Piramide u Egiptu su jedino od sedam čuda Starog svijeta koje je ostalo sačuvano i u čijim ljepotama još uvijek uživaju brojni turisti. Egipatski su vladari gradili grobnice u obliku piramida za zagrobni život. Najpoznatije piramide izgradili su u Gizi nedaleko od Kaira tijekom 26. st. pr. Kr. faraoni Keops, Kefren i Mikerin. Najviša piramida sagrađena je za vladavine Keopsa. Zbog visine od 147 metara dobila je naziv Velika piramida. Keopsov sin Kefren izgradio je piramidu visoku 143,5 metara dok je Mikerinova piramida visoka «samo» 65 metara. Uz Keopsovu i Mikerinovu piramidu nalazi se skupina manjih piramida prozvanih Piramidama kraljica. Vjerojatno su građene za žene iz faraonove obitelji. Ispred Kefrenove piramide je podignut dvadeset metara visok kip sfinge – lika lava s ljudskom glavom. Podatci o gradnji Keopsove piramide sačuvani su u Herodotovoj Povijesti.
Tim se poslom neprestano bavilo sto tisuća ljudi, i to svaki pojedinac u trajanju od tri mjeseca. Deset je godina trebalo iznurenu narodu samo za izgradnju ceste kojom su vukli kamenove, i ta je izgradnja bila gotovo jednako težak posao, kako mi se čini, kao i podizanje piramida (…); trebalo je, dakle, deset godina za nju i za podzemne prostorije ispod brežuljaka na kojima stoje piramide, a te je prostorije (Keops) gradio sebi za grobnicu na otoku i proveo je kanal iz Nila. Za izgradnju same piramide trebalo je dvadeset godina, a ona je četverostrana i svaka joj je strana podjednako dugačka osam pletara i isto toliko visoka, te je izrađena od izglačanih kamenova koji su savršeno poslagani: nijedan od kamenova nije manji od trideset stopa.
Sama je piramida izgrađena poput stepeništa koje neki nazivaju stubama, a drugi stepenicama: kad su sagradili prvu stepenicu, dizali su preostale kamenove spravama napravljenima od kratkih drvenih greda, i to su ih za prvu stubu stepeništa dizali s tla; kad bi god kamen stavili ondje, premještali bi ga na drugu spravu koja je bila postavljena na prvoj stubi, te bi ga vukli na drugu stubu i na slijedeću spravu: koliko je bilo stuba u stepeništu, toliko je bilo i sprava, a postojala je još i jedna pomična sprava koja se prenosila sa stube na stubu i kojom bi se kamenovi pomicali; meni su opisali obje sprave upravo onako kako i ja to iznosim. Na taj je način najprije bio posve dovršen vrh piramide, a zatim su dovršavali redom slijedeće stube, a na koncu su dovršili njezin najdonji dio uz samo tlo. (…) Kad im je vrijeme koje sam naveo bilo potrebno za izgradnju ovih građevina, mislim da im je zacijelo nemalo vremena trebalo i za klesanje i dovoženje kamenova i za gradnju kanala ispod zemlje.” (Herodot, Povijest, II, 124, 125).