Egipat se u vrijeme posljednje tzv. ptolemejske dinastije (306.-30. pr. Kr.), pod utjecajem helenističke kulture otvara cijelokupnom mediteranskom prostoru. Posljedica je otvaranje egipatskih svetišta prednjeazijskim i helenističkim utjecajima. Nadalje egipatski kultovi (najčešće Izide, Ozirisa, Serapisa i Horusa) kao i predmeti vezani uz egipatske pogrebne ceremonije zajedno s istočnim kultovima Mitre, Kibele, Velike Majke (Magna Mater), judaizmom i ranim kršćanstvom, šire se pomorskim vezama, trgovinom, vojnim putevima sve do krajnih granica tzv. “staroga svijeta”, na jugu do Etiopije, na istoku do Indije, a na zapadu do krajnih granica sjeverne Afrike (Tanger). Na taj način egipatska religija dobiva mediteranski karakter koji se u vrijeme Rimskog Carstva proširuje na sjeveru do rijeka Rajne i Dunava, na zapadu do gornje Galije i Britanije. Noviji nalazi s područja Poljske i Ukrajine potvrđuju da prisutnost egipatskih kultnih predmeta i izvan granica Rimskoga Carstva, ali do sada nije utvrđeno da li se radi o kultu ili samo predmetima koji se vezuju uz staroegipatske kultove.

 

Rasprostiranje egipatskih kultova grčko-rimskim svijetom

 

Orijentalna božanstva uvedena su u rimski panteon već krajem III. st. pr. Kr., a prvi su hramovi Izide i Serapisa podignuti 220. g. pr. Kr. Po završetku drugog punskog rata 201. g. pr. Kr. dolazi do uklanjanja istočnih elemenata iz rimskog panteona.

Intenzivnije širenje egipatskih kultova počinje potkraj Republike. U I. st. pr. Kr. kultovi Izide i Serapisa prodiru u Italiju kao vjera pretežno nižih slojeva. U Sulino vrijeme (prva četvrtina I. st. pr. Kr.) u Rimu se javlja egipatska općina. No u vrijeme kasne Republike na egipatske se kultove ne gleda s odobravanjem. Situacija se nešto mijenja u Cezarovo vrijeme kada je u Rimu postavljena Kleopatrina zlatna statua u hramu Venus genetrix. Carevi August (27. g. pr. Kr.-14. g.) i Tiberije (14.-37. g.) pružaju otpor širenju egipatskih kultova, a tek se 38. g., u vrijeme cara Kaligule (37.-41. g.), priznaje njihovo štovanje. Tako Kaligula 38. g. gradi na Martovu polju (Campus Martius) Izidin hram kojeg će kasnije uljepšati car Domicijan (81.-96. g.). Serapis je u Karakalino vrijeme (211.-217. g.) uzdignut na rang službenog i vrhovnog božanstva, a na Kvirinalu (Quirinalis) posvećuje mu se hram s posvetom Serapidi Deo. Od vremena kada je Izida službeno priznata za ravnopravno božanstvo u tj. od Kaligulina vremena najvjerojatnije započinje širenje egipatskih kultova Rimskim Carstvom. Upravo zahvaljujući ovim odredbama egipatski i razni drugi istočni kultovi šire se gotovo po svim provincijama carstva.

Neki rimski carevi (Hadrijan, Trajan, Dioklecijan) bili su veliki zaljubljenici u egipatsku kulturu pa su Rim i svoje palače obogaćivali raznim elementima najčešće donijetim iz Egipta (u današnjem Rimu brojni su obelisci egipatskog podrijetla dopremljeni upravo u ovom periodu), a najbolji primjer ovakovog pristupa egipatskoj kulturi vidljiv je u Dioklecijanovoj palači u Splitu gdje se nalaze sfinge dopremljene iz Egipta.

Dolazi i do vezivanja egipatskog i carskog kulta, a nailazimo i na egipatske bogove u rimskim ratničkim odorama i s ratničkim simbolima (koplje, štit) što je naročito intenzivno u razdoblju od Domicijanove do Trajanove vladavine (81.-117. g.). Od vremena cara Komoda (180.-192. g.) Izida i Serapis službeno se javljaju i kao protektori carskih osoba.

Od kraja III. stoljeća egipatski kultovi slabe. Carskim dekretima 391. godine dolazi do zabrane štovanja svih poganskih religija. Posljednje službene svetkovine u čast Izide zabilježene su u Rimu 394. g., a na prostoru Egipta sredinom 6. stoljeća.

 

Pregled pojave egipatskog kulta u Dalmaciji i Panoniji

 

U našim krajevima rimska kolonizacija postaje vrlo intenzivna tijekom I. st. pr. Kr. Romanizacija autohtonog stanovništva odvijala se pretežno uz glavne puteve, uz Jadran i panonske rijeke. Od I. st. pr. Kr. dokumentirana je nazočnost osoba istočne provenijencije, pretežno pomoraci, trgovaca, carinika, aktivnih ili isluženih vojnika, robova i oslobođenika. U Dalmaciju i Panoniju pristizali su u nekoliko faza: 1. u vrijeme dinastije Flavijevaca (69.-96. g.), 2. za vrijeme cara Hadrijana (117.-138. g.), 3. u vrijeme dinastije Severa (193.-235. g.).

Religijska manifestacija ovog područja lijepo potvrđuje da je Rimsko Carstvo bilo prava košnica naroda. Isprepliće se niz bogova grčko-rimskog panteona, Ilirka, Istoka (Mitra, Velika Majka, Kibela, Bes, Silvan) i helenističkog Egipta (Izida, Hathor, Oziris, Serapis, Amon-Jupiter i Harpokrat). Sve više prisutne su i velike vjere poput ranog kršćanstva i judaizama.

Upravo uz bogove helenističkog Egipta na područje Dalmacije i Panonije dolaze i elementi istočnih kultova mrtvih, a u sklopu njih i elementi magijskog djelovanja, amuleti i šauabtiji.

Prisutnost egipatskog kulta razlikuje se u priobalnom pojasu s otocima i u unutrašnjosti kontinenta (kontinentalni pojas provincije Dalmacije i provincija Panonija). Razloge pojave kultova valja tražiti u različitoj jačini veza pojedinih krajeva s Egiptom i Istokom, ali i zastupljenosti grčkog elementa koji je vezan uz helenistička središta Istoka. Čestu prisutnost egipatskog kulta nalazimo u priobalju, a unutrašnjosti nalazi slabe.. U panonskom prostoru većina nalaza potječe iz velikih upravnih i vojnih središta uz glavne prometne pravce.

Priobalni pojas provincije Dalmacije obuhvaća područje od Senja na sjeveru do današnjih granica Albanije, a  kontinentalni pojas područje od Like preko Bosne do zapadne Srbije, Kosova i Metohije gdje se također na svim važnijim vojnim i trgovačkim putevima potvrđuje prisutnost egipatskih kultova. U provinciji Panoniji egipatske kultove nalazimo na području od obronaka Alpa na zapadu do granica Dakije na istoku koje je rimsko vrijeme činilo sastavni dio provincije Panonija. Provincija je podijeljena je dva dijela, zapadnu Gornju Panoniju (Panonija Superior) i istočnu Donju Panoniju (Panonija Inferior).

Najznačajniji i najzastupljeniji su kultovi božice Izide i boga Serapisa. U priobalnom pojasu provincije Dalmacije na Izidin kult ukazuju brojni spomenici, od kojih su do sada najbolje istraženi nalazi iz Zadra (Jader), Nina (Aenona), Solina kod Splita (Salona), Bribirske Glavice (Varvaria) i Vida kod Metkovića (Narona). U kontinentalnom području Dalmacije kult je dokumentiran u Dugopolju (uz cestu Split-Sinj) i Fojnici. U Gornjoj Panoniji kult je prisutan u Sv. Križu kod Kostanjevice i Ptuju (Poetovio), a u Donjoj Panoniji u Sisku (Siscia) i Iloku (Cuccium). U Proložcu kod Imotskog i nalazištu u Lici dokumentiran je kult Izide-Fortune. Spomenike vezane uz kult Izidu-Hathor nalazimo u Solinu kod Splita i u Osijeku (Mursa). U priobalnom pojasu Dalmacije spomenici potvrđuju kult helenističkog boga Serapisa u Senju (Senia), Zadru, Trogiru (Tragurion), Solinu i otoku Braču (Brattia). Na istočnim rubnim područjima rimske Dalmacije, na Kosovu i u zapadnoj Srbiji spomenici su nađeni u Kominu (kod Pljevlja), u Drsniku (kraj Peći), Čačku, Suvom Lukavcu i Ravnoj. Na području Gornje Panonije Serapisov kult evidentiran je u Ljubljani (Emona), Gornjoj Lendavi i Ptuju, a u Donjoj Panoniji u Dalju kod Osijeka (Teutoburgium), Srijemskoj Mitrovici (Sirmium) i Petrovcima (Bassianae). Kult Serapis-Jupitera prisutan je spomenicima u Solinu kod Splita. Često nalazimo oblik Jupiter-Amon na spomenicima u Zadru, Solinu, Podgrađu kod Benkovaca (Asseria), Ptuju i Sisku. Kult boga Ozirisa dokumentiran je spomenicima u Solinu, na otoku Hvaru, u Ljubljani i Osijeku. Egipatski bog Horus i njegov helenistički oblik Harpokrat prisutan je na spomenicima iz Solina, Hvara, Sv. Križa kod Kostanjevice, Siska, Slavonskog Broda (Marsonia), Osijeka i Novih Banovaca. Oblik Herm-Tota nađen je u Donjoj Panoniji u Osijeku i Novim Banovcima (Burgenae). Na štovanje egipatskog boga Anubisa ukazuju nalazi iz Solina i Srijemske Mitrovice. Od rijeđe pojavljivanih bogova i kultova spomenici dokumentiraju kult Apisa u Obrovcu (Clambetae), Bes-Silvana u Tepljuhu kod Drniša (Oklaj Promine), boga Nefertuma na otoku Hvaru, boginju Sekhmet u Cavtatu (Epidaur) i boginju Neftidu u Osijeku.

Na području Panonije, koje se danas nalazi u Mađarskoj, najzastupljeniji je egipatski kult božice Izide koji je dokumentiran nalazima iz Sszombathelyja (Savaria) gdje je sačuvan Izidin hram (Iseum), iz Skarbantije (Scarbantia), Egyeda, Ajka i Interasa. Štovanje božice Bastet potvrđeno je nalazima iz Skarbantije.

Materijal egipatskog podrijetla nailazimo u Zapadnoj Bosni, Zenici (Bistue Nova), Stolcu, Ljubljani, Topuskom, Sesvetama kraj Požege i Osijeku. Od sitnog materijala treba istaknuti nalaze šauabtija i skarabeja na otoku Krku te amuleta na otoku Hvaru.

Iz sastavljenog pregleda uočljive su pojedine značajnije točke pojavljivanja egipatskih kultova. U priobalnom pojasu treba istaknuti područje Zadra i Splita s otocima. Od pojedinih lokaliteta u provinciji Dalmaciji svakako je najznačajniji Solin kraj Splita gdje se u antičkom periodu nalazilo važno administrativno, političko i trgovačko središte, Salona. U Gornjoj Panoniji važna nalazište su Ptuj i Ljubljana. U Donjoj Panoniji centri egipatskog kulta su Sisak, Osijek i Srijemska Mitrovica.

O autoru

Rođen sam u Zagrebu 1971. Diplomirao (1997.) i magistrirao (2001.) sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao sam na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu interdisciplinarnim doktorskim radom s područja povijesti, arheologije i muzelogije - „Model računalne obrade i prezentacije staroegipatskih predmeta u muzejskim zbirkama u Hrvatskoj“ (2006.). Od 2005. do 2009. godine studirao sam egiptologiju na Sveučilištu u Manchesteru. Od lipnja 2000. do travnja 2011. radio sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje sam od siječnja 2002. do listopada 2006. bio voditelj Kompjutorskog laboratorija. Od travnja 2011. radim na Odsjeku za povijest Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta (2011. - 2020) i izvanrednog profesora (2020. - ). Inicijator sam i voditelj međunarodnog projekta Croato-Aegyptiaca Electronica od 2002. godine. Sudionik sam brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova s područja povijesti, egiptologije, muzeologije i primjene IT-a u povijesnim znanostima. Godine 2004. bio sam nominiran za godišnju državnu nagradu za popularizaciju znanosti za projekt Croato-Aegyptica Electronica. Stručno se bavim poviješću starog Egipta, starom poviješću, muzeologijom, primjenama informacijskih tehnologija u povijesnim istraživanjima i nastavi povijesti, metodologijom povijesnih znanosti i poviješću Sjedinjenih Američkih Država do 20. stoljeća. Od početak 1993. do danas objavio sam preko 300 znanstvenih i stručnih radova s područja povijesnih i informacijskih znanosti, veći broj udžbenika i priručnika za osnovnu školu, gimnaziju i sveučilište, znanstvene knjige Egipat u Hrvatskoj: egipatske starine u hrvatskoj znanosti i kulturi (Zagreb: Barbat, 2003.), Staroegipatska civilizacija sv. 1: Povijest i kultura starog Egipta (Zagreb: Hrvatski studiji, 2016.), Staroegipatska civilizacija sv. 2: Uvod u egiptološke studije (Zagreb: Hrvatski studiji, 2017.), Egipatsko blago u Osijeku – hrvatska fascinacija starim Egiptom (Osijek: Arheološki muzej, 2019. s Marinom Kovač), Egypt in Croatia (Oxford: Archaeopress, 2019., s još sedam kolegica) i Egipat u Hrvatskoj: hrvatska fascinacija staroegipatskom kulturom (Zagreb: Fakultet hrvatskih studija, 2020.). Urednik sam knjiga „The research of the history and culture of the Ancient Near East in Croatia” (Saarbrücken: Lambert Academic Publishing, 2014.), „A History of Research into Ancient Egyptian Culture Conducted in Southeast Europe” (Oxford: Archaeopress, 2015.), Egypt 2015: Perpectives of research – Proceedings of the Seventh European Conference of Egyptologists (2nd-7th June 2015, Zagreb – Croatia) (Oxford: Archaeopress, 2017.) i Slavne žene stare povijesti: životi žena u društvima starog svijeta (Zagreb: Meridijani-Hrvatski studiji, 2018.). Bio sam glavni sam urednik web portala Croato-Aegyptica Electronica [www.croato-aegyptica.hr; 2004.-2014.], a trenutno sam urednik online povijesnog časopisa Stara povijest [www.starapovijest.eu]. Također sam osmislio web stranica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Odsjeka za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.