Prema mitu, grčki polubog i junak Heraklo, nakon što je divu Gerionu oteo goveda, na povratku je u Grčku posjetio i kraj u Italiji gdje je kasnije sagrađen grad Rim. U jednome zapisu iz 4. st. nepoznata rimskoga spisatelja, koji je sačuvan u zbirci pod nazivom Povijest rimskoga naroda, a bavio se najranijom, legendarnom poviješću Lacija do osnutka Rima, zabilježene su dvije inačice priče o tamošnjim Heraklovim doživljajima. Pokazatelj je to da su Rimljani svoju povijest uklopili u grčku mitologiju, ali i kako su onda te mitske događaje nastojali protumačiti.
“Za njegove je vladavine1 upravo onamo slučajno došao neki Rekaran, rodom Grk, pastir golema tijela i silne snage, koji je stasom i muževnošću nadmašivao ostale, a prozvan Herkul. I dok su njegova stada pasla u blizini rijeke Albule,Evandrov rob Kak, lukav u nevaljalstvu i uz ostalo nadasve kradljiv, ukrao je volove tuđincu Rekaranu i, da ne bi bilo dokaza, natraške ih dovukao u spilju. A kad Rekaran, obišavši obližnja područja i pretraživši sva takva skrovišta, bijaše izgubio nadu da će ih pronaći, odlučio je, mirne duše podnoseći štetu, kako god napustiti ove krajeve. No, Evandar, muž najodličnije pravičnosti, kad je doznao zgodu kako se bijaše zbila, kaznio je roba i dao (Rekaranu) povratiti volove.
No, u knjigama svećeničkih zapisa pripovijeda se da je Herkul, sin Jupitera i Alkmene, svladavši Geriona i tjerajući plemenito krdo željan da se u Grčku uvedu volovi ove vrste, slučajno došao u te krajeve i, obradovan obiljem hrane, na neko je vrijeme ondje udario sjedište da mu se od dugoga puta okrijepe ljudi i stoka. Dok je ona pasla u dolini gdje je sada Najveći cirk, uz nemaran nadzor jer se vjerovalo da se nitko neće usuditi oskvrnuti Herkulov plijen, neki je razbojnik iz istoga kraja, veličinom tijela i muževnošću nadmoćniji ostalima, odvukao osam volova u pećinu za repove da se krađa ne bi mogla otkriti po tragovima. A kad je potom Herkul, krećući dalje, slučajno gonio ostatak krda mimo te iste pećine, nehoticesu u njoj zatočeni volovi zamukali onima koji su prolazili i tako se razotkrila krađa. I nakon Kakova ubojstva, pošto se stvar doznala, Evandar je pošao u susret tuđincu zahvaljujući mu što je njegove krajeve oslobodio takva zla i, saznavši od kojih se roditelja Heraklo rodio, dojavio je Faunu zgodu tako kako se bijaše zbila. Tada je i on (Faun) veoma žarko poželio Herkulovo prijateljstvo.”