Egipatska religija obiluje mnogobrojnim mitovima. Najpoznatiji su mitovi o Ozirisu i Izidi i borbi između Horusa i Seta. Detaljno ih je opisao grčki pisac Plutarh (o. 46. – iza 120. g. po Kr.). Tijekom svoga života Plutarh je napisao oko 227 raznih djela. Najpoznatija djela su mu Izida i Oziris, u kojoj govori o egipatskoj religiji i Usporedni životopisi, u kojima je paralelno prikazao živote glasovitih grčkih i rimskim vojskovođa, političara i državnika. Prema Plutarhu Oziris je bio prvi gospodar zemlje koji je prve divlje ljude naučio jesti, obrađivati zemlju i uzgajati stoku. Također ih je naučio štovati bogove i pisati, a sastavio je i prve zakone. Njegov brat Set bio je željan vlasti pa je uz pomoć zavjerenika ubio Ozirisa čije je tijelo bacio u Nil. Ozirisova žena Izida nakon duge potrage pronašla je tijelo mrtvog muža te je začela sina Horusa.

Kada je Set saznao da je Izida pronašla Ozirisa dao se u potragu za tijelom. Nakon što ga je pronašao rasjekao ga je na četrnaest dijelova koje je potom razbacao po Egiptu. Izida se ponovno dala u potragu za dijelovima tijela. Pronašla je sve osim njegova spolovila. Izida je od sakupljenih dijelova tijela obnovila mrtvo tijelo muža, obavivši pritom obred balzamiranja putem kojeg je Ozirisa vratila u život. On je od tada gospodar svijeta mrtvih. Nakon što je njihov sin Horus odrastao, zaratio je sa stricem Setom. Poslije dugog suđenja i borbe dvaju bogova, Horusu je vraćeno njegovo pravo na prijestolje Gornjeg i Donjeg Egipta. Faraon se stoga u egipatskoj mitologiji štovao kao utjelovljenje Horusa i gospodar čitave zemlje. Pročitajte dio Plutarhova teksta u kojom je opisano Ozirisovo vladanje na zemlji i njegovo ubojstvo.

Kada je Oziris počeo kraljevati posvetio se obraćanju Egipćana od života u neimaštini i divljaštvu navodeći ih da se upoznaju s plodovima zemlje, donoseći im zakone i podučavajući ih da štuju bogove. Putovao je zemljom promičući civilizaciju. Rijetko je bio primoran upotrijebiti oružje jer je u većini slučajeva naklonost ljudi pridobio razumnim uvjeravanjem, a ponekad ih je znao očarati pjesmama i ostalim glazbenim vještinama. Zato Grci vjeruju da je Oziris zapravo Dioniz. Tifon se za Ozirisove odsutnosti nije usudio išta poduzimati zahvaljujući tome što je Izida bila na oprezu i održavala red. Kada se Oziris vraćao s putovanja, Tifon mu je postavio zasjedu uz pomoć etiopske kraljice Arso i sedamdesetdvojice zavjerenika. Tajno uzevši mjeru Ozirisova tijela Tifon je naredio da se načini veličanstven, raskošno ukrašen kovčeg i donese na gozbu. Svi su uzvanici bili zapanjeni i očarani kovčegom, a Tifon je u šali obećao da će pokloniti kovčeg onome kome bude odgovarao po veličini. Jedan za drugim uzvanici su lijegali u kovčeg, ali nikome nije odgovarao. Na kraju je Oziris legao u kovčeg i mogao se u njemu ispružiti koliko je dug. U tom su se trenutku svi prisutni bacili na kovčeg da ga zatvore. Jedni su zakivali poklopac a drugi su ga pečatili rastopljenim olovom. Dovršivši posao kovčeg su odnijeli do rijeke i otisnuli ga prema moru tanitskim rukavom Nila koji je još i danas poznat kao “prokleti”, a preziru ga svi Egipćani. (Plutarh, Izida i Oziris, 13)

O autoru

Mladen Tomorad

Rođen sam u Zagrebu 1971. Diplomirao (1997.) i magistrirao (2001.) sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao sam na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu interdisciplinarnim doktorskim radom s područja povijesti, arheologije i muzelogije - „Model računalne obrade i prezentacije staroegipatskih predmeta u muzejskim zbirkama u Hrvatskoj“ (2006.). Od 2005. do 2009. godine studirao sam egiptologiju na Sveučilištu u Manchesteru. Od lipnja 2000. do travnja 2011. radio sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje sam od siječnja 2002. do listopada 2006. bio voditelj Kompjutorskog laboratorija. Od travnja 2011. radim na Odjelu za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta. Inicijator sam i voditelj međunarodnog projekta Croato-Aegyptiaca Electronica od 2002. godine. Sudionik sam brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova s područja povijesti, egiptologije, muzeologije i primjene IT-a u povijesnim znanostima. Godine 2004. bio sam nominiran za godišnju državnu nagradu za popularizaciju znanosti za projekt Croato-Aegyptica Electronica. Stručno se bavim poviješću starog Egipta, starom poviješću, muzeologijom, primjenama informacijskih tehnologija u povijesnim istraživanjima i nastavi povijesti, metodologijom povijesnih znanosti i poviješću Sjedinjenih Američkih Država do 20. stoljeća. Od početak 1993. do danas objavio sam preko stotinudevedeset znanstvenih i stručnih radova s područja povijesnih i informacijskih znanosti, nekoliko udžbenika i priručnika za osnovnu školu i gimnaziju, znastvenu knjigu “Egipat u Hrvatskoj: egipatske starine u hrvatskoj znanosti i kulturi” (Barbat, Zagreb 2003.), urednik sam knjige „The research of the history and culture of the Ancient Near East in Croatia” (Lambert Academic Publishing, Saarbrücken 2014.). U pripremi je moja autorska knjiga Staroegipatska civilizacija. Glavni sam urednik web portala Croato-Aegyptica Electronica, Stara povijest te sam jedan od kreatora web stranica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Odjela za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.