Godine 1798. Egipat je zauzeo francuski vojskovođa i državnik Napoleon Bonaparte (1769. – 1821.). Godinu dana kasnije jedan vojnik njegove okupacijske vojske u selu Rozeta sasvim je slučajno kopajući rov pronašao ravni kamen od crnog bazalta na kojem su se nalazila tri natpisa. Gornji dio sadržavao je 14 redaka hijeroglifskog teksta, srednji 32 retka demotskog pisma, a donji 54 retka grčkog pisma. Jedan oficir je odmah pročitao grčki natpis sljedećeg sadržaja:
U Memfisu su se 196. g. pr. Kr. sakupili svećenici iz cijelog Egipta. Vijećali su o tome kakve će se počasti dati mladom faraonu Ptolemeju V. koji je mnogo učinio za hramove i svećenike. Odlučeno je da se u svakom hramu postavi po jedan kraljev kip s pločom na kojoj će se na tri pisma ovjekovječiti taj događaj.
Trojezični tekst na ploči odmah je privukao pažnju učenjaka koji započinju njegovo proučavanje. Egipatsko slikovno pismo, hijeroglifi, privlačilo je pažnju stručnjaka još od antike, ali kako je pismo izašlo iz upotrebe potkraj antike nitko nije znao njegovu tajnu. Početkom XIX. stoljeća nekoliko je stručnjaka (istovremeno pokušavalo naći odgovor što su točno hijeroglifi i kako se hijeroglifski tekstovi mogu čitati. Ipak najveći doprinos dešifriranju hijeroglifa dali su Englez Thomas Young (1773. – 1829.) i Francuz Jean-François Champollion (1790.- 1832.).
Thomas Young je od rođenja bio čudo od djeteta. Naučio je čitati i pisati s dvije godine, a već kao četrnaestogodišnjak se služio s dvanaest jezika među kojima su bili i jezici Bliskog istoka. Nakon studija postao je liječnik. Kako ga njegova ljubav prema jezicima nikada nije napustila počeo se zanimati za povijest i jezik starog Egipta. Dugo je proučavao natpis na kamenu iz Rozete. Young je 1814. dokazao da demotsko pismo s kamena nije alfabetsko, a primijetio je i da su kraljevska imena zasebno označena ovalnim znakovima. Tako je naslutio tajnu hijeroglifa nekoliko godina prije Champolliona, ali je zbog nemogućnosti daljnjeg financiranja morao napustiti svoja istraživanja.
Jean-François Champollion već je od malena bio stručnjak za jezike. S dvanaest je godina znao osnove hebrejskog i arapskog, a s vremenom je naučio čitav niz istočnih jezika. Studirao je na sveučilištu Grenoble gdje je već zarana proučavao egipatski i koptski jezik. Ubrzo je zavolio egipatsku povijest i kulturu o kojoj se tada još vrlo malo znalo. Još je tijekom studija u Grenoblu primijetio da je koptski jezik mlađa verzija egipatskog jezika. Već je 1808. g. identificirao 15 demotskih znakova s koptskim istoznačnicama. Nastavio je svoja istraživanja sve do 1822. g. kada je prvi puta objasnio metode svojeg rada. Dvije godine kasnije za vrijeme boravka u Torinu gdje je istraživao u tamošnjem muzeju (Museo Egizio) objavio je novu studiju u kojoj je objasnio sistem hijeroglifskog pisma.
Champollion je usporedbom nekoliko egipatskih spomenika s hijeroglifskim pismom i grčkog natpisa s Kamena iz Rozete uspio odgonetnuti ime Ptolemej i Kleopatra. Pronašao je slova p, t, l, m, i s, k, e, a, v, i te znak za slovo t. Na obelisku i na još dva predmeta pronašao je kraljevska imena Ptolemaios i Kleopatra ukvirena ovalom (kartušama). Otkrio je da se egipatsko pismo sastoji od fonetskih i ideogramskih znakova. Primijetio je da je pismo kroz dugu povijest Egipta doživjelo neke promjene pa je tako nastalo hijeroglifsko, zatim pojednostavljeno hijeratsko i jednostavno demotsko pismo.
Champollion za svoga života nije dobio puno priznanje za svoje dugogodišnji rad. Umro je od srčanog udara 1832. g. nedugo nakon što je završio pisanje rječnika egipatskog jezika i njegove gramatike koji su objavljeni nakon njegove smrti