Jerihon je jedan od najstarijih znanosti poznatih naselja iz kojeg se formirao grad. Razvio se na području Palestine već oko 10 tisuća g. pr. Kr. kada su u njemu živjeli lovci srednjeg kamenog doba. Vjerojatno najstarija gradska zajednica na svijetu razvila se u Jerihonu oko 8000 g. pr. Kr. Tada su njegovi stanovnici organizirali zajednicu sposobnu izgraditi velike kamene zidine koje su okruživale naselje. Zidine su dodatno branile kamene kule. U gradu je u to vrijeme živjelo između 2 i 3 tisuće osoba. U okolici naselja arheološkim su iskapanjima otkriveni kanali za navodnjavanje, dokazi obrade polja i uzgoja raznih žitarica.

Kamen iz Jerihona koji je služio za mljevenje kukuruzaKamen iz Jerihona koji je služio za mljevenje kukuruza

Kamen iz Jerihona koji je služio za mljevenje ječma

U narednim tisućljećima na ovom su se prostoru često su se kretala razna bezimena plemena. Tijekom tih migracija početkom mlađeg kamenog doba stanovništvo je napustila staro naselje. Postoje neki tragovi keramike iz kasnijih vremena, ali su oni vrlo rijetki što dokazuje da je u to vrijeme u Jerihonu živjelo vrlo malo stanovnika. Do ponovnog uspona dolazi oko 2300. g. pr. Kr. kada se u grad doseljavaju nova nomadska plemena, vjerojatno Amorićani, a oko 1900. g. pr. Kr. i Kanaanci.

Grad Jerihon glasovit je po zapisima iz Biblije. Bio je prvi grad kojeg su po povratku iz Egipta napala židovska plemena pod vodstvom Mojsijeva pomoćnika Jošue. Dogodilo se to oko 1220. g. pr. Kr. Grad je u to vrijeme nastanjivalo nekoliko tisuća stanovnika, a branile su ga snažne zidine i utvrde. No, ipak grad je prilikom opsade osvojen i opljačkan.

Nakon izlaska iz Egipta i dugogodišnjeg lutanja Izraelci su došli u obećanu zemlju Kaanan i pred zidine Jerihona te su započeli njegovu opsadu. Donosimo tekst iz Starog zavjeta koji prikazuje opsadu i pad grada.

“A Jerihon stajaše silno utvrđen i zatvoren pred sinovima Izraelovim. Nitko nije izlazio niti je tko ulazio. Tada Jahve reče Jošui: “Evo predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s ratnicima. Svi vi ratnici obiđe oko grada jedanput na dan. Tako činite šest dana. A sedam svećenika neka nose pred Kovčegom sedam truba od ovnujskih rogova. Sedmog dana obiđite sedam puta oko grada, a svećenici neka trube u trublje. Pa kad otežući zatrube u rok ovnujski, neka sav narod, čim čuje glas trube, podigne silnu bojnu viku. I srušit će se gradski bedemi, a narod neka tada ulazi svaki odande gdje se nađe.” Jošua, sin Nunov, pozva k sebi svećenike i reče im: “Uzmite Kovčeg saveza, a sedam svećenika neka ponesu sedam truba od rogova ovnujskih pred Kovčegom Jahvinim.” A narodu reče: “Pođite i obiđite oko grada, a ratnici neka idu pred Kovčegom Jahvinim.” I bi kako je Jošua zapovjedio narodu. Pođe sedam svećenika noseći trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovčeg Jahvin iđaše za njima. Ratnici pođoše pred svećenicima koji su trubili u trube, a zalaznica krene za Kovčegom. Stupali su tako dok se glas truba razlijegao. A narodu bijaše zapovjedio Jošua govoreći: “Ne vičite i ne dajte glasa od sebe, i nijedna riječ neka se ne čuje iz vaših usta dok vam ne kažem: ‘Vičite!’ Tada neka odjekne vojna vika.” I naredi da Kovčeg Jahvin obiđe jednom oko grada, pa se vrate u tabor i ondje prenoće. Sutradan urani Jošua, i svećenici ponesu Kovčeg saveza. A sedam svećenika koji su nosili sedam truba od rogova ovnujskih pođu pred Kovčegom Jahvinim. Idući trubili su u trube, ratnici iđahu pred njima, a zalaznica pad za Kovčegom Jahvinim, do su trube odjekivale. Tako i drugog dana obiđu jednom oko grada pa se vrate natrag u tabor. Tako su činili šest dana. A sedmog dana zorom ustanu i obiđu oko grada istim onakvim redom sedam puta. Samo su toga dana obišli oko grada sedam puta. Za sedmog obilaska snažno zatrube svećenici u rogove, a Jošua reče narodu: “Kličite bojne poklike, jer vama je Jahve predao grad! Grad neka bude ‘herem’ Jahvi – uklet i predan uništenju sa svime što je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane živa i svi koji budu s njom u kući, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali. A čuvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti što ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesrećili ga. Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i željezno posuđe neka bude posvećeno Jahvi i pohranjeno u riznicu.” Tada povika narod i odjeknuše trube. Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga. I tada izvršiše kletvu ništeći oštricom mača sve što bijaše u gradu: muško i žensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad. … Spališe grad i sve što bijaše u njemu: uzeše samo srebro, zlato, tučano i željezno posuđe, i staviše u riznicu Doma Jahvina. … Tada izreče Jošua ovu kletvu: “Proklet bio pred licem Jahve čovjek koji pokuša da ponovo gradi Jerihon: gradio mu temelje na svom prvencu, podizao mu vrata na svome mezimcu!”.” (Biblija – Stari zavjet, Jošua, 61-626)

O autoru

Rođen sam u Zagrebu 1971. Diplomirao (1997.) i magistrirao (2001.) sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao sam na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu interdisciplinarnim doktorskim radom s područja povijesti, arheologije i muzelogije - „Model računalne obrade i prezentacije staroegipatskih predmeta u muzejskim zbirkama u Hrvatskoj“ (2006.). Od 2005. do 2009. godine studirao sam egiptologiju na Sveučilištu u Manchesteru. Od lipnja 2000. do travnja 2011. radio sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje sam od siječnja 2002. do listopada 2006. bio voditelj Kompjutorskog laboratorija. Od travnja 2011. radim na Odsjeku za povijest Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta (2011. - 2020) i izvanrednog profesora (2020. - ). Inicijator sam i voditelj međunarodnog projekta Croato-Aegyptiaca Electronica od 2002. godine. Sudionik sam brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih sku