Stari Egipćani temeljili su računanje vremena na putovanju Zemlje oko Sunca i na godišnjim poplavama Nila. U svojoj najstarijoj verziji iz preddinastijskog razdoblja Egipćani su godinu isključivo vezali uz poplave Nila. Tada su godinu, ovisno o vrsti poljodjelskih radova, podijelili na tri godišnja doba: doba poplave (eg. akhet), doba sjetve (eg. peret) i doba žetve (eg. shemu). Nešto kasnije nastala je podjela godine na 365 dana i dvanaest lunarnih mjeseci. Svaki je mjesec imao točno 30 dana ili tri tjedna po 10 dana. Na kraju svake godine dodali bi se dani blagdana i raznih svečanosti (pet dana). Svake četvrte godine takav račun bi kasnio za jedan dan pa je tijekom vremena nastao veliki zaostatak u odnosu na Sunčevu godinu. Kasnije se taj zaostatak ispravio dodavanjem izgubljenih dana. Godina je započela sredinom ljeta početkom godišnje poplave Nila.
Svako godišnje doba dijelilo se na četiri lunarna mjeseca i to redom:
Ahet, doba poplave – tot (eg. Thot, grč. Dius), paofi (eg. Phaophi, grč. Apellaeus), hatur (eg. Hathur, grč. Audnaeus) i koiak (eg. Choiak, grč. Peritius)
Peret, doba sjetve – tubi (eg. Tubi, grč. Dystrus), meheir (eg. Mecheir, grč. Xandicus), famenot (eg. Phamenoth, grč. Artemisius), farmuti (eg. Pharmouthi, grč. Daesius)
Šemu, doba žetve – pahon (eg. Pachon, grč. Panemus), pauni (eg. Pauni, grč. Loius), epeif (eg. Epeiph, grč. Gorpiaeus), mesore (eg. Mesore, grč. Hyperberetaeus).
Jedan od najvažnijih elemenata pri određivanju vremena trajanja epoha i kronologiji vladavine pojedinih faraona je egipatski običaj praćenja kretanja zvijezde Sirius (eg. Sopdet, Sopdu ili grč. Sothis). Stari Egipćani su praćenjem ove zvijezde točno mogli odrediti godišnju poplavu Nila koja se događala dan nakon godišnjeg helijakalnog izlaza zvijezde Sirius (19. srpnja). Zbog razlike od 6 sati sa Sunčevom godinom, svake četiri godine nova je godina padala jedan dan ranije. Razlika između izlaska Siriusa i Sunčeve godine poklapa se točno svakih 1460 godina, a vremenski ciklus tog poklapanja nazivamo Sotisov ciklus.
Taj astronomski događaj tijekom egipatske povijesti zabilježen je u razdobljima između 2781. – 2777. g. pr. Kr. (II. dinastija), 1321. – 1317. g. pr. Kr. (potkraj XVIII. dinastije) i 139. g. (vladavina cara Anonina Pija). Egipatski pisani izvori zabilježili su izlazak zvijezde Siriusa tijekom vladavine Senusreta III., Amenhotepa I. i Tutmozisa III., pa je uz njihovu pomoć stvorena konvencionalna egipatska kronologija.