Maštoviti Grci i Rimljani ostavili su mnoštvo priča o svojim junacima i bogovima. Jedan od tih mitova govori o Pandori.
Kad je Prometej, prijatelj i zaštitnik čovječanstva, naučio ljude kako se služiti vatrom i različitim alatima, obrađivati zemlju, graditi kuće, liječiti bolesnike, a potom i čitati, pisati i računati, oni su postali sretni. Ljudi su ojačali fizički i duhovno, postali su razumniji te su se prestali bojati bogova. Zeusu se to nije svidjelo, pa je odlučio poslati ljudima zlo i tako im zagorčiti život. Po njegovoj zapovijedi, bog Hefest je napravio od zemlje i vode prekrasnu djevojku i udahnuo joj život. Prema Zeusovoj zamisli, svi su je bogovi bogato obdarili. No bogovi su joj osim dobrih darova poklonili i one kojih su se htjeli riješiti. Zeus je djevojku prozvao Pandora (Obdarena svime) te je naredio Hefestu da je s tim darovima, zatvorenima u čvrstoj škrinji, odvede na svijet Prometejevom bratu Epimeteju. On se zaljubio u Pandoru i, unatoč Prometejevim upozorenjima, njome se oženio. Pandorina škrinja je bila kratko zaključana. Postoje dvije verzije o njezinom otvaranju: prema jednoj je Pandoru na otvaranje škrinje nagovorio Epimetej, a prema drugoj ju je ona sama otvorila iz radoznalosti. Kada je Pandora podigla poklopac škrinje iz nje su izletjele sve nevolje, bolesti, muke, stradanja i raspršile se po cijelome svijetu. Pandora je brzo zatvorila poklopac škrinje, ali je samo jedno ostalo u njoj: nada. Tako su bogovi posredstvom Pandore donijeli zlo i patnju na svijet. Pandorina škrinja je ostala u svijesti ljudi kao simbol pogubnih darova i rasadište zla.