Na vlasti su se tijekom više od tri tisuće godina egipatske povijesti izmjenjivale vladarske obitelji podrijetlom iz raznih egipatskih gradova. Na čelu države nalazio se neograničeni vladar faraon. Pojam faraon označava veliku kuću odnosno palaču ili kraljevski sud koji je odgovoran za donošenje državnih poreza. Po svome položaju vladar je bio izjednačen s bogom te je bio zemaljska utjelovljenje Ozirisova sina Horusa. Bio je gospodar života i smrti svih Egipćana. Pred podanicima se uvijek pojavljivao u svečanoj odjeći, na glavi s dvostrukom krunom Gornjeg (bijela kruna) i Donjeg Egipta (crvena kruna) koju je krasio zlatni prikaz tijela i glave kobre.
Ako nije nosio krunu pojavljivao se s pokrivalom ukrašenim horizontalnim naborima. Službeni znaci kraljevske vlasti bili su trostruki bič i pastirski štap u obliku kuke. Vlast faraona bila je nasljedna, a najčešće ga je nasljeđivao najstariji sin.Egipatski vladari u prosjeku su vladali 15 do 25 godina. U cjelokupnoj egipatskoj povijesti po neobično dugoj vladavini posebno se ističu dvojica faraona, Pepi II. (VI. dinastija, o. 2278. – o. 2184. g. pr. Kr.) i Ramzes II. (XIX. dinastija, o. 1279. – 1213. g. pr. Kr.).
Vladavina Pepija II. najduža je u egipatskoj povijesti i iznosila je više od 90 godina. U vrijeme stupanja na prijestolje imao je svega 10 godina. Potkraj njegova kraljevanja počelo je prvo veliko razdoblje krize u egipatskoj povijesti tzv. Prvo međurazdoblje. Ramzes II. vladao je gotovo 70 godina. Nekoliko se puta ženio i imao je čak 13 sinova. Većina ga djece nije nadživjela. Naposljetku, naslijedio ga je njegov sin Merenptah koji je prigodom stupanja na prijestolje već bio zreo muškarac. On je, za razliku od oca, kraljevao samo 10 godina.