U drugoj polovici 2020. godine izišla je iz tiska knjiga “Egipat u Hrvatskoj: hrvatska fascinacija staroegipatskom kulturom” u izdanju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Autor knjige je Mladen Tomorad. Knjiga obrađuje raznovrsne teme vezane uz prisutnost egipatskih fenomena na tlu Hrvatske od antike do početka 21. stoljeća.
Knjiga je nastala kao rezultat više od dva desetljeća istraživanja na projektu Croato-Aegyptica te potaknuta pripremom dviju izložaba koje su održane u Zagrebu i Osijeku 2018. i 2019. godine. Budući da tijekom organizacije prve izložbe, održane u Muzeju Mimara u Zagrebu (rujan – listopad 2018.) nije tiskan popratni vodič, autor je odlučio napisati kraću sintezu u kojoj bih svim zainteresiranim čitateljima prikazao prisutnost do sada istraženih elemenata staroegipatske kulture u Hrvatskoj.
Na prvi se pogled čini da staroegipatska povijest i kultura nemaju važne poveznice s našom zemljom. No, zagrebemo li po uobičajenoj slici o starom Egiptu kao dalekoj i drevnoj civilizaciji, možemo primijetiti da su već od antičkih vremena njeni elementi prisutni na prostoru Hrvatske. Tijekom 1. tisućljeća pr. Kr. na našu obalu pristižu prvi staroegipatski predmeti u obliku raznih kipića i amuleta koje su nepoznati trgovci i pomorci donijeli kao element razmjene dobara. Od razdoblja vladavine dinastije Ptolemejevića dolazi do razvoja trgovačkih veza između Egipta i grčkih naseobina na našoj obali te unutrašnjosti, o čemu svjedoče nalazi egipatskih ostava novca na prostoru Dalmacije i Like. Od 2. st. pr. Kr. razni simboli i predmeti povezani sa širenjem egipatskih kultova (npr. Izida, Serapis, Oziris, Harpokrat, Horus, Apis, itd.) pristižu na prostor Hrvatske. Oni će svoju popularnost steći tijekom rimske vladavine Panonijom, Dalmacijom i Istrom.
No, na našu obalu i unutrašnjost ne dolaze uvijek samo staroegipatski vjerski elementi. Pod utjecajem staroegipatske arhitekture građevine se ponekad ukrašavaju egipatskim simbolima, o čemu svjedoče primjeri iz pulske Arene i Dioklecijanove palače u Splitu.
Tijekom razdoblja humanizma i renesanse na prostor Egipta odlaze prvi putnici te nastaju prve zbirke staroegipatskih umjetnina. Juraj Hus Rasinjanin znamenit je primjer putnika, u našem slučaju nenamjernog, koji boravi na prostoru Egipta kao najamnik u službi jednog turskog kapetana broda tijekom druge polovice tridesetih i ranih četrdesetih godina 16. stoljeća. Nažalost, imena brojnih drugih putnika, od kojih najveći broj najvjerojatnije potječe s prostora Dubrovačke Republike, i dalje ostaje nepoznat.
Tijekom 19. stoljeća na prostoru Hrvatske nastaju prve muzejske ustanove. Istodobno se javlja velik broj raznih kolekcionara koji su fascinirani ponovnim otkrićem i istraživanjima starog Egipta. U razdoblju 19. i 20. stoljeća staroegipatski predmeti prispjeli su u preko 40 institucionalnih zbirki s preko 4000 predmeta te i u dalje nepoznat broj privatnih zbirki.
Istovremeno, tijekom druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj započinje znanstveno istraživanje staroegipatske povijesti te sveučilišna nastava povijesti starog Istoka i Egipta na Sveučilištu u Zagrebu (Gavro Manojlović, Grga Novak). Istovremeno, tijekom 19. stoljeća započinju i prva turistička putovanja našeg imućnijeg građanstva te društvene elite na prostor Egipta. Ona se ponekad mogu pratiti kroz rukopisnu građu i dnevnike (Jakov Šašel, Fran Gundrum Oriovčanin), a od početka 20. stoljeća kroz novinske članke (Fran Gundrum Oriovčanin, Grga Novak), fotografije i neobjavljene spise (Fran Gundrum Oriovčanin, Ivan Meštrović), knjige (Vladimir Nazor, Grga Novak) i privatne filmske zapise (npr. obitelj Deutsch-Maceljski).
Od kraja 18. stoljeća utjecaj staroegipatske, grčke i rimske umjetnosti vidljiv je u europskoj i svjetskoj arhitekturi gdje se brojne novoizgrađene zgrade ukrašavaju staroegipatskim motivima, a parkovi i groblja obeliscima i grobnicama izgrađenim pod utjecajem staroegipatske arhitekture. Takvi se primjeri mogu vidjeti i u hrvatskim gradovima, a najbolji od njih u zagrebačkoj arhitekturi (park Maksimir, groblje Mirogoj, zagrebački ZOO i sl.). Sveprisutna egiptomanija, koja započinje krajem 18. stoljeća, vidljiva je i kroz brojne ukrase i predmete iz svakodnevnog života koji su se nalazili u stanovima hrvatskog plemstva i građanstva.