U antičko su doba znameniti pisci i znanstvenici sastavljali popise građevina kojima su se ljudi divili. To su građevine koje su ljepotom i veličinom privlačile stanovnike starog vijeka. Prvi koji ih spominje bio je povjesničar Herodot.

Ljudi su već u starom vijeku voljeli obilaziti glasovita mjesta. Solon (o. 639. – o. 559. g. pr. Kr.) je bio jedan od prvih koji ih je popisao. Putnicima su u starom vijeku bila najprivlačnija mjesta događaja iz njihovih mitova, poprišta velikih bitaka te grobnice mitskih i povijesnih ličnosti. Tako su u Salamini putnici mogli vidjeti kamen na kojem je stari Telamon sjedio i promatrao sinove Ajanta i Teukra kako otplovljavaju u Troju; nedaleko od Sparte mjesto gdje se Penelopa odlučila udati za Odiseja; mjesto gdje se Eneja iskrcao na obali Tibera. Turistima je bila zanimljiva i pećina na Kreti gdje je rođen Zeus te najviši vrh atenske Akropole od kuda se bacio Egej vidjevši da se vraća lađa njegovog sina Tezeja s crnim jedrima. U Babilonu je osobito bila posjećena kuća gdje je umro Aleksandar Veliki, a u Rimu mjesto rođenja cara Augusta. U Aleksandriji je najfascinantnija bila grobnica Aleksandra Velikog.

Iako su bila turistima interesantna, sva ta mjesta nisu bila uvrštena u popis sedam čuda starog vijeka. Zanimljivo je da te građevine nisu nastale u isto vrijeme tako da nije postojao čovjek koji ih je sve obišao. Grci su u najveličanstvenije građevine uvrstili one koje su bile u njihovoj neposrednoj blizini, tako da su sve bile unutar velikog carstva Aleksandra III. Makedonskog. Podizane su kao izraz moći i utjecaja njihovih graditelja. U 3. st. pr. Kr. nepoznati je znanstvenik, koji je vjerojatno živio u Aleksandriji, sastavio listu sedam čuda tadašnjeg svijeta. To nisu bile najposjećivanija turistička središta, nego građevine kojima su se divili ljudi tog vremena. Bile su to egipatske piramide, viseći vrtovi u Babilonu, Fidijin kip Zeusa u Olimpiji, Artemidin hram u Efezu, Mauzolej u Halikarnasu, Kolos na Rodu i svjetionik u Aleksandriji. Od tih su građevina ostale sačuvane jedino piramide u Egiptu dok o ostalima možemo saznati iz zapisa grčkih i rimskih pisaca.

Neke ranije liste svjetskih čuda uključuju i građevine Babilona iz doba vladanja Nebukadnezara II. (605. – 562. g. pr. Kr.), palaču perzijskog kralja Kira II. (559. – 530. g. pr. Kr.) u Perzepolu te Memnonove kolose u Tebi. Kasnije su neki autori popisu svjetskih čuda dodali i Kineski zid (za čije postojanje sastavljači popisa nisu niti znali) i crkvu Aju Sofiju u Istanbulu. Nju je dao izgraditi Konstancije II. (337. – 361.) 360. g. Smatrana je jednom od najljepših kršćanskih crkava tog vremena. Nakon brojnih uništenja od strane ljudi, potresa i požara, Aja Sofija je obnovljena i pretvorena 1453. g. u džamiju.