliku različitih uobičajenih egipatskih biljaka (palmi, lotusa, papirusa). U nekih hramovima posjetitelji također mogu primjetiti stupove koji predstavljaju staroegipatska božanstva i njihove atribute. Dobar primjer ovog tipa stupova je vidljiv u hipostilnoj dvorani hrama u Denderi gdje se dvadesetčetiri stupa izdrađena u obliku božice Hator još uvijek dobro nose s vremenom. Svod dvorane nekad je bio slikovito dekoriran kako bi predočio nebo iznad “Otok stvaranja”, a zidovi su bili ukrašeni mnogobrojnim mitološkim scenama dok je u podnožje zidova ugraviran izgled egipatske zemlje iz koje su rasle raznovrsne biljke koje stopovi predstavljaju.

Na suprotnoj strani od ulaza u hipostilnu dvoranu nalaze nova vrata kroz koja posjetitelj mora proći kako bi ušao u zaštićeni unutrašnji dio hrama. Ova vrata obično su bila izrađena od drveta i ukrašena različitim natpisima, a njihovo otvaranje simbolizira otvaranje kuće bogova ili vrata neba.

Unutrašnja komora, sobe i kripte

Ovaj dio hrama bio je samo dostupan svećenicima koji su živjeli s jedinom svrhom da služe bogovima, te obitelji faraona. Nakon ulaska iz hipostilne dvorane nalaze se prostorije u kojima su nekoć stajale statue mnogobrojnih božanstava, potom spremišta za kultnu opremu, svećeničke pomoćne prostorije u kojima su se oni pripremali za izvođenje svakodnevnih rituala ili festivala. U ovom dijelu hrama također se nalazio prilaz stepeništu koje je vodilo na krov hrama. U nekim hramovima ovdje je bila smještena i neka vrsta kuhinje u kojoj su se pripremala raznovrsna jela od mesa, povrća i voća koja su služila kao žrtve bogovima prilikom izvođenja raznih rituala. Prilikom arheoloških istraživanja ovih dijelova hramova također su pronađene i brojne skrivene odaje skrivene iza zidova i ispod poda, ali njihova funkcija još uvijek nije do kraja rasvijetljena. 

Svetište

Najudaljenije i najsvetije područje svakog hrama bilo je svetište bogova koje se smješteno direktno na glavnoj osi hrama. Izrađeno je od čvrstog kamena, a zaštićeno drvenim vratima koja su bila ukrašena brončanim ili zlatnim umetcima. Pojedini staroegipatski hramovi bili su posvećeni jednom ili više božanstava. Na prostoru svetišta bilu su smješteni božanski prikazi izrađeni od zlata, dragog kamenja, kamena i drveta te jedan ili više oltara.

Na najuobičajnijem četvrtastom graviranom i dekoriranom oltaru izrađenom od kamena prinosile su se raznovrsne žrtve bogovima. Zidovi svetišta obično su ukrašeni prizorima bogova i božica te scenama faraona u stojećim, klanjajućim ili klečećim pozicijama prinošenja žrtava bogovima.

U stražnjem dijelu svetišta nalazi se i mala prostorija u kojoj se se čuvala pomična sveta barka bogova, a kako je ona izgledala moguće je vidjeti u hramu Horusa u Edfu gdje se nalazi replika jedne takve barke. Barka se koristila za transport božanskih prikaza (statua, stela) tijekom raznovrsnih ceremonija i procesija, te je u drevnim vremenima bila nošena na ramenima svećenika. Scene jedne takve procesije urezane su na zidove hrama Horusa u Edfu.

U nekim hramovi također su se nalazila i svete prostorije posvećene kultu pojedinih bogova. U hramu SetijaI. (19. dinastija, o. 1294.-1279. g. pr. Kr.) u Abidosu tako se nalazi kompleks posvećen kultu Ozirisa.

U vanjskim zidovima hrama, obično iza unutrašnjeg svetišta, nalazila se tzv. Kapelica “slušajućeg uha”. Najuobičajenija je bila mala niša u kojoj se nalazila statua vrhovnog boga kome je hram posvećen. Na ovom mjestu običan puk mogao je prinositi žrtve bogovima i moliti. Najveći broj ovakvih kapelica otkriven je uzduž zidova hrama Amona u hramskom kompleksu Karnaka.

Ostali dijelovi staroegipatskog hrama

Unutar hramskih zidina bile su smještene i druge građevine koje su imale važnu ulogu u svakodnevnog životu starih Egipćana te koje dobro oslikavaju njihov način razmišljanja. Takve građevine bili su: nilometar, “Kuća rođenja”, “Kuće života”, sanatoria, radionice, razna skladišta i sveta jezera.

Svaki staroegipatski hram izgrađen uzduž obala Nila imao je nilometar koji je obično bio konstruiran unutar njegovih zidina. Nilometar je bio uobičajena naprava kojom se mjerila visina rijeke Nila tijekom godine i u periodima poplave. Izgledala je poput bunara u koji vode kamene spiralne stepenice. Jedna vrsta Nilometra i danas se može vidjeti u ostacima ptolemejskog hrama Sobeka i Haroeris u Kom Ombou.

“Kuća rođenja” ili mammisi bili su također uobičajeni dio staroegipatskih hramova. Obično je to bio neovisan mali hram unutar hramskog kompleksa korišten za izvođenje rituala božanskog vjenčanja i rođenja djece bogova. Takve građevine izgrađene su na primjer u kompleksu hrama Horusa u Edfu, u hramu Izide na File i hrama Hator u Denderi gdje je izgrađen mammisi posvećen božici Izidi.

Sveto jezera (eg. shi-netjer) su također bila uobičajeni dio većine dobro očuvanih staroegipatskih hramova. Ono je obično bilo konstruirano poput umjetnog vodenog bazena ispunjenog vodom u koji je vodilo nekoliko stepenica. Koristilo se u kultne svrhe poput rituala čišćenja, kupanja svećenika prije dnevne službe ili pak za plovidbu svete barke s božanskih prikazima tijekom hramskih ceremonija. Sveta jezera također su predstavljaju kozmološka i mitološka vjerovanja starih Egipćana u kojima jezero igra ulogu praiskonskih voda iz kojih je izišao bog Sunca u vrijeme stvaranja svijeta. U nekim hramovima u Egiptu i izvan njega (npr. Pompeji u Italiji) ovakva jezera su također služila prilikom izvođenja raznih mističkih rituala. Najbolje očuvana sveta jezera danas su vidljiva u kompleksu u hramskom kompleksu Karnaka u hramu Amona i hramu Montua.

“Kuća života” (eg. per ankh) bila je specijalna hramska institucija izgrađena unutar hramskih zidina. Bilo je to svojevrsna školska i znanstvena ustanova posvećana znanosti, religiji i diplomaciji. Unutar njenih zidova proučavali su se znanstveni, mistički i mitološki tekstovi te kopirali rukopisi koji su se potom spremali u hramskoj knjižnici. Egipatski pisari, učenjaci i svećenici bili su obučavani umijeću pisanja i čitanja, raznim znanostima (astronomiji, medicini, povijesti, matematici itd.), diplomaciji, umjetnosti, magiji i raznim religijskim aspektima.

Unutar zidina hramskog kompleksa također se smjestila i sanatoria, svojevrsna najstarija poznata bolnica u sklopu koje su bolesni su tražili njegu, samilost i mogućnost izlječenja. Ostaci najpoznatijeg i najbolje očuvanog sanatoria vidljivu su u hramu Hator u Denderi.

Da hram nije bio samo mjesto misticizma, rituala i znanosti dokazuju brojne građevine svakodnevnog života koje su otkrivene u ostacima nekadašnjih hramova. Kuhinje, radionice, razna skladišta i žitnice samo su neke od brojnih građevina koje to potvrđuju, a one su i danas lijepo vidljive u hramskom kompleksu u Karnaku. 

Rituali, ceremonije i festivali

Scene svakodnevnih rituala i ceremonija koje su se izvodile u hramovima isklesane su na zidovima unutrašnjeg svetišta hrama. Na tim prikazima faraon obično izvodi rituale koji su tijekom svakodnevnih procesija izvodili svećenici. Prizori na kojima faraon izvodi sve rituale urezani su na zidove kao bi se održao kontinuitet u kojem ih vladar svakodnevno izvodi kako bi on kao sin bogova mogao prinositi svakodnevne žrtve bogovima. Takve scene još uvijek su vidljive u svetištu barke hramskog kompleksa u Luksoru gdje Amenhotep III. (grč. Amenofis III., 18. dinastija, o. 1390.-1352. g. pr. Kr.) nudi žrtve bogovima. Prema Assmannu osnovni cilj rituala prinošenja žrtve nije bio “nahraniti” božanstva nego podržati razmjenu dobara tijekom koje živi služe bogove i duhove te im pridaju žrtve, a za uzvrat od njih dobijaju sve vrste podrške i blagoslova.

Svećenici su svakodnevno (tijekom jutra i večeri), kao sluge bogova, izvodili rituale cikličkog rođenja bogova tijekom kojeg se sveti prikaz boga koji je stajao u svetištu pročišćavao. Tijekom tog rituala glavni svećenik uz pomoć svojih pomoćnika ulazio je u svetište gdje je izgovarao riječi himne divljenja i klanjanja bogu, da potom svukli božansku kip, odstranili svu njegovu šminku i nakit te ga oprali finim uljima. Nakon završetka rituala čišćenja božanska statua ponovno je obučena u čistu odjeću, našminkana, okićena nakitom te su joj vraćene božanske insignije. Pred boga je potom stavljen jutarnji obrok odnosno žrtva. Sličan ritual izvodio se i predvečerje.

U hramovima su također izvođene i razne druge ceremonije. Kad se osnivao novi hram izvodila se ceremonija posvećenja tla. Nju je izvodio sam vladar, a tijekom same ceremonije novoosnovani hram posvećivao se božanstvu koje ga je potom trebalo nastanjivati. Scene ovih rituala mogu se vidjeti na unutrašnjim zidovima mnogih hramova poput hrama Horusa u Edfu. Druge ceremonije poput “Ceremonije otvaranja usta” ili “Rituala kraljevskih predaka” izvodili su se u “običnim” i posmrtnim hramovima na prostoru cijelog Egipta.

Uz dnevne rituale tijekom godine su se u raznim hramovima izvodili i festivali (Herodot, II, 59) posvećeni pojedinim bogovima. Festivalski rituali bili su povezani uz neko božanstvo u čije su ime i izvođeni. Bila je to ujedno i jedinstvena prilika da običan egipatski puk ima direktan doticaj s bogovima i ritualima tijekom kojih se puk okupljao van hramskih zidina te sudjelovao u procesija koje su tamo izvođene.

Obično su festivali uključivali prenošenje božanske statue na malim pomičnim svetim barkama po zemlji i po vodi. Takva vrsta festivala bila je i “Predivna svetkovina Opet” tijekom koje je bog Amon-Ra iz Karnaka posjećivao hram u Luksoru. Scene ovog festivala mogu se vidjeti na zidovima hramskih kompleksa u Karnaku i Luksoru.

Festivali su također ovjekovječivali ponovne susrete među bogovima ljubavnicima. Takve scene urezane po unutrašnjim zidovima hrama Horusa u Edfu i hrama Hator u Denderi na kojima je prikazana “Svetkovina božanskog susreta” na kojoj su oba božanstva ponovno sjedinjena u oba hrama tijekom dana kada se svetkovina obilježavala.

Neki festivali bili su također povezani uz kult Ozirisa poput Festivala “Odlaska” Ozirisa iz Abidosa i svetkovine Hilaria ili Inventio Osiridis. Ove svetkovine zaokružuju krug tuge nakon ubojstva Ozirisa i ponovne radosti nakon njegova uskrsnuća. 

Zaključak

Tijekom duge staroegipatske povijesti hramovi su imali brojne funkcije. Od ranodinastijskih razdoblja do kraj rimske vladavine oni su bile građeni kao “kuće vječnosti” u kojima su se štovali mnogobrojni bogovi, ali su također prestavljali i staroegipatski mitološki koncept svijeta. Hram je bio svijet u kojem je svakodnevni život susretao božansko nebo i podzemni svijet mrtvih, mjesto u kojem je bogovima i ljudima bio omogućen prelazak iz jednog svijeta u drugi. Ali hramovi nisu bili samo mjesta misticizma i religijskih rituala, oni su također bili mjesta znanosti, znanja i diplomacije (“Kuća života” eg. per ankh) ili mjesta mogućeg ozdravljenja (Sanatoria).

I u vremenima kad je staroegipatska religija već bila napuštena i zaboravljena staroegipatski hramovi nastavili su služiti kao sveta mjesta drugih religija, prvo kršćanima, a potom i muslimanima. Danas hramovi više nemaju prvobitnu religijsku funkciju, ali oni još i danas žive i svake godine privlače na tisuće turista u Egipat.

O autoru

Mladen Tomorad

Rođen sam u Zagrebu 1971. Diplomirao (1997.) i magistrirao (2001.) sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao sam na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu interdisciplinarnim doktorskim radom s područja povijesti, arheologije i muzelogije - „Model računalne obrade i prezentacije staroegipatskih predmeta u muzejskim zbirkama u Hrvatskoj“ (2006.). Od 2005. do 2009. godine studirao sam egiptologiju na Sveučilištu u Manchesteru. Od lipnja 2000. do travnja 2011. radio sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje sam od siječnja 2002. do listopada 2006. bio voditelj Kompjutorskog laboratorija. Od travnja 2011. radim na Odjelu za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta. Inicijator sam i voditelj međunarodnog projekta Croato-Aegyptiaca Electronica od 2002. godine. Sudionik sam brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova s područja povijesti, egiptologije, muzeologije i primjene IT-a u povijesnim znanostima. Godine 2004. bio sam nominiran za godišnju državnu nagradu za popularizaciju znanosti za projekt Croato-Aegyptica Electronica. Stručno se bavim poviješću starog Egipta, starom poviješću, muzeologijom, primjenama informacijskih tehnologija u povijesnim istraživanjima i nastavi povijesti, metodologijom povijesnih znanosti i poviješću Sjedinjenih Američkih Država do 20. stoljeća. Od početak 1993. do danas objavio sam preko stotinudevedeset znanstvenih i stručnih radova s područja povijesnih i informacijskih znanosti, nekoliko udžbenika i priručnika za osnovnu školu i gimnaziju, znastvenu knjigu “Egipat u Hrvatskoj: egipatske starine u hrvatskoj znanosti i kulturi” (Barbat, Zagreb 2003.), urednik sam knjige „The research of the history and culture of the Ancient Near East in Croatia” (Lambert Academic Publishing, Saarbrücken 2014.). U pripremi je moja autorska knjiga Staroegipatska civilizacija. Glavni sam urednik web portala Croato-Aegyptica Electronica, Stara povijest te sam jedan od kreatora web stranica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Odjela za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.