Abidos je jedan od najpoznatijih arheoloških lokaliteta, a taj status djelomično može zahvaliti upravo određenom kontinuitetu. Ovo mjesto nije bilo samo nekropola, već i središte kulta, kao i mnogih hramova koji su danas jedni od najpoznatijih na svijetu. Zbog lakšeg shvaćanja nalaza ovog lokaliteta, važno ga je smjestiti u određeni povijesni kontekst. Njegove povijesne okolnosti su se mijenjale, obzirom da govorimo o tisućama godina upotrebe ovog nalazišta. Ipak, pokušaji rekontekstualizacije nam otkrivaju jednu drukčiju stvarnost koju tek moramo istražiti.

Obzirom da je Abidos zaista jedna dugotrajna nekropola (korišten je kao groblje od pretpovijesnih vremena, i ima tisuće grobova različite starosti) i popratna naseobina, možemo samo nagađati kolika je bila važnost kulture i religije koje su zapravo i razlog nastajanja jednog takvog mjesta, i koje su uvjetovale upravo ovakvu funkciju i izgled Abidosa.

 

Porijeklo naziva i lokacija

 

Abidos u Egiptu je dobio  ime po uzoru na Abidos na Hellespontu. Razlog je bio taj što je Abidos u Egiptu podsjećao na „originalni Abidos.“ Razne su varijacije s imenom ovog mjesta. Današnji naziv je Abydos, klasični (kroatizirani i međunarodni) Abid  (Abidos), staroegipatski Abđu, dok je hrvatski Abidos ili Abid. U svakom slučaju, bilo koji od navedenih naziva je i više nego prepoznatljiv, pa oko Abidosa kao jednog od najvažnijih lokaliteta uopće, nema dileme kad je samo ime u pitanju. U prijevodu s egipatskog, Abid znači „brdo simbola ili relikvijara“, u kojem je sveta glava Ozirisa čuvana. Već u samom imenu otkrivamo namjenu ovog mjesta, odnosno religijski i duhovni, a samim time kulturni sadržaj, koji je važan u životu Egipćana.

Što se tiče lokacije, Abidos se nalazi u Gornjem Egiptu, smješten je 10 kilometara od rijeke Nil. Možda  je i blizina Nila imala veze s činjenicom da je Abidos svojevremeno bio jedan od najvažnijih svetih mjesta (Nil je prepoznat kao nositelj plodnosti i života).

Ova regija je poznata i kao Umm el – Qa’ab (Umm el – Ga’ab), što u prijevodu znači „majka lonaca“, a povezano je sa Ozirisovim kultom. Naime, u Srednjem kraljevstvu (2023. – 1786.g.pr.n.e.), Umm el – Qa’ab prepoznat je kao mjesto pokopa boga mrtvih, Ozirisa, a kako se zbog toga Abidos razvio u veliko kultno središte te privlačio velik broj hodočasnika, oni su ostavljali žrtve u obliku lonaca.

Povijest istraživanja

U slučaju Abidosa, zanimljivo je što je ovo mjesto primjer dugotrajnog groblja i popratne naseobine. Ono je korišteno od preddinastijskih vremena do rimskog perioda, točnije od 3500.pr.n.e. do 100.g.pr.n.e. Otkrića s područja ovog lokaliteta uključuju pogrebne ostatke, kao i hramove. Također, Abidos je poznat po tome što je ovdje otkriven najveći broj kraljevskih grobnica iz arhajskog razdoblja. Mnogi istraživači i znanstvenici proučavali su i istraživali Abidos, no među prvima su francuski (Auguste Mariette, Emile Amélineau) i britanski arheolozi (Flinders Petrie, Eric Peet) koju su s radom počeli krajem 19. stoljeća.

U prvoj polovici 20.st. vode se arheološka istraživanja kraljevske grobnice pod vodstvom Waltera Emeryja, koji je između ostalog zaslužan i za tipologiju ukopa (ukop namijenjen kraljevima i visokim članovima elite, ukop niže elite, ukop činovnika i majstora te ukop puka).

Šezdesetih godina 20. stoljeća, Barry Kemp reanalizirao je rezultate iskapanja Petriea i Peeta. 1991. godine tome se pridružio David O’Connor, dok je na kraju tim njemačkih istraživača našao dokaze pretpostavci o jakoj kulturalnoj vezi između Petrievih kraljevskih grobova u Umm el – Qa’abu (tradicionalno datirani u Prvu dinastiju) i grobovima iz kasno Preddinastičkog razdoblja.

Južni kraj lokaliteta sadrži arheološke ostatke i Srednjeg i Novog kraljevstva; piramidalni hram, spomenik i terasni hram Ahmosa I. i Ahmose – Nefertari koji su iskopani zahvaljujući Charlesu Currellyju 1901. godine. Godine 1993. Stephen Harvey je pokrenuo nova iskapanja na ovom području, te je otkrio fragmente obojenih reljefa Ahmosea I.

Ovim istraživanjima rad arheologa nije ni približno završen. Jedan od najsvježijih dokaza tome jest značajno otkriće zajedničkog tima Penn muzeja Sveučilišta Pennsylvanija u Philadelphiji i egipatskog Vrhovnog vijeća za starine, koji su otkrili grobnicu faraona Woseribrea Seneb – kaya. Ovaj nalaz je važan ne samo zbog činjenice da je ovo prvi materijalni dokaz zaboravljene dinastije iz Abidosa koju datiraju oko 1650. – 1600. g. pr. Kr., već što će ovaj nalaz pomoći u stvaranju cjelovite slike egipatskog Drugog međurazdoblja koje je inače slabije istraženo upravo zbog malog broja sačuvanih izvora.

Što se tiče preddinastijskih vladara, otkrivene su grobnice Škorpiona i Narmera, a kad su u pitanju ranodinastički vladari to su: Aha, Đer, Merneith, Đet, Ađib, Semerkhet, Kaa, Peribsen, Khasekhem.

Inače, sam lokalitet i nalazi dostupni su javnosti, ali neka područja mogu biti zabranjena.

Kraljevske grobnice

 

Abidos je jedan od najvažnijih nalazišta ( uz Nagadu i Hierakopol) za kulturu Nagada III. Oko 3200.g.pr.n.e. javljaju se vrlo velike kraljevske grobnice u Abidosu. Primjer je grobnica U – j u kojoj je otkriveno 150 ispisanih pločica. Grobnica površine 66.4 metara kvadratnih s 12 komora opremljena mnoštvom luksuzne opreme izgrađene od slonovače te 400 posuda.  U ovom razdoblju pogrebna oprema elitnih članova zajednice uključuje: rane tipove keramičkog posuđa, palete za šminkanje, statuete izrađene od kosti i slonovače, oštrice noževa, nakit, ispisane pločice.

U arhajskom razdoblju Abidos je uz Sakaru najvažnije nalazište. U ovom razdoblju se javljaju prvi kradljivci grobnica (ovdje možemo zaključiti da je lokalitet poznat od drevnih vremena), a javlja se i novi tip grobnice, to jest mastaba. Najveći broj kraljevskih grobnica otkriven je u Abidosu od strane ranije spomenutih Petriea i Amélineaua, a otkrivene kraljevske grobnice gore navedenih preddinastijskih i ranodinastičkih vladara bile su izgrađene u obliku velikih grobnih jama obloženih opekom veličine 100 – 1000 metara kvadratnih. Također je pronađen i veliki broj komora te posebnih spremišta u koje se spremala grobna oprema. Grobna komora bila je obložena drvetom. Velike strukture izgrađene su ispod zemlje te su pokrivene građevnim drvetom na koji je postavljen krov izgrađen od šljunka, razbijenih komadića opeke i pokrova od pijeska, odnosno riječ je o mastabi. Inače, grobnice vladara bile su izgrađene na izoliranom područjima. U početku je ovaj tip grobnica bio samo prekriven hrpom pijeska na koji je postavljena Horusova ploča s imenom kralja. Kasnije je cijeli vanjski dio izrađen poput posebnih građevina koje su obojene jarkim bojama. Mastabe su bile okružene grobovima slugu  koje su kralju i članovima najviše elite trebali služiti u zagrobnom životu, no od Prvog međurazdoblja grobovi slugu zamijenjeni su šauabti figurama. Primjera radi, najstarije mastabe, spomenutih Narmera i Ahe bile su četvrtaste strukture s dvije prostorije izrađene od opeke od sušenog blata.

 

Kult Ozirisa

 

Pod utjecajem kulta Ozirisa, počinje gradnja jednog od najpoznatijeg hrama. U Abidosu, svetom Ozirisovom gradu, i danas je u dobrom stanju hram koji je u čast Ozirisu podigao Seti I., utemeljitelj XIX. dinastije, a dovršio Ramzes II. Hram ima dvije sale sa stupovima i sedmerostruko svetište, a pridodana mu je počasna grobnica Setija I., neobična podzemna konstrukcija koja je možda preuzela strukturu Ozirisova groba, koji tradicija smješta upravo u Abid.

Kult Ozirisa nije zapravo ništa novo za ovo područje konkretno, ako uzmemo u obzir da ostaci najstarijeg hrama boga Ozirisa svoje temelje vuku iz preddinastičkog razdoblja. Već smo ranije mogli utvrditi kako su se prakse štovanja boga Ozirisa nastavile u Srednjem kraljevstvu, a uključivale su hodočasnike, te godišnji festival koji je slavio smrt i ponovno rođenje Ozirisa. Abidos je zapravo postao centar štovanja Ozirisa kao boga podzemlja. Njegov hram je u to vrijeme posebno dobio na važnosti, a sama procesija koja se održavala svake godine sastojala se od nošenja Ozirisove slike od njegova hrama do grobnice za koju su Egipćani vjerovali da je njegova, i natrag.

Farani Novog kraljevstva Seti I. (1306. – 1290.g.pr.n.e.) i Ramzes II. (1290. – 1224.g.pr.n.e.) sagradili su kamene hramove u Abidosu. Setijev hram je bogato ukrašen hram, a posvećen je bogovima Ptah, Ra – Harakhty, Amon – Ra, Ozirisu, Izidi, Horusu i mrtvome samome Setiju, te uključuje neobičnu podzemnu prostoriju Ozirion. Sagrađena je u obliku grobnice Novog kraljevstva, s masivnim granitnim stupovima koji podupiru krov, a čini se da je bila grobnica – spomenik samog kralja. Dakle, ovi zanimljivo izrezbareni i ukrašeni stupovi, zapravo podržavaju Setijev hram. Ovako nešto mogli bismo nazvati „lažnom grobnicom“, obzirom da su Setijevi ostaci pokopani u Luxoru. Upravo su ovakvi spomenici možda najposebniji, jer su svojstveni samo nalazištu Abidosa.

Čini se da Ramzesov hram nema takvu osobnost, no područje iza njegova hrama još nije u potpunosti iskopano, tako da ostaje mjesta za nove nalaze i teorije. Sam  hram, vjeruje se, je sagrađen kako bi Ramzesovom duhu pružio bliskost s bogom smrti, Ozirisom. Zidove hrama krase brojni zidni reljefi, kao i mnogobrojni ukrasi, koji nisu iznimka u ovom slučaju. Međutim, ukrasi u hramu uključivali su nešto što nijedan drugi nije, a to je „Popis kraljeva“ koji je sadržavao popis imena prethodnika što nam uvelike pomaže u proučavanju povijesti Egipta.

 

Abidos je dakle, bez sumnje jedinstven lokalitet. Nalazi su mnogobrojni, i na temelju njih možemo pratiti promjene koje je doživljavalo egipatsko društvo. Isto tako možemo pratiti razvoj religije, koja je bila ključna za život Egipćana.

Ono što možemo vidjeti u Abidosu kao arheološkom lokalitetu jest kontinuitet. Pratimo načine ukopa od podzemnih grobnica  nad kojima su strukture od opeka napravljenih od blata, s kamenim dijelova, pa do kamenih hramova koji su i danas više – manje dobro očuvani.

Ovako mnogobrojnim nalazima možda najviše možemo zahvaliti to što je grad bio glavno središte kulta boga Ozirisa (time je bio i centar sveukupnog života), a bio je i jedno od najznačajnijih političkih središta Gornjeg Egipta tijekom faraonskog razdoblja. U preddinastijskom razdoblju grad je bio jedno od glavnih središta kulture Nagada III, a u vrijeme ujedinjenja Abidos je uz Hierakonpol prijestolnica ujedinjene države. Imamo razloga vjerovati da su i ove karakteristike doprinijele ovako velikim povijesnom i arheološkom značaju Abidosa.

O autoru

Anja Kovačić

Rođena 12. prosinca 1990. godine u Varaždinu. Gimnaziju općeg smjera završila u Varaždinu, te maturirala 2009. godine. Iste godine upisuje dvopredmetni studij filozofije i religijskih znanosti na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove - Hrvatski studiji, Sveučilišta u Zagrebu. Preddiplomski studij je završila 2012. godine, te upisuje diplomski studij povijesti na Hrvatskim studijima. Tijekom diplomskog studija aktivni je član Društva studenata povijesti "Ivan Lučić - Lucius." Član je Matice hrvatske i volonter u Arheološkom muzeju u Zagrebu. U akademskoj godini 2013./2014. je demonstrator na kolegiju Povijest i arheologija, a trenutno apsolventica te se bavi diplomskim radom.