Tijekom 1. st. pr. Kr. Rimsku Republiku su zahvatili brojni sukobi za vlast. Tako su se u prvom građanskom ratu borili za vlast Gaj Marije, vođa populara, i Lucije Kornelije Sula, vođa stranke optimata. Iz brojnih međusobnih ratova Sula je izašao kao pobjednik. Došavši na vlast u Rimu, uveo je svoju diktaturu. Sulinu strahovladu je opisao Apijan u Rimskoj povijesti (Apijan, Rimska povijest, Građanski ratovi 1, 95 –).

“Odmah je osudio na smrt do 40 senatora i oko 160 takozvanih vitezova. Sula je, čini se, prvi proskribirao one, koje je osudio na smrt, i pismeno odredio nagrade ubojicama i prokazivačima i kazne za one, koji su (proskribirane) sakrivali. Malo kasnije dodavao je njima druge senatore.

(…)Ljudi, koji su to gledali, nisu se usuđivali zbog tolikih strahota ni pisnuti – toliko su se bojali. Jedne su tjerali u progonstvo, a drugima su plijenili imutak. Za onima, koji su iz Rima pobjegli, rastrčali su se ljudi, koji su ih tražili i sve prevrtali; ubijali su one, koje su uhvatili.

I Italce su u velikom broju ubijali, tjerali u progonstvo i plijenili im imutak. Zbog tih su se stvari po cijeloj Italiji održavala stroga suđenja. Ljude su tužili zbog različitih stvari: zbog vojničkog zapovjedništva, ili zbog služenja u vojsci, ili zbog novčanih prinosa, ili zbog kakve druge službe ili uopće nauma protiv Sule.

(…) Kad su prestale optužbe protiv pojedinaca, Sula je stao udarati na gradove, pa je kažnjavao i njih; jednima je razarao tvrđe, ili rušio zidine, ili im je nametao zajedničke novčane globe, ili ih je zatirao preteškim porezima. U većini njih naseljavao je svoje veterane, kako bi po Italiji imao posade. Njihovu je zemlju i kuće prenosio na njih i dijelio ih je njima.

(…) O zakonu naime, ili o glasovanju, ili o ždrebanju nije više bilo govora, jer su se svi od straha ukočili i skrivali su se ili su šutjeli. Senat je zaključio da sve, što je Sula odredio kao konzul ili prokonzul, dobije trajnu vrijednost, i da za to ne mora davati račun. (…)

Sula je uistinu bio kralj ili tiranin, ali ne na temelju izbora, nego na temelju vojne sile i nasilja.”