Selo Brezovljani nalaze se u Koprovničko – križevačkoj županiji u općini Sv. Ivan Žabano 13 km južno od Križevaca. Arheološko nalazište, prapovijesno naselje u Brezovljanima preoteže se na širokom oraničnom području smještenom na južnoj padini brijega, zapadno od sela, na površini približno 180 000m2. Do sada je istražen samo 581m2. Prema tom lokalitetu nazvan je poseban kasnoneolitički brezovljanski tip sopotske kulture (oko 4900-4600. G. pr. Kr.), koji se izdvaja zbog nekih osobitosti u tipologiji i načinu ukrašavanja keramike.

Nalazište je bilo slučajno otkriveno 1971. god. prilikom kopanja usjeka za proširenje ceste. U istočnom profilu usjeka pojavila se tom prilikom čitava serija manjih i većih jamskih objekata. Zahvaljujući pravovremenoj reakciji Tonija Šrameka, lokalnog nastavnika, nalazi su dostavljeni Gradskom muzeju u Križevcima, a ovi su ih dalje proslijedili profesoru Stojanu Dimitrijeviću.

Svoja iskapanja na lokalitetu Dimitrijević je počeo 1973., te je istražio 193m2 od ukupno 185 000m2. Prilikom kopanja u tzv. Prvim Brezovljanima Dimitrijević je otkrio dio zemuničkih radnih jama i peći te ustvrdio postojanje sektorske specijalizacije naselja u ovom slučaju mjesto na kojemu se proizvodilo i peklo keramičko posuđe.

Zbog svojih specifičnosti ova varijanta, koja je nastala sopotskim utjecajem na starosjedilačku podlogu korenovske kulture iz kompleksa trakastokeramičkih kultura, nazvano je Brezovljanskim tipom sopotske kulture. Prilikom redukcionog pečenja keramika daje uobičajene tamnosive i crne proizvode. Posebno obilježje brezovljanske produkcije je tzv. flekasta ili mrljasta keramika. Taj tip robe, u neku ruku, čini nadomjestak za slikovnu keramiku, jer se šarenilo postiže specifičnom tehnologijom pečenja, odnosno pokrivanja pri pečenju. Iako se ovakve mrlje nalaze i u korenovskoj kulturi, one nisu kao u brezovljanskom slučaju imale dekorativni smisao, jer je to šarenilo za razliku od korenovskog, koje je nastalo kao rezultat lošeg pečenja, bilo dekorativnog htjenja tj. nastalo je namjerno. U slučaju oksidacionog pečenja posuđe je u osnovi svjetlije. Tamne su površine plavkastosive do crne boje. Opća karakteristika brezovljanskog nalazišta ukazuje na pripadnost sopotskoj kulturi u širem smislu. Većina bez sumnje je sopotskog porijekla, ali su ti oblici pod utjecajem korenovskog supstrata umanjeni i na neki način prilagođeni lokalnim navikama.

Iskapanja su tek nastavljena 2002., koje provodi Gradski Muzej u Križevcima. Voditelji ovog iskapanja bili su Zorko Marković i Lana Okroša. Sonde za ovo iskapanje postavljene su 200m istočnije od mjesta prvog iskapanja. Ukupna istražena površina iznosila je 160m2. Konstatirano je postojanje dijela naselja brezovljanskog tipa sopotske kulture. Pronađen je dio velike zemunice orijentacije SZ-JI. Pronađeni su ostaci većeg ognjišta, te mnoštvo rupa  od drvenih stupova, koji su nosili krovnu konstrukciju. Poseban je pronalazak oštećene i djelomično izgorjele podnice nadzemne kuće, dimenzija 4,30×3,16 metara, što predstavlja prvi nalaz nadzemne kuće iz razdoblja neolitika na širem području središnje Hrvatske.

Gustoća različitih stambenih objekata na relativno maloj površini te izdvojenost radioničkog segmenta pretpostavljaju postojanje većeg organiziranog naselja. Pokretne nalaze iz 2002. čine prije svega keramički ulomci, ali i relativno mnogobrojni litički nalazi.

Slijedeće 2003. nastavljeno je iskapanje na istom mjestu gdje i prethodne godine. Voditelji iskapanja bili su Zorko Marković i Lana Okroša Rožić. Prilikom ovog iskapanja pronađeni su vrlo bogati nalazi keramike, ističu se oni oslikani crvenom i oker bojom, što potvrđuje intenzivan život u ovim objektima. Godine 2004. zbog nemogućnosti iskopavanja na prethodnoj lokaciji, izabrana je lokaciju u blizini iskopavanja Stojana Dimitrijevića. Sonde su postavljene na 180m2 jugozapadno od Dimitrijevićevih iskapanja. Pronađeno je vrlo malo litičkih nalaza ali su dobiveni novi podaci o okolici radioničkog središta za proizvodnju keramike.

Godine 2005. i 2006. iskopavanja su provedena u sjevernom dijelu naselja, pri vrhu brijega, neposredno južno od ceste Šofići – Brezovljani. U središnjem dijelu iskopa otkrivena je zemunica koja se sastojala od dva jamska prostora kružnog tlocrta odijeljena pregradnim zidom od nabijene zemlje. Izdvaja se prema važnosti i količini materijala kojeg je sadržavala. U zemunici je pronađen dio keramičke ručke sa stiliziranim likom žene koja je vjerojatno predstavljala Veliku Božicu Majku. Nosim spomenutog nalaza, zemunica je sadržavala figuricu ruke s pet urezanih prstiju, kameni klin, malu jezičastu sjekiru, oštricu dužine 11,5 cm te ulomke crveno i crveno-žuto slikane keramike.

Od 2007. iskopavanja se provode u središnjem dijelu naselja. Istraženi objekti upućuju na postojanje stambeno-radioničkog segmenta smještenog u njegovom središnjem dijelu. Djelomično je istražena zemunica u kojoj se ističe jamski prostor kružnog tlocrta. Uz rub zemunice otkrivene su četiri rupe od stupova koji su služili kao nosači krovne konstrukcije. Zemunica je bila bogata arheološkim materijalom, a osim ulomaka keramičkog posuđa pronađeni su uzeti od vertikalnog tkalačkog stana.

Iskopavanjima 2008. godine otkrivena je zemunica izduženog oblika, orijentirana u smjeru sjever-jug. Otkriveno je osam rupa od stupova poredanih u dva okomita niza, što ukazuje na postojanje nadzemne konstrukcije zemunice, o čemu svjedoče i otisci granja i pruća. Sjeverozapadno od zemunice naišlo se na rov koji polukružno skreće, a u blizini rova otkrivene su dosta gusto raspoređene rupe od stupova te ognjište na otvorenom ovalnog oblika.

Godine 2009. pronađena je jama okomito ukopanih stijenki. Sastoji se od prostora elipsoidnog oblika smještenog u njezinom istočnom dijelu na koji se nadovezuje izduženi prostor. Istražena su još dva jamska objekta te četvrtasto ognjište na otvorenom izgrađeno od zaglađenog lijepa.

Iskopavanjima 2010. otkrivena je najvjerojatnije stambena zemunica na što bi upućivao veći i dublji prostor smješten u njezinom zapadnom dijelu, koji je omogućavao kretanje i boravak više ljudi. Arhitektura objekta smještenog u jugozapadnom dijelu iskopa, s manjim odvojenim ukopanim prostorima, kao i inventarom kojeg su sadržavali, ukazuje na postojanje radne zemunice u kojoj su se odvijale određene aktivnosti kao što je ručno mljevenje žita.

Godine 2011. pronađeni su ostaci urušene kupolaste peći. Sadržavala je obilje ulomaka keramičkog posuđa te bi se moglo zaključiti da je služila kao lončarska peć. Južno od peći pronađena je zemunica koja se sastojala od dva odijeljena jamska prostora, gdje je pronađena veća količina kamenog materijala koji uključuje kremene jezgre, ulomke jezgara, krhotine sječiva koja predstavljaju isključivo poluproizvode dok se daljnja obrada alatki odvijala na nekom drugom mjestu u naselju, što bi navedene objekte okarakteriziralo kao radne prostore.

Iskopavanjima 2012. istraženi su djelomično ili potpuno jamski objekti među kojima se izdvaja jama otkrivena u središnjem dijelu iskopa. Karakterizira je središnji dublji prostor u kojem je pronađen pijesak koji je vjerojatno služio za glačanje kamenih alatki. U zapadnom dijelu iskopa naišlo se na situaciju iz koje se može zaključiti kako su stanovnici, neolitičkog naselja, nakon prestanka korištenja zemunice otkrivene uz zapadni rub iskopa, taj dio zemljišta nasipali i poravnali te ukopali drugi zemunički objekt što bi se moglo shvatiti kao svojevrsno preuređenje prvotnog prostora.

Budući da je riječ o iznimno velikom lokalitetu te da su pronađeni i keramički ulomci koji pripadaju korenovskoj kulturi iz ranijeg razdoblja, kao i srednjoeneolitičkoj lasinjskoj kulturi, bit će potreban nastavak ovih sustavnih istraživanja, tim prije jer je riječ o oranicama ugroženima dubokim oranjem.

O autoru

Dejan Pernjak

Rođen 28. kolovoza 1988. godine u Bjelovaru. Osnovnu školu i Gimnaziju općeg smjera završio u Križevcima te maturirao 2007. godine sa odličnim uspjehom. Iste godine upisao jednopredmetni studij povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Mije Korade 2010. godine obranio baccalaureatski rad na temi Publije Kornelije Tacit – Anali. Osvrt na doba cara Klaudija te upisuje diplomski studij na istom fakultetu. Od akademske godine 2011./2012. demonstrator je na nekoliko kolegija: Opća povijest Starog vijeka (nositelj: doc. dr. sc. Mladen Tomorad), Ideološki sukobi u Hrvatskoj u 19. stoljeću (nositelj: prof. dr. sc. Mijo Korade), Historiografski pristupi staroj povijesti (nositelj: doc. dr. sc. Mladen Tomorad), Poruka mira Markantuna de Dominisa (nositelj: prof. dr. sc. Mijo Korade) i Odnos Crkve i države (nositelj: prof. dr. sc. Mijo Korade). Tijekom diplomskog studija bio je aktivan član Društva studenata povijesti Ivan Lučić Lucius. Od 2011. godine član je Matice hrvatske, odjela za povijest. Diplomirao u lipnju 2012. obranivši diplomski rad sa ocjenom izvrstan pod mentorstvom doc. dr. sc. Mladena Tomorada na temu Egipatske grobnice i pogrebni običaji grčko-rimskog razdoblja sa prosjekom ocjena 4,5. Dobitnik je Rektorove nagrade u akademskoj godini 2011./2012. pod mentorstvom prof. dr. sc. Vesne Girardi Jurkić. Od zimskog semestra akademske godine 2012./2013. student je poslijediplomskog doktorskog studija povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Sudionik je nekoliko međunarodnih znanstvenih skupova.