Nakon borbi između Huna i Istočnog Rimskog Carstva 447. sklopljen je mir i tribut je povećan. Nakon što je potpisan novi mirovni ugovor počinje četverogodišnji period intenzivnih diplomatskih pregovora između Istočnog i Zapadnog Rimskog Carstva te Atile. Granica između Istočnog Rimskog Carstva i Hunske države uspostavljena je u blizini Najsa.
Početkom 449. u sklopu hunske diplomatske misije u Konstantinopol su doputovali Edekon, jedan od Atilinih prvaka i Orest (Orestes), poslanik Atilina osobnog tajnika Konstancija (Constantius). Oni su u Kontantinopol pristigli kao Atilini izaslanici u svezi Konstancijeva braka s jednom lijepom i bogatom rimskom građankom. U svezi s time vođeni su pregovori s Saturnijevom (Saturninus) kćerkom koju je Eudokijom (Eudocia) dala otrovati.
Tijekom boravka u Konstantinopolu postoje podaci o epizodi pokušaja Atilina ubojstva u kojoj je uključen Bigila (Bigilas), tumač tijekom kasnije misije, od čega se kasnije odustalo.
S vijestima o rezultatima pregovora na Atilin dvor odlazi strateg Maksimin (Maximinus) kao vođa misije, zatim njegov prijatelj i savjetnik Prisk (Priskos), a uz njih Atilini poslanici Edekon i Orest te Bigila. Poslanstvo je između ostalog Atili vodilo sedamnaest hunskih prebjega. Putovalo se konjima preko Serdike i Najsa, gdje se nalazila granica, prema Dunavu i Panonskoj nizini. Dunav i ostale rijeke u Panoniji poslanstvo je prešlo u čamcima monoksilima. Na putu su susretali stanovništvo koje je govorilo barbarskim, hunskim (skitskim), gotskim, latinskim i grčkim jezikom. Tijekom puta stanovništvo ih je snabdjevalo prosom, medovinom i pićem od ječma (kom). Poslije sedam dana puta poslanici su stigli u na Atilin dvor gdje su svečano dočekani.
U Historiji Prisk opisuje Atilin dvor kao lijepu drvenu kuću s tornjevima okruženu s drvenom palisadom. Zatim navodi kako se uz Atilinu izdvajala i Onegezijeva (Onegesios) kuća. U blizini dvora nalazila se kupelj. Poslije nekoliko dana i dva prijema kod Atile na kojima su iznijeta istočnorimska stajališta u svezi Konstancijeva braka poslanstvo se vratilo u Konstantinopol.
U vrijeme Priskova boravka na Atilinu dvoru na njemu borave i Aecijevi poslanici u ime Zapadnog Carstva. Oni su kod Atile trebali riješiti spor oko zlatnog posuđa iz Sirmija koje je prema Atilinom gledištu ukradeno i nalazilo se u rukama Rimljana. Atila je bio nezadovoljan pregovorima sa zapadnim poslanicima pa je čak zaprijetio ratom.
Ovim završava jedna epizoda pregovora između Atile i Istočno Rimskog Carstva. Sljedeće je godine, kao što je već iznijeto u prethodnom dijelu teksta, nakon smrti istočnorimskog cara Teodozija II. (28. lipnja 450.) odbijen Atilin zahtjev za brakom s Justom Gracijom Honorijom, sestrom zapadnorimskog cara Valentijana III. Ujedno je prekinuto plaćanje tributa oba Carstva. Zbog toga se Atila odrekao svojih ambicija prema Perziji koje je najavio 449. prilikom Priskove posjete njegovu dvoru. Posljedice su vidljive već 451. godine kada dolazi do rata na zapadu. Atila je neposredno pred svoju smrt (453.) stvorio planove o ponovnom napadu na Istočno Rimsko Carstvo, ali ga je u njihovom izvršenju spriječila smrt.
Hunska gostoljubivost i diplomatski ceremonijal
O diplomatskim odnosima država u svijetu danas postoji točno propisan diplomatski protokol i ceremonijal koji predstavnicima pojedinih država nameće uljudnost koja im omogućuje međusobne pregovore.
Prema Priskovim vijestima o Maksiminovoj diplomatskoj misiji na Atilinom dvoru može se zaključiti da se ceremonijal i protokol prilikom posjeta diplomatskih poslanstva stranih država primjenjivao i na barbarskim dvorovima V. stoljeća, ali je on za razliku od točno propisanog ceremonijala na rimskom dvoru kod barbara propisan običajnim pravom. Naravno, u Priskovo vrijeme ne može se govoriti s aspekta današnjeg ceremonijala, ali je zanimljivo da se kroz stoljeća razvoja mnogi njegovi segmenti nisu izmjenili. Pri tom prvenstveno mislim na svečano primanje poslanstva, uljudnost, gostoprimstvo i svečane večere u čast poslanika.
Tijekom cijelog puta prema Atilinom dvoru i boravka na hunskom teritoriju istočno rimsko poslanstvo na čelu s Maksiminom gostoljubivo je dočekano od strane domaćeg stanovništva različite jezične i etničke pripadnosti. Ono je poslanstvo opskrbljivalo hranom i nužnom opremom za put. Ali, ono je stalno nadzirano i usmjeravano, odnosno pridošlice su uključene u pravila ponašanja rodovskog uređenja barbara.
O dobrim namjerama i velikoj uljudnosti domaćeg stanovništva svakako govori i podatak prilikom boravka u jednom selu na čijem se čelu nalazila jedna od žena ubijenog Atilinog brata, Blede. Ona je poslanicima kao očiti znak uljudnosti i gostoljubivosti ponudila hranu, ali i lijepe žene koje su im trebale pružiti sliku o ljubavnim umijećima Skita. Prisk navodi da se ovaj običaj održavao kod Skita i da se smatrao osobitom časti. Poslanstvo se zahvalilo na ukazanoj časti, ali se i uljudno odreklo pružene gostoljubivosti. Kao što je i danas običaj poslanstvo je nagradilo svoje domaćine s tri srebrne zdjelice, kožicama za čizme, indijskim paprom, datuljama i drugih barbarima potrebnim sitnicama.
U prilog teze o postojanju diplomatskog protokola svakako govori i činjenica da je na Atilinu dvoru postojao rimski predstavnik Konstancije (Constancius), Atilin osobni tajnik za kontakte s Rimljanima, a koga je poslao Aecije. Kao Konsancijev pomoćnik na Atilinu dvoru dio vremena proveo i već spomenuti Orest.
Došavši na Atilin dvor poslanici su smješteni u šatore u blizini Onegezijeve kuće. Ubrzo nakon dolaska poslanstva na dvor dolazi i Atila sa svojom pratnjom. Prisk opisuje cijeli ceremonijal prilikom dolaska vladara. Atili prvo ususret dolazi sedam mladih djevojaka u bijelim haljinama koje prate mnogi redovi žena. Onegezijeva žena donosi Atili pogaču i vino. Za tu priliku Atili se prinosi i mali srebrni stolić koji se postavlja na njegova konja, a Atilu i njegove sinove poslužuje Onegezijeva žena.
Na hunskom dvoru postoji običaj prema kojem se jedan od istaknutih prvaka postavlja za predstavnika strane diplomatske misije. U slučaju ovog poslanstva to je bio ujedno i njihov domaćin Onegezije. Izmjena darova svakako ulazi u jedan od osnovnih elemenata ondašnjeg diplomatskog protokola. Tako su odmah po dolasku poslanstva izmjenjeni darovi s Onegezijem koji ih prima u Maksiminovo i carevo ime. Izmjena darova ponovila se još nekoliko puta prilikom posjeti Atili (predati Maksiminovi darovi i zlato od cara), Kreki i Atilinim sinovima.
Vrlo je interesantan i redosljed primanja kod Atile nakon njegovog dolaska na dvor. Nakon već opisanog svečanog dočeka, Atila prima poslanike iz različitih krajeva države, a zatim sudi pred narodom. Poslije obavljenih dužnosti u unutrašnjem upravljanju državu, Atila prelazi na primanje stranih poslanika. Tako je primljeno i već ranije spomenuto zapadno poslanstvo kome zbog nerazjašnjenih problema u vezi zlatnog posuđa iz Sirmija Atila prijeti ratom. Ujedno ovom prilikom Atila najavljuje svoje planove o napadu na Perziju.
Sljedećeg dana oko 9 sata (oko 15 sati), nakon što je Onegezije zastupao istočno poslanstvo, oba rimska poslanstva pozvana su na gozbu hunskih prvaka kod Atile. Ovom prilikom Prisk daje detaljan opis vrlo zamršenog ceremonijala. Objed se odvijao u Atilinoj rezidenciji odnosno u velikoj drvenoj zgradi koja je prekrivena sagovima i bijelim tkaninama. U dijelu središnje prostorije nalazila se i spavaonica. Blagovalo se sjedeći. Atila se smjestio u sredinu na ležaj. S Atiline desne strane smješteni su Onegezije i Atilina dva sina koji su ležali pored oca oborenih očiju. S lijeve strane smještaju se poslanstva i ostali prvaci. Objedu prethodi izlijevanje vina u čast bogovima. Zatim slijedi ispijanje čaše vina, a pritom svaki gost ima svog peharnika. Ovaj dio ceremonijala započinje Atila. Pri tom je svaki je gost morao stojeći ispiti vino i vratiti čašu peharniku. Naravno, iz to slijedi i zdravica i iskaz časti. Peharnici se izmjenjuju i odlaze kako koji gost ispija čašu i nazdravljuje. Prilikom samog objeda za pojedinim stolom sjedi 3-4 gosta, a hrana se služi na srebrnom posuđu. Poslužuje se meso, kruh i pogače. Atila je jedini posluživan iz drvenog posuđa, a jeo je samo meso. Objed je trajao do noćnih sati. U sklopu objeda dva Skita recitirali su pjesme o Hunskim pobjedama i Atilinim vrlinama, a pjevane su i skitske pjesme. Pri tom se izmjenjuje red tuge i red veselja.
Priska začuđuje velika količina vina kojoj se morao podvrći, dužina objeda i ležernost na hunskom logoru koju opisuje. Tome u prilog govori i činjenica da je poslanstvo nakon dugog objeda kod Atile odmah pozvano na večeru kod Atiline žene Rekan (Recan) gdje su se zadržali do kasnih noćnih sati.
Sljedeći dan poslanstvo je ponovno pozvano kod Atile na večeru gdje se konačno raspravlja o diplomatskim odnosima između država. Ovdje se iznose sve već prije spomenute činjenice o Konstancijevom zahtjevu za brakom s bogatom Rimljankom. Nakon izmjenjenih diplomatskih nota poslanstvo je otpušteno bogato obdareno, pa je moglo krenuti u Konstantinopol.
Zaključak
Sve navedene činjenice idu u prilog tezi o postojanju diplomatskog ceremonijala na Atilinom dvoru i o točno prema običajnom pravu propisanim fazama komunikacije s stranim diplomatskih predstavnicima. Ceremonijal i običajno pravo razlikuje se od točno propisanog ceremonijala na rimskom dvoru. Maksiminova diplomatska misija, koja je trebala riješiti tekuće državne probleme, tijekom svog boravka na hunskom teritoriju uključena je u svakodnevni život hunskog rodovskog uređenja, prema čijim pravilima se diplomatski predstavnici moraju ponašati (objed, primanja, zdravice, žrtve bogovima i sl.).
Kao moćan vladar jedne jake despotovine koja se protezala od stepa Centralne Azije do Srednje i Jugoistočne Europe, Atila neprestano komunicira s diplomatskim predstavnicima susjednih država i plemena. Zbog riješavanje međusobnih sporova i radi plačanja tributa podijeljeno Rimsko Carstvo neprestano šalje diplomatske misije na Atilin dvor. Što ratom, a što putem diplomacije Atila komunicira s oba carstva, pri čemu im ponekad pomaže i u borbi s drugim barbarskim plemenima npr. Burgundima 436.
Ovaj rad samo je segment međusobne diplomatske aktivnosti Rima-Konstantinopola s Hunima, a o pojedinim njegovim segmentima (npr. zanimljiv odnos Aecija i Atile) trebalo bi pisati i na temelju drugih izvora (Jordana, Komesa Marcelina, Menandra Protektora, Pavla Đakona, Prokopija iz Cezareja i drugih) koji u svom sklopu sadrže podatke o boravku Huna na ovom prostoru.