Najstariji čovjekovi preci bili su isprava sakupljači hrane. Osnovni izvor prehrane bili su im plodovi raznih biljaka koje su brali ili prikupljali na tlu. Oko 2 mil. g. pr. Kr. praljudi su počeli loviti male životinje pri čemu su počeli koristiti prva pomagala. Kao prvo oružje rabili su odlomljenu granu drveta i neobrađene komade kamena. U kasnijim razdobljima kao uruđe su koristili oblutke koje poluobrađene pronalaze u dolinama rijeka.

Klimatske promjene i teži uvjeti života u travnatim područjima nagnali su tadašnje praljude da započnu izrađivati prva primitivna oruđa od obrađenog kamena. Javio se ručni klin koji se počeo koristiti oko 600 tisuća g. pr. Kr. Ručni klin izrađivan je postepenim okresivanjem većeg komada kamena. Okresivanje se nastavljalo dok se nije dobilo dovoljno zašiljeno i oštro oruđe.

Oko 250 tisuća g. pr. Kr. praljudi izrađuju ručne šiljke na kojima su odlomljeni sitni listići kamena. Neandertalski pračovjek izrađivao je prva primitivna koplja koja su mu služila za lov većih životinja. Izrađivali su i oštre, grubo obrađene noževe od kamena ili kosti životinja.

Potkraj starijeg kamenog doba (o. 12.000 g. pr. Kr.) nove promjene klime i prestanak ledenog doba prisilile su pretke današnjeg čovjeka (homo sapiens) da se prilagodi novim prilikama i nestanku starih tromih životinjskih vrsta (npr. mamuta). Za lov na brzu vrstu divljači bila su potrebna nova oružja. Stoga su izumljena oružja koja omogućuju lov na daljinu: luk i strijele, pračka, a usuvremenjeno je koplje. Radi lakšeg ulova ribe došlo je do izuma udice, a u lovu se sve više koristio harpun i drugi pribor za ribarenje.

U srednjem kamenom dobu (o. 10.000 – o. 6.500 g. pr. Kr.) čovjek je izrađivao glave sjekira od grubo glačanog kamena na koji se kao drška nataknuo komad obrađenog drveta. U mlađem kamenom dobu (o. 6500 – o. 3500. g. pr. Kr.) glave kamenih sjekira izrađivale su se od fino glačanog kamena, a pojavili su se i fino obrađeni oštri noževi od kamene ili slonove kosti.

O autoru

Mladen Tomorad

Rođen sam u Zagrebu 1971. Diplomirao (1997.) i magistrirao (2001.) sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao sam na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu interdisciplinarnim doktorskim radom s područja povijesti, arheologije i muzelogije - „Model računalne obrade i prezentacije staroegipatskih predmeta u muzejskim zbirkama u Hrvatskoj“ (2006.). Od 2005. do 2009. godine studirao sam egiptologiju na Sveučilištu u Manchesteru. Od lipnja 2000. do travnja 2011. radio sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje sam od siječnja 2002. do listopada 2006. bio voditelj Kompjutorskog laboratorija. Od travnja 2011. radim na Odjelu za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta. Inicijator sam i voditelj međunarodnog projekta Croato-Aegyptiaca Electronica od 2002. godine. Sudionik sam brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova s područja povijesti, egiptologije, muzeologije i primjene IT-a u povijesnim znanostima. Godine 2004. bio sam nominiran za godišnju državnu nagradu za popularizaciju znanosti za projekt Croato-Aegyptica Electronica. Stručno se bavim poviješću starog Egipta, starom poviješću, muzeologijom, primjenama informacijskih tehnologija u povijesnim istraživanjima i nastavi povijesti, metodologijom povijesnih znanosti i poviješću Sjedinjenih Američkih Država do 20. stoljeća. Od početak 1993. do danas objavio sam preko stotinudevedeset znanstvenih i stručnih radova s područja povijesnih i informacijskih znanosti, nekoliko udžbenika i priručnika za osnovnu školu i gimnaziju, znastvenu knjigu “Egipat u Hrvatskoj: egipatske starine u hrvatskoj znanosti i kulturi” (Barbat, Zagreb 2003.), urednik sam knjige „The research of the history and culture of the Ancient Near East in Croatia” (Lambert Academic Publishing, Saarbrücken 2014.). U pripremi je moja autorska knjiga Staroegipatska civilizacija. Glavni sam urednik web portala Croato-Aegyptica Electronica, Stara povijest te sam jedan od kreatora web stranica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Odjela za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.