Geograf Strabon (o. 64. g. pr. Kr. – 24.g.) rodio se u Amizu u Pontu na Crnom moru, ali se školovao u Rimu. Putovao je brojnim zemljama: Egiptom, Etiopijom, Jemenom, a bio je i nekoliko puta u Rimu. Njegovo prvo djelo, napisano u četrdeset i sedam knjiga, nije ostalo sačuvano. U sačuvanom djelu Geografija, sastavljenom od sedamnaest knjiga, Strabon je predočio niz informacija ne samo o antičkoj geografiji nego i povijesti i životu njegovog vremena. Pročitajte Strabonov opis grada Rima.
“Dok se naime pričinilo, da su Heleni osobiti vješti u izgradnji gradova, jer su vodili računa o ljepoti i utvrđenosti mjesta, o lukama i plodnosti zemlje, Rimljani su se ponajviše pobrinuli za ono, što su ovi zanemarili, tj. za taracanje putova, za dovođenje vode (vodovode), i za podzemne kanale, koji mogu isprati gradsku nečist i odvoditi je u Tiber. Popločiše i putove prema selu poduzevši i prokapanja brežuljaka i zasipavanja jaruga tako, da su teretna kola mogla prihvaćati terete lađa. Podzemni kanali, presvođeni jednako tesanim kamenom, ostavili su neke putove, dobre za prolaz sa sijenom. Količina vodovodom dovedene vode je tolika, da kroz grad i podzemne kanale teku rijeke, a gotovo svaka kuća ima vodene spremice, vodoskoke i obilje česmi, u što je osobitu brigu uložio Marko Agripa, koji je ukrasio grad i mnogim drugim ukrasnim djelima. (…) Tako su na pr. Pompej, božanski Cezar, August i Augustovi sinovi i prijatelji, žena i sestra nadmašili svaku brigu kao i trošak za građevine. Najviše tih građevina ima Martovo polje, koje je k svojoj prirodnoj ljepoti pridružilo i po smišljenoj osnovi stvoren ukras. (…) U blizini tog polja nalazi se i drugo polje, i uokolo njega čitavo mnoštvo trijemova, i gajeva, i tri kazališta, tako da se može pričiniti sitnicom opisivanje ostaloga grada. Zato što su držali to mjesto najdoličnijim, podigli su na njemu spomenike najznamenitijim muževima i ženama. Od njih je najvredniji da se spomene tzv. mauzolej, velik humak uz rijeku, podignut na visoku kamenu temelju od bijela mramora, koji je sve do vrha pokriven uvijek zelenim drvećem. Na samomo vrhu nalazi se mjeden kip cara Augusta, a ispod humka je grobnica Augustova, zatim njegovih rođaka, i prijatelja. Odostrag pak se nalazi veliki gaj, koji ima divne trijemove. U sredini polja je mjesto, gdje je on spaljen, okruženo zidom od bijela mramora, i unaokolo opasano željeznom ogradom, dok je s unutarnje strane zasađeno crnim topolama. Ako bi tko opet pošao na stari trg i vidio pored njega nanizan jedan trg za drugi, pa kraljevske trijemove i hramove, ako bi usto još vidio i Kapitol i umjetnička djela na njemu, zatim ona na Palatinskom brežuljku i u Livijinu šetalištu, mogao bi lako zaboraviti ono, što se nalazi izvan trga. Takav je Rim.” (Strabon, Geografija, V, 3, 8)