1. Staroegipatski jezik i pismo
Poznavanje i prepoznavanje vrste jezika kojim je pisan pojedini predmet jedan je od vrlo važnih dijelova svakog znanstvenog istraživanja. Otkrivanje kojim je jezikom izvor pisan može pomoći pri određivanju njegove starosti, a detaljno istraživanje koje uključuje čitanje, transliteraciju i prijevod svakog teksta može doprinjeti utvrđivanju njegove točne uporabe. Eventualno otkriveni podaci o osobama kojima je predmet pripadao i koje su ga koristile mogu ponekad rasvijetliti i neke segmente svakodnevnog života drevnih naroda.
1.1 Staroegipatski jezik
Egipatski jezik ubraja se u skupinu afroazijskih jezika. O samom porijeklu jezika još se uvijek vrlo malo zna. Budući da su najstariji Egipćani neosporno afričke rase, osnova njihova jezika je također afrička. Sam jezik ima mnoge sličnosti s hamitskim osobito berberskim dijalektom, ali i sa semitskim jezicima starih Židova i arapskih plemena. Najstariji pismeni dokazi egipatskog jezika pojavili su se sredinom 4. tisućljeća pr. Kr., a jezik su uz neke promjene i prilagodbe koristio do 11. stoljeća kada ga je u potpunosti zamijenio arapski jezik. Tijekom svoje povijesti egipatski jezik djelomično se mijenjao, a njegov razvoj lingvisti su podijelili u pet glavnih faza: staroegipatski, srednjoegipatski, kasnoegipatski, demotski i koptski.
Staroegipatski jezik najstarija je poznata verzija jezika. Njime su pisani najstariji natpisi preddinastijskog i ranodinastijskog razdoblja i tekstovi Starog kraljevstva. Koristio se do o. 2100. g. pr. Kr.
Srednjoegipatski često se u literaturi naziva klasičnim egipatskim jezikom. Razvio se iz staroegipatskog i prvi se puta pojavio oko 2100. g. pr. Kr. Kao govorni jezik održao se više od 500 godina, a kao standarni jezik hijeroglifskog pisma održao se do kraja faraonskog razdoblja.
Kasnoegipatski jezik zamijenio je srednjoegipatski oko 1600. g. pr. Kr. tijekom vladavine Hiksa. U upotrebi je ostao do o. 600. g. pr. Kr. Tragovi kasnoegipatskog javljaju se prije 1600. g. pr. Kr., ali u standarnoj upotrebi je tek od o. 1300. g. pr. Kr. (od 19. dinastije). Njegova gramatika dosta se razlikuje od jezika starijih razdoblja.
Demotski se razvio iz kasnoegipatskog jezika. Prvi put se pojavio o. 650. g. pr. Kr, a u upotrebi je ostao sve do 5. stoljeća.
Koptski, koji se razvio iz demotskog, posljednja je faza razvitka egipatskog jezika. Pojavio se potkraj 5. stoljeća, a u upotrebi je ostao još gotovo tisuću godina. Posljednji tekstovi koji su pisali govornici koptskog jezika nastali su u 11. stoljeću.
Od 6. stoljeća pr. Kr. nadalje u Egiptu je u upotrebi i grčki jezik. Njime su se u početku služili grčki trgovci i kolonisti u Naukratu, a od ulaska Aleksandra Velikog u Egipat 332. g. nadalje on postaje službenim jezikom na dvoru egipatskih vladara te se u upotrebi zadržava sve do arapskih osvajanja 641./642. godine.
Nakon što je Oktavijan August porazio vojsku Kleopatre VII. i Marka Antonija 31. g. pr. Kr. kod Akcija, te osvojio Egipat 30. g. pr. Kr., latinski je jezik postaje drugi službeni jezik u Egiptu. On se u upotrebi zadržava do kraja 4. stoljeća.
1.2. Staroegipatsko pismo
Egipćani su jedan je od najstarijih naroda koji se počeo služiti pismom. Najnovija istraživanja daju naslutiti da su se prvi oblici egipatskog pisma pojavili već sredinom 4. tisućljeća pr. Kr. Staroegipatsko pismo se već u početku počelo upotrebljavati u dva osnovna oblika: kao hijeroglifsko, spomeničko, pismo i kao hijeratsko, kurzivno svećeničko, pismo koje se nanosilo uz pomoć trske na listove papirusa, krhotine lonaca ili kamen vapnenac. Najstariji hijeroglifski znakovi uklesani su na kamene ploče, hramove ili na opeku. Kasnije se u svakodnevnoj upotrebi razvilo pojednostavljeno demotsko pismo koje se koristilo prilikom pisanja na papirusu, drvenim pločicama i komadima kamena vapnenca.
Naziv hijeroglif potječe od grčkog jezika (grč. hierós – svet + glyfō – dubim) i označava “svete znakove”, koji pak vuče porijeklo od egipatskog imena za njihovo pismo, koje znači “sveti govor”. Svaki ispisani znak naziva se hijeroglifom, a pismo hijeroglifskim. Egipatsko hijeroglifsko pismo kombinacija je slikovno-pojmovnih znakova, znakova za glasove i determitiva tj. znakova za tumačenje koji su se dodavali na kraj riječi kako bi označili kategoriju u koju spada pojedini pojam. Potpuno razvijeni sustav hijeroglifskog pisma obuhvaća oko 500 znakova. Pojedini znakovi mogli su imati dvije pa i više fonetske vrijednosti. Egipćani su pisali u horizontalnim redovima, s lijeva na desno i s desna na lijevo, i u vertikalnim stupcima, s lijeva na desno i s desna na lijevo. Početak teksta obično prepoznajemo na temelju položaja prvog hijeroglifskog znaka, odnosno je li neki znak okrenut na lijevo ili na desno. Hijeroglifski znakovi dijele se na visoke, plosnate i male znakove koji se pišu jedan iza ili ispod drugog.
1.3. Grčko i latinsko pismo
Kao što sam već ranije rekao, u Egiptu je tijekom antičkog i kasno antičkog razdoblja u upotrebi grčko i latinsko pismo kojim se pišu razni službeni dokumenti, pisma viših slojeva društva te vojske. Njime se pišu spomenici ispisani na kamenu, pergameni, papirusi i papiru te se kao takvi neki od njih mogu pronaći i u našim zbirkama.
2. Jezični problemi u obradi staroegipatskih izvora
U Hrvatskoj vrlo malen broj stručnjaka i znanstvenika može čitati staroegipatsko pismo što znatno otežava tumačenje te znanstvenu i stručnu obradu staroegipatskih izvora koji se čuvaju domaćim muzejskim zbirkama (čuva ih se nešto više od 4000). Za potrebnu obradu potrebno je:
1.) identificirati pismo kojim je spomenik ispisan,
2.) vidjeti s koje strane počinje pojedini tekst te u koliko je redaka i kolona ispisan,
3.) pročitati hijeroglifske znakove,
4.) svaku riječ ispisati latiničkim pismom (transliterirati),
5.) prevesti cijeli tekst na hrvatski jezik.
Kao što je već vidljivo iz ovog kratkog pregleda, jezični problemi s kojima se susreću pojedini stručnjaci nisu nimalo lagani jer sama staroegipatska gramatika nije do kraja istražena te nakon više od 190 godina proučavanja staroegipatski jezik i pismo još uvijek predstavljaju probleme znanstvenicima.
Budući da se sav znanstveni rad danas obavlja uz pomoć računala, potrebno je hijeroglifsko pismo ispisati i na računalu. Za tu svrhu Center for computer aided Egyptological research (CCER) izradio je nekoliko računalnih programa koji omogućuju ispisivanje svakog hijeroglifskog znaka. Najpoznatiji i najčešće korišteni program za ispisivanje hijeroglifskih znakova je Glyph for Windows, a uz njega koriste se i drugi programi kojima se stručnjaci mogu služiti. Svaki od tih programa mora se kupiti te je za njegovo korištenje potrebna neka vrsta licence. Naravno na Internetu se mogu pronaći i drugi freeware programi, ali oni nisu toliko napredni i razvijeni kao Glyph for Windows. Osnova rada svakog od tih programa je da svaki hijeroglifski znak označava pojedina sličica koja se prema potrebi može umetnuti u tekst te ispisivati pojedini redovi ili stupci. Ukoliko se oni trebaju prebaciti u program za oblikovanje teksta (npr. MS Word) oni se jednostavno označe te kopiraju poput slike te kao takvi umetnu na potrebno mjesto u tekstu. Sve gore navedene računalne aplikacije i pisma (eng. font) danas bez problema omogućuju istovremeno pisanje staroegipatskog, grčkog odnosno latiničkog pisma, njegove transliteracije u slučajevima raznih oblika staroegipatskog pisma te potom ispisivanja njegova prijevoda na hrvatski ili danas najčešće korišteni engleski jezik.