Najstarija prošlost
Područje Pompeja (lat. Pompeii), Herkulaneja (lat. Herculaneum), Stabije (lat. Stabiae) i obližnjih gradova Napuljskog zaljeva najprije su nastanili potomci neolitskih stanovnika Kampanije koji su govorili oskanskim jezikom. Arheološki nalazi pokazuju da je oskansko naselje Pompeja, smješteno na ušću rijeke Sarno, ubrzo došlo pod utjecaj kultiviranih Grka naseljenih u blizini zaljeva tijekom 8. st. pr. Kr. No, nakon dolaska Etruščana u Kampaniju u 7. st. pr. Kr., utjecaj Grka se smanjuje sve do bitke kod Kume 474. g. pr. Kr. kada je etruščanska mornarnica uništena od strane sirakuške vojske. Nakon drugog razdoblja grčke hegemonije, pleme Samnićana podvlastilo je Kampaniju potkraj 5. st. pr. Kr. te su Pompeji, Herkulanej i Stabija postali samnitski gradovi.
Pompeji se prvi put u povijesti spominju 310. g. pr. Kr. kada je tijekom Drugog samnitskog rata rimska flota izvršila neuspješni napad na obližnju Nuceriju. Nakon ratova Rimljana sa Samnićanima čitava je Kampanija postala dijelom rimske države te su njezini stanovnici postali «saveznici» Rima. No stanovnici Pompeja i Herkulaneja pružili su otpor Rimljanima u građanskom ratu (rat «saveznika» protiv Rima) tijekom kojeg je Pompeje opsjela rimska vojska predvođena Lucijem Kornelijem Sulom 89. g. pr. Kr. Nakon rata stanovnici krajeva južno od rijeke Po dobili su rimsko građansko pravo te je oskanski zamijenjen latinskim jezikom. U gradove su se ubrzo proširile rimske institucije, arhitektura i kultura.
Pompejima, Herkulaneju i Stabiji veliku je štetu nanio potres 62. godine. Mnoge oštećene javne ustanove i privatne kuće nisu se obnovile od te katastrofe kada je 17 godina kasnije njihove stanovnike iznenadila erupcija Vezuva koja ih je uništila.
Kobna erupcija Vezuva
Pompeji i Herkulanej su smješteni podno planine Vezuv. Budući da je taj vulkan mirovao više od 1500 godina, stanovnici tih gradova nisu bili svjesni opasnosti koja im je prijetila. Oko podneva 24. kolovoza 79. g. Vezuv se probudio. Otopljena stijena pretvorila se u pjenu koja je zajedno s plinovima stvorila stup koji se penjao čak do 15 kilometara u visinu. Vjetar je taj oblak nosio točno na Pompeje te je usred dana zamračio grad. Užareni komadi stijena pomiješali su sa zrakom, ohladili i skrućeni počeli padati prema tlu. Izbačenom kamenju bilo je potrebno samo pola sata da dopre do Pompeja. Pepeo, komadi plovučca i drugi vulkanski ostaci ubrzo su prekrili grad naslagama debljine veće od 3 metra.
Preplašeni stanovnici Pompeja nisu znali o čemu je riječ. Mnogi Pompejci izbezumljeno su bježali pokušavajući pri tom uzeti bogatstva koje su do tada stekli. Robovi su morali čuvati svoje gospodare i njihovo vlasništvo. Neki od njih pobjegli su znajući da će, ako ih uhvate, biti osuđeni na smrt. Od oko 10000 – 20000 Pompejaca oko 2000 ih je ostalo u gradu te se sklonilo u podrume svojih kuća nadajući se da će se tako spasiti. Mnogi ljudi tražili su pomoć u molitvama brojnim bogovima, a neki su izabrali brzu smrt u ispijanju otrova. No, krovovi kuća u Pompejima, građeni da izdrže jaču kišu, ubrzo su počeli pucati pod težinom vulkanskih ostataka.
Detaljan opis erupcije poznat je zahvaljujući Pliniju Mlađem koji je i sam bio svjedok kataklizme. Dva pisma napisana povodom smrti svog ujaka Plinija Starijeg na zahtjev Kornelija Tacita donijela su precizna opažanja koja su kasnije potvrđena istraživanjima arheologa. Plinije Stariji je tada obnašao dužnost zapovjednika rimske ratne mornarice u obližnjem Mizenu. Iako je prvotno naumio istražiti djelovanje vulkana, primivši vijesti glasnika, Plinije je odlučio pomoći stanovnicima Pompeja. Oko 17 sati krenuli su spasilački brodovi prema Pompejima. No, snažan vjetar i tama koja je zahvatila grad onemogućili su pristup luci, pa su brodovi produžili dalje prema Stabiji. Poveden istraživačkim zanosom i znatiželjom, Plinije Stariji se u Stabiji previše približio ostacima koje je Vezuv izbacio te je omamljen plinovima koje je donio oblak umro.
I stanovnici drugih gradova u Napuljskom zaljevu bili su u smrtnoj opasnosti. U Herkulaneju je živjelo oko 4000 do 5000 ljudi. Oblak dima i pepela koji se spustio s Vezuva na grad spalio je sve pred sobom. Ljudi na obali su izgorjeli i pougljenili, a oni u kućama umrli su od toplinskog šoka. Kako se vrući oblak spuštao na njihova tijela, meko tkivo se isparavalo, zubi i kosti raspadali, a mozgovi su im proključali i eksplodirali. U kućama je nađeno 300 ljudskih kostura. Nakon završetka erupcije grad je bio prekriven s oko 25 metara vulkanskih naslaga. Tijekom iskapanja je isprva nađeno samo nekoliko ljudskih ostataka, pa se smatralo da je većina stanovnika grada našla spas u bijegu prema Napulju. Osamdesetih godina 20. stoljeća stručnjaci su otkrili uz obalu zaljeva više od 120 ljudskih kostiju čime je dokazano da su ljudi poginuli tijekom pokušaja bijega.
Nekoliko sati nakon erupcije ulice Pompeja bile su gotovo puste. Val nove piroklastične mase i vrućeg plina zaustavio se ispred gradskih zidina ujutro 25. kolovoza stvorivši oko 3 metra novih naslaga. Ali otrovni plin se brzo širio te su se ljudi skriveni u podrumima ugušili. Naslage su očuvale tijela stanovnika Pompeja koji su našli zaklon u domovima ili pokušavali pobjeći prema obali ili putovima prema Stabiji ili Nuceriji.
Arheološka istraživanja
Ostatke Pompeja otkrio je arhitekt Domenico Fontana potkraj 16. stoljeća. Herkulanej je slučajno otkriven 1709. g. prilikom kopanja bunara, a njegova sistematska iskapanja započinju 1738. g. Iskopavanja Pompeja počela su 1748. g. Istraživanja tih gradova započeta pod pokroviteljstvom napuljskog kralja Charlesa III. Bourbona označila su početak razvoja arheologije kao moderne znanosti.
Izuzev razdoblja od 1750. do 1764. godine kada je vojni inžinjer Karl Weber sistematski proučavao ostatke Pompeja, sve do 1860. godine iskopavanja su često bila slučajna i nestručno vođena, praćena lovcima na blago i nekvalificiranim radnicima. No, 1860. godine talijanski arheolog Giuseppe Fiorelli postao je voditelj arheološkog istraživanja Pompeja. Područja između iskopanih nalazišta su precizno i pažljivo popisana. Radi lakšeg proučavanja i orijentacije Fiorelli je grad podijelio na regije i blokove te je numerirao kuće. Fiorelli je razvio i tehniku stvaranja odljevaka tijela nalijevajući cement u udubine stvorene u vulkanskom pepelu u kojem su se raspala tijela. Svojim preciznim načinom proučavanja arheoloških naslaga, promatranja, bilježenja, očuvanja pronađenih nalaza i izvještavanja o rezultatima istraživanja Fiorelli je znatno pridonio očuvanju drevnih Pompeja i stvaranju modernih arheoloških metoda. Iskapanja su uz prekide nastavljena sve do današnjih dana.
Izgled Pompeja
Zahvaljujući vulkanskim naslagama koje su prekrile Pompeje nakon erupcije Vezuva 79. g. čitav je rimski grad narednih sedamnaest stoljeća ostao izvanredno očuvan od vandala, pljačkaša i destruktivnog učinka vremenskih i klimatskih prilika.
Pompeji su neravnomjerno oblikovani jer su nastali na pretpovijesnom toku lave. Zidine duge 3 kilometra okružuju grad površine 66 ha od kojih je iskopano 45 ha. Javne zgrade su većinom grupirane u tri područja: na forumu u jugozapadnom dijelu grada, uz manji trokutasti forum u središtu južnih gradskih zidina, i amfiteatar s palestrom na istoku.
Središnji gradski trg, forum, bio je sa svih strana okružen političkim, vjerskim i poslovnim ustanovama. Na forumu se ljepotom isticao hram posvećen kapitolijskom trojstvu: Jupiteru, Junoni i Minervi. Tu se nalazila i glavna gradska tržnica s dvije mjenjačnice za novce, sjedište proizvodnje vune, malo svetište bogova zaštitnika lara, Vespazijanov hram, sjedište gradskih vijećnika, uredi sudaca, bazilika te hramovi boga Apolona i božice Venere, zaštitnice grada. U središtu zapadne strane trga stajala je tribina za govore.
Nedaleko od trokutastog foruma nalazio se najstariji hram u Pompejima – dorski hram, veliko kazalište, vježbalište (lat. palestra) i malo pokriveno kazalište. Nedaleko od toga bio je smješten hram Zeusa i Izide te najstarije samnitsko vježbalište.
U istočnom dijelu grada dominirao je amfiteatar, a prema zapadu veliko vježbalište koje je zamijenilo staro samnitsko vježbalište. Pored javnih kupelji raštrkanih čitavim gradom bogati stanovnici Pompeja imali su u svojim luksuznim domovima privatna kupališta.
Iskopavanja stotina privatnih kuća omogućila su stručnjacima rekonstrukciju predrimske i rimske arhitekture razdoblja od najmanje 4 stoljeća. Najstarije kuće potječu iz prve samnitske faze (4./3. st. pr. Kr.). Tijekom drugog samnitskog razdoblja (200. – 80. g. pr. Kr.) podignute su najluksuznije kuće ukrašene precizno izrađenim podnim mozaicima. Življa trgovina i kulturni kontakti s Istokom tijekom ovog razdoblja rezultirali su uvođenjem profinjenih helenističkih elemenata. Kuća fauna je sa svojih 970 m² najveća kuća u Pompejima. U samom središtu njezinog atrija nalazi se niski bazen s brončanim kipom mitološkog bića fauna. Osim što se ističe prekrasnim korintskim stupovima, oslikanim kapitelima, podnim mozaicima i ukrašenim zidovima, Kuća fauna je poznata po veličanstvenom mozaiku s prikazom pobjede Aleksandra Velikog nad perzijskim kraljem Darijem III.
Velik broj kuća nastalih u samnitskom razdoblju rezultirao je manjim brojem kuća podignutih u rimskom dobu. Većinom su te kuće manje, ali s više ukrasa. Kuća Veti (lat. Vettii) je tipična kuća imućnog sloja trgovaca rimskog razdoblja. Bogata je zidovima ukrašenim slikama živih boja i mozaicima. Svojim se prekrasnim freskama ističe Vila misterija. To je jedna od stotinjak kuća podignutih izvan gradskih zidina, na plodnim poljoprivrednim područjima gdje su pripadnici gornje klase podizali vile za odmor. Zanimljivost Vile misterija je preša za vino i velika freska duž zidova blagovaonice oslikana zagonetnim prizorom svečanosti uvođenja žene u brak.
Brojne turiste osobito privlači glasoviti Lupanarij (lat. lupa – prostitutka). Bila je to najbolje organizirana javna kuća u gradu, s brojnim sobama, zahodom i kamenim krevetima prekrivenim madracima. Zidovi su bili oslikani prikazima različitih erotskih poza. Prostitutke su bile robinje, većinom iz Grčke ili s Orijenta, a prihod je uzimao vlasnik ili voditelj bordela.
Među ostacima Pompeja je čitav niz građevina koje dočaravaju svakodnevni život građana: brojna kupališta, pekarnice s mlinovima, mnogobrojne javne kuće, svetišta, kazališta, javni ured za kontrolu težine i mjera te tržnice. Groblja u kojima su se pokapali stanovnici grada su se nalazila s vanjske strane gradskog zida, duž gotovo svake ulice kojom se ulazilo u grad.
Nacionalni arheološki muzej u Napulju
U Nacionalnom arheološkom muzeju u Napulju čuva se iznimna kolekcija predmeta iz gradova podno Vezuva koji svjedoče o svakodnevnom životu stanovnika rimske države republikanskog i carskog razdoblja.
Među muzejskim se zbirkama posebno ističe pokućstvo i drugi predmeti u domaćinstvima gradova vezuvskog područja: keramičko posuđe i pribor za jelo, srebrni predmeti, staklene vaze, brončani i dekorativne skulpture, oprema gladijatora, nakit i primjerci kovanog novca. Brojnim posjetiocima osobito su zanimljivi raskošni mozaici iz Pompeja, poglavito iz Kuće fauna. Kuće gradova vezuvskog područja često su ukrašavane slikama poglavito s prizorima iz mitologije i prikazima pejzaža. Mnogobrojni kipovi božanstava otkrili su štovanje rimskih, ali i orijentalnih bogova. Posjetitelji muzeja mogu vidjeti brojne kipove i oslikane dekoracije egipatskog hrama Izeja (lat. Iseum) iz Pompeja posvećenog božici Izidi.
Tijekom iskapanja Herkulaneja i Pompeja za vladanja Bourbona istraživače je u nezgodan položaj stavilo otkriće umjetničkih djela s erotskim prizorima. Povremeno zatvoreni za javnost zbog negodovanja moralista, ti su radovi danas smješteni u tvz. Tajnoj sobi. Riječ je o više od stotinu kipova, mozaika i freski s eksplicitnim prikazima seksualnih odnosa običnih ljudi, ali i mitoloških bića i životinja.
Najznačajniji nalazi iz Herkulaneja potječu iz Vile papirusa. Bila je to kuća bogatih i učenih plemića kasne Rimske Republike. Tu je stvorena čuvena zbirka umjetničkih djela (50 mramornih i 21 brončanih kipova) i zbirka od 1758 grčkih i latinskih svitaka. Najnovijim znanstvenim metodama stručnjaci nastoje pročitati zapise uništene vulkanskim materijalom. Dio tih zapisa se nalazi u Nacionalnoj knjižnici u Napulju.
Gradovi vezuvskog područja približili su nam svakodnevni život stanovnika rimske države. Veličanstveni ostaci građevina i brojni predmeti oduševljavaju turiste i znanstvenike. Osobito su dirljivi ostaci zagrljenih supružnika i roditelja u zaštitničkom zagrljaju s djecom.
Pompeje, Herkulanej, Stabiju i ostale gradove uništene razornom erupcijom Vezuva 79. g. UNESCO je 1997. g. uvrstio među zaštićenu svjetsku baštinu.