Piramide u Egiptu su jedino od sedam čuda Starog svijeta koje je ostalo sačuvano i u čijim ljepotama još uvijek uživaju brojni turisti. Egipatski su vladari gradili grobnice u obliku piramida za zagrobni život. Najpoznatije piramide izgradili su u Gizi nedaleko od Kaira tijekom 26. st. pr. Kr. faraoni Keops, Kefren i Mikerin. Najviša piramida sagrađena je za vladavine Keopsa. Zbog visine od 147 metara dobila je naziv Velika piramida. Keopsov sin Kefren izgradio je piramidu visoku 143,5 metara dok je Mikerinova piramida visoka «samo» 65 metara. Uz Keopsovu i Mikerinovu piramidu nalazi se skupina manjih piramida prozvanih Piramidama kraljica. Vjerojatno su građene za žene iz faraonove obitelji. Ispred Kefrenove piramide je podignut dvadeset metara visok kip sfinge – lika lava s ljudskom glavom. Podatci o gradnji Keopsove piramide sačuvani su u Herodotovoj Povijesti.

Tim se poslom neprestano bavilo sto tisuća ljudi, i to svaki pojedinac u trajanju od tri mjeseca. Deset je godina trebalo iznurenu narodu samo za izgradnju ceste kojom su vukli kamenove, i ta je izgradnja bila gotovo jednako težak posao, kako mi se čini, kao i podizanje piramida (…); trebalo je, dakle, deset godina za nju i za podzemne prostorije ispod brežuljaka na kojima stoje piramide, a te je prostorije (Keops) gradio sebi za grobnicu na otoku i proveo je kanal iz Nila. Za izgradnju same piramide trebalo je dvadeset godina, a ona je četverostrana i svaka joj je strana podjednako dugačka osam pletara i isto toliko visoka, te je izrađena od izglačanih kamenova koji su savršeno poslagani: nijedan od kamenova nije manji od trideset stopa.

Sama je piramida izgrađena poput stepeništa koje neki nazivaju stubama, a drugi stepenicama: kad su sagradili prvu stepenicu, dizali su preostale kamenove spravama napravljenima od kratkih drvenih greda, i to su ih za prvu stubu stepeništa dizali s tla; kad bi god kamen stavili ondje, premještali bi ga na drugu spravu koja je bila postavljena na prvoj stubi, te bi ga vukli na drugu stubu i na slijedeću spravu: koliko je bilo stuba u stepeništu, toliko je bilo i sprava, a postojala je još i jedna pomična sprava koja se prenosila sa stube na stubu i kojom bi se kamenovi pomicali; meni su opisali obje sprave upravo onako kako i ja to iznosim. Na taj je način najprije bio posve dovršen vrh piramide, a zatim su dovršavali redom slijedeće stube, a na koncu su dovršili njezin najdonji dio uz samo tlo. (…) Kad im je vrijeme koje sam naveo bilo potrebno za izgradnju ovih građevina, mislim da im je zacijelo nemalo vremena trebalo i za klesanje i dovoženje kamenova i za gradnju kanala ispod zemlje.” (Herodot, Povijest, II, 124, 125).

O autoru

Mladen Tomorad

Rođen sam u Zagrebu 1971. Diplomirao (1997.) i magistrirao (2001.) sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao sam na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu interdisciplinarnim doktorskim radom s područja povijesti, arheologije i muzelogije - „Model računalne obrade i prezentacije staroegipatskih predmeta u muzejskim zbirkama u Hrvatskoj“ (2006.). Od 2005. do 2009. godine studirao sam egiptologiju na Sveučilištu u Manchesteru. Od lipnja 2000. do travnja 2011. radio sam na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje sam od siječnja 2002. do listopada 2006. bio voditelj Kompjutorskog laboratorija. Od travnja 2011. radim na Odsjeku za povijest Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta (2011. - 2020) i izvanrednog profesora (2020. - ). Inicijator sam i voditelj međunarodnog projekta Croato-Aegyptiaca Electronica od 2002. godine. Sudionik sam brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova s područja povijesti, egiptologije, muzeologije i primjene IT-a u povijesnim znanostima. Godine 2004. bio sam nominiran za godišnju državnu nagradu za popularizaciju znanosti za projekt Croato-Aegyptica Electronica. Stručno se bavim poviješću starog Egipta, starom poviješću, muzeologijom, primjenama informacijskih tehnologija u povijesnim istraživanjima i nastavi povijesti, metodologijom povijesnih znanosti i poviješću Sjedinjenih Američkih Država do 20. stoljeća. Od početak 1993. do danas objavio sam preko 300 znanstvenih i stručnih radova s područja povijesnih i informacijskih znanosti, veći broj udžbenika i priručnika za osnovnu školu, gimnaziju i sveučilište, znanstvene knjige Egipat u Hrvatskoj: egipatske starine u hrvatskoj znanosti i kulturi (Zagreb: Barbat, 2003.), Staroegipatska civilizacija sv. 1: Povijest i kultura starog Egipta (Zagreb: Hrvatski studiji, 2016.), Staroegipatska civilizacija sv. 2: Uvod u egiptološke studije (Zagreb: Hrvatski studiji, 2017.), Egipatsko blago u Osijeku – hrvatska fascinacija starim Egiptom (Osijek: Arheološki muzej, 2019. s Marinom Kovač), Egypt in Croatia (Oxford: Archaeopress, 2019., s još sedam kolegica) i Egipat u Hrvatskoj: hrvatska fascinacija staroegipatskom kulturom (Zagreb: Fakultet hrvatskih studija, 2020.). Urednik sam knjiga „The research of the history and culture of the Ancient Near East in Croatia” (Saarbrücken: Lambert Academic Publishing, 2014.), „A History of Research into Ancient Egyptian Culture Conducted in Southeast Europe” (Oxford: Archaeopress, 2015.), Egypt 2015: Perpectives of research – Proceedings of the Seventh European Conference of Egyptologists (2nd-7th June 2015, Zagreb – Croatia) (Oxford: Archaeopress, 2017.) i Slavne žene stare povijesti: životi žena u društvima starog svijeta (Zagreb: Meridijani-Hrvatski studiji, 2018.). Bio sam glavni sam urednik web portala Croato-Aegyptica Electronica [www.croato-aegyptica.hr; 2004.-2014.], a trenutno sam urednik online povijesnog časopisa Stara povijest [www.starapovijest.eu]. Također sam osmislio web stranica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Odsjeka za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.