“Asirska zemlja ne obiluje kišom, ali ona hrani korijenje žita. Usjevi sazrijevaju zalijevani vodom iz rijeke i žito donosi rod, ali ne onako kako se to događa u Egiptu gdje rijeka sama natapa oranice, već se voda za zalijevanje prenosi ručno ili s pomoću sisaljki. A cijelo je babilonsko područje, poput egipatskoga, ispresijecano kanalima; najveći kanal je plovan, okrenut je prema zimskom suncu i vodi od Eufrata do druge rijeke, do Tigrisa, na kojem leži grad Nin (Niniva, op. ur.). Od svih krajeva koji su nama poznati ovaj je daleko najbolji po tome koliki su prinosi Demetrinih plodova. Još od davnina nisu ni pokušavali ovamo prenijeti druge biljke, smokvu, vinovu lozu ili maslinu. No Demetrini plodovi ovdje tako dobro rađaju da su prinosi sve u svemu dvjestostruki, a u najboljim godinama čak i tristostruki. Tu listovi pšenice i ječma lako dosižu širinu od četiri prsta. Premda mi je dobro poznato koliko velike porastu stabljike prosa i sezama, to neću ni spominjati, jer mi je jasno da oni koji nisu posjetili babilonsku zemlju već i ovo što sam kazao o plodovima smatraju sasvim nevjerojatnim. Ne upotrebljavaju uopće ulje od masline nego ga dobivaju od sezama. A u cijeloj im dolini rastu palme, od kojih većina nosi plodove, a iz njih dobivaju i hranu, i vino, i med; palme uzgajaju poput smokava, te – između ostalog – plod onih palmi koje Grci nazivaju muškima vežu za palme na kojima rađaju datulje da bi kukci šiškari ušli u njih i pridonijeli njihovu zrenju i da plod ne bi otpao: naime, muške palme nose, kao i divlje smokve, šiškare u svojem plodu.” (Herodot, Povijest, I.193).
Veliki zigurat u Uru