Rimljani su 204. g. pr. Kr. donijeli u Rim štovanje maloazijske božice Kibele koju su Grci i oni znali pod imenom Velika majka. Ona je bila majka bogova i božica plodnosti. Prema legendi, lađa što je prenosila kamen koji je predstavljao božicu nasukala se na pješčani sprud u Tiberu, a odsukati ju je uspjela djeva Klaudija Kvinta (“Peta”). Odlomak je preuzet iz knjižice O znamenitim muževima grada Rima nepoznata rimskog spisatelja
“Kad je Hanibal pustošio Italiju, prema uputi sibilinskih knjiga pozvana je iz Pesinunta Majka bogova i, dok se prevozila uz Tiber, nenadano je stala u dubini. I kako se nikakvim silama nije dala pomaknuti, dokučeno je iz knjiga da se može pokrenuti tek rukom najčednije žene. Tada je vestalska djevica Klaudija, lažno osumnjičena za blud, molila božicu, ako bi znala da je ona čedna, da bi je slijedila i, postavivši pojas, pokrenula je lađu. Kip Majke bogova, dok se gradio hram, kao gostoprimcu predan je Naziki, koji je bio proglašen najvrlijim mužem.”