Povjesničar Apijan (2. st.) u djelu Rimska povijest, koje se bavilo poviješću rimske države od početaka do vremena cara Trajana (98.-117.), a sačuvano je samo djelomično, opisuje kako je Lucije Kornelije Sula (138. – 78. g. pr. Kr.) g. 82. pr. Kr. lukavstvom primorao Rimljane da ga izaberu za doživotnog diktatora.
“U davnini su Rimljani po vrlini birali kraljeve; a kad je koji od njih umro, jedan je senator za drugim pet dana vršio vlast, dok ne bi narod koga drugoga izabrao za kralja; toga su petodnevnog vladara zvali «interrex», to jest «međukralj». Izbore konzulâ uvijek su vršili konzuli, kojima je vlast prestajala; ako slučajno nije bilo konzulâ, i tada se, radi konzulskih izbora, birao taj «međukralj».
Oslanjajući se na taj običaj, Sula se – kako nije bilo konzulâ – malo nekako udalji od grada i naredi senatu, neka izabere tako zvanog «međukralja». Ovaj izabere Valerija Flaka, nadajući se, da će se održati konzulski izbori. Ali Sula pismeno poruči Flaku, neka pred narodnu skupštinu iznese prijedlog, kako Sula smatra korisno, da u tim prilikama bude (na čelu) države vlast, koju su zvali «diktatori»; taj se običaj nije održavao 400 godina. I zapovijedi, da onaj, koga izaberu (za diktatora), vrši vlast ne na određeno vrijeme, nego dok ne učvrsti Rim, Italiju i cijelu državu, uzdrmanu bunama i ratovima. Svrha prijedloga bio je sam Sula – o tome nije bilo nikakve sumnje. Ali se Sula nije suzdržao, nego je na kraju pisma i to jasno kazao, kako smatra, da će on i u tom pogledu za državu biti najkorisniji.
Sula je dakle to pismeno poručio. A Rimljani bez svoje volje, kako više ni o čemu nisu zakonito glasovali, niti su smatrali, da je ta stvar uopće u njihovoj vlasti, rado su, u oskudici svega, primili to tobožnje glasovanje kao sliku i izgovor slobode, pa su izabrali Sulu za neograničena vladara tako dugo, dok on to bude htio.”