Hrvatska povijesne znanosti (arheologija, povijest i povijest umjetnosti) počele su se baviti izučavanjem staroegipatskih starina u drugoj polovici 19. stoljeća. Sredinom i u drugoj polovici 19. stoljeća, u vrijeme kada se svjetska egiptološka znanost uvelike razvijala na području srednje (Austrija, Njemačka) i zapadne Europe (Francuska, Engleska), hrvatski su stručnjaci uglavnom bili okrenuti izučavanju vlastite prošlosti od antike do modernog vremena u kojem su živjeli. Egiptološka znanost gotovo da nikoga nije zanimala. Na žalost slična situacija nije se promijenila niti stopedeset godina kasnije, odnosno danas na početku 21. stoljeća.
Trenutna situacija u Hrvatskoj vezana u egiptološku problematiku je trenutno slijedeća: 1. naši znanstvenici uglavnom su zaokupljeni temama vezanim uz povijest našeg prostora; 2. Hrvatska posjeduje vrlo malen broj stručnjaka koji bi se željeli ili mogli pozabaviti egiptološkim temama; 3. izvorna građa koja se čuva u našim muzejskim institucijama (oko 4000 predmeta) vrlo je slabo obrađena i iskorištena, 4. vrlo malena materijalna sredstva ne omogućuju našim zainteresiranim stručnjacima da se aktivno uključe u postojeće veće istraživačke projekte i iskopavanja u Egiptu. Njih već godinama vode razne institucije na području Srednje i Jugoistočne Europe. Države poput Mađarske, Češke, Poljske, a od nedavno i Bugarske u ovom trenutku imaju svoje vlastite studije, a njihovi istraživači redovito pohode razne istraživačke misije u Egiptu. U Srbiji staroegipatska arheologija i povijest posebno se izučavaju na odsjecima Filozofskog fakulteta u Beogradu, a mogući su i specijalizirani egiptološki doktorski studiji; 5. međunarodna suradnja s institucijama i projektima koji se bave poviješću starog Egipta izvan Hrvatske znatno se popravila u posljednjih desetak godina prvenstveno zaslugom nekoliko pojedinaca; 6. u domaćim institucijama nema dovoljno znanstvenih knjiga i časopisa koji bi osiguravali uvid u tekuću egiptološku problematiku i istraživanja; 7. u ovome trenutku ne postoji domaća institucija koja bi okupila istraživače, koordinirala i olakšala njihov rad. Mali broj domaćih istraživača trenutno je okupljen oko Arheološkog muzeja u Zagrebu, Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Odjela za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.
Svi gore navedeni faktori utjecali su da se tijekom posljednjih stopedeset godina otkako se u Hrvatskoj sa sigurnošću može pratiti sakupljanje staroegipatskih predmeta u muzejskim institucija na našem prostoru nije razvila egiptologija kao zasebna povijesna znanost.
Godina 1862. može se smatrati početkom izučavanja staroegipatskih spomenika na našem prostoru. Naime, tada je u tadašnji Narodni muzej u Zagrebu dopremljena mumija Nesi-Hensu, njeni povoji i ostali popratni predmeti. Bio je to, vjerojatno, prvi predmet staroegipatske provenijencije koji je došao u posjed naših muzejskih institucija, a da nije potjecao s hrvatskog povijesnog prostora. On je sve do naših dana privukao vrlo veliku pažnju zbog činjenice da je 1892. godine potvrđeno da je mumija žene (tzv. zagrebačka mumija) bila obavijena lanenin povojima ispisanim etruščanskim jezikom i pismom. Ti povoji danas su u svjetskoj znanosti poznati pod nazivom Liber linteus zagrabiensis, a predstavljaju raritet kakav više nije zabilježen. Sama mumija privukla je puno manje pažnje od povoja pa je o njoj ipak razmjerno malo pisano dok o povojima postoji gotovo stotinu raznoraznih članaka i knjiga.
U isto vrijeme, od šezdesetih godina do kraja 19. stoljeća, nastali su zameci staroegipatskih zbirki po hrvatskim gradovima (Zagreb, Dubrovnik, Split). Upravo su one omogućile našim znanstvenicima da se počnu upoznavati s egiptološkom problematikom i kretanjima u znanosti.
Posjet velikog i značajnog egiptologa Henricha Brugscha Zagrebu 1869. i 1870. godine omogućio je prva istraživanja danas naše najveće i najznačajnije staroegipatske zbirke Arheološkog muzeja u Zagrebu. Ova institucija u posljednjih stotrideset godina postala je ujedno središnje mjesto izučavanja originalnih staroegipatskih predmeta. Oko nje su se često okupljali naši znanstvenici koji su se značajnije bavili staroegipatskim zbirkama u Hrvatskoj (Šime Ljubić, Duje Rendić-Miočević, Marcel Gorenc, Ivan Mirnik, Husein Kadić, Ante Rendić-Miočević, Igor Uranić, Mladen Tomorad i dr.).
Drugo važno središte proučavanja staroegipatskih starina uglavnom vezanih uz pojavu staroegipatskih kultova na našem prostoru je Arheološki muzej u Splitu. Uz njegov rad može se pratiti djelatnost druge skupine naših znanstvenika (don Frane Bulić, Petar Selem) koji su uglavnom objavljivali građu vezanu uz prisutnost sinkretističkih staroegipatskih kultova na području Dalmacije.
Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu je treća institucija u kojoj se značajnije proučavala staroegipatska povijest. U sklopu ove institucije kontinuirano se može pratiti izučavanje ove napredne starovijekovne civilizacije od osamdesetih godina 19. stoljeća sve do današnjih dana (Gavro Manojlović, Grga Novak, Petar Selem, Mladen Tomorad). Posljednjih nekoliko godina Odjel za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu preuzeo je ulogu jednog od najvažnijih središta proučavanja staroegipatske povijesti u Hrvatskoj sa dva međunarodna projekta (Croato-Aegyptica; Stara povijest), organizacijom međunarodnih konferencija posvećenih povijesti starog Istoka te pripremom međunarodnih publikacija te domaćih knjiga.
Vrste egiptoloških istraživanja u Hrvatskoj
U knjizi Egipat u Hrvatskoj (Barbat, Zagreb 2003.) temeljito sam razradio sve tipove egiptoloških istraživanja u Hrvatskoj od 1862. do 2002. godine. Tada sam na temelju istraživanja mnogobrojnih radova egiptološka istraživanja u Hrvatskoj podijelio u tri osnovne faze:
1.) od 1862. do kraja 19. stoljeća – kad uglavnom počinje stručno izučavanje predmeta staroegiaptske provenijencije u našim muzejskim institucijama.
2.) prva polovica 20. stoljeća – kad se pojavljuju prvi radovi vezani isključivo uz staroegipatsku povijest, prve knjige i enciklopedijske natuknice. U istom periodu organiziraju se i prve stručne ekskurzije u Egipat koje predvode naši stručnjaci (G. Novak: 1932. – 1933., 1935.).
3.) druga polovica 20. stoljeća – kad se staroegipatskoj povijesti i kulturi posvećuje mnogo više pažnje. Posebno se izdvajaju prve monografije o staroegipatskoj povijesti (Lisičar 1956., Novak 1967.), brojni radovi i interperpretacije spomeničke građe vezane uz prisutnost orijentalnih i staroegipatskih sinkretističkih kultova na prostoru Istre i rimskih provincija Dalmacije i Panonije te veći broj izložbi. Organizirano je i nekoliko stručnih posjeta Egiptu (G. Novak 1963.; M. Gorenc & D. Rendić-Miočević: 1977., 1979.; P. Selem 1991.).
U posljednjih desetak godina (2002. – 2014.) došlo je do velikog zaokreta vezanih uz egiptološka istraživanja u Hrvatskoj pa se tako može govoriti i o četvrtoj fazi koja upravo traje. Od 2002. do danas objavljene je nekoliko knjiga vezanih uz izvornu povijest starog Egipta (I. Uranić, Stari Egipat, Zagreb: Školska knjiga 2002., 2005.; I. Uranić, Ozirisova zemlja, Zagreb: Školska knjiga 2005.; I. Uranić, Životi Egipćana, Zagreb: Arheološki muzej 2014.), a tri su trenutno u procesu pripreme za tiska (M. Tomorad, Staroegipatska civilizacija, I. Uranić-K. Šekrst, Staroegipatski jezik i pismo; M. Tomorad, Research of the history and culture of the Ancient Egypt in Southeast Europe). Također je objavljeno nekoliko kataloga izložbi, vodiča te članaka o pojedinim zbirkama staroegipatskih starina u Hrvatskoj. U Arheološkom muzeju Istre u Puli, Arheološkom muzeju u Dubrovniku, Arheološkom muzeju u Zagrebu postavljeno je nekoliko izložbi vezanih u staroegipatsku povijest. Od 2002. do danas aktivno djeluje projekt Croato-Aegyptica, prvi egiptološki projekt na širem prostoru Jugoistočne Europe. Naši stručnjaci sve se više aktivno uključuju u međunarnodna udruženja, projekte te prisustvuju brojnim egiptološkim konferencijama.
Tijekom više od stopedeset godina prisutnosti staroegipatskih istraživanja u Hrvatskoj, istraživanja možemo podijeliti na sljedeće tipove: 1.) radovi vezani uz objavljivanje kulturne baštine; 2.) radovi o orijentalnim i staroegipatskim kultovima; 3.) opći pregledi povijesti, umjetnosti (glazba, književnost, graditeljstvo) i religije; 4.) enciklopedijske natuknice.
Sama istraživanja predmeta staroegipatske provenijencije, koji se čuvaju u institucionalnim ili privatnim zbirkama, možemo podijeliti na sljedeće vrste:
1.) objavljivanje artefakata vezanih uz pojavu i prisutnost staroegipatskih sinkretističkih kultova na području Istre te rimskih provincija Dalmacije i Panonije. Ovi predmeti čine glavninu manjih zbirki na području Hrvatske. Po broju predmeta posebno se izdvajaju Arheološki muzej Istre u Puli, Arheološki muzej u Zadru, Arheološki muzej u Splitu, Arheološki muzej u Zagrebu i Muzej Slavonije u Osijeku.
2.) objavljivanje staroegipatskih predmeta koji su na hrvatski prostor došli preko posrednika, a potječu iz Egipta. U ovu skupinu spadaju zbirke Egipatskog odjela Arheološkog muzeja u Zagrebu, Muzeja Mimara u Zagrebu, Arheološkog muzeja u Dubrovniku i Gradskog muzeja u Varaždinu.
3.) znanstvena analiza i interpretacija predmeta iz svih muzejskih zbirki;
4.) stručni i znanstveni radovi (članci, knjige) vezani uz proučavanje prisutnosti orijentalnih i staroegipatskih kultova na hrvatskom povijesnom prostoru. Radovi se temelje na prethodno objavljenoj stručnoj analizi građe te interpretaciji pojave ove vrste građe na našem tlu. Glavnina istraživanja uglavnom je vezana upravo uz ovu problematiku;
5.) stručni i znanstveni radovi vezani u staroegipatsku povijest koji se djelomično temelje i na interpretaciji staroegipatskih predmeta iz naših zbirki.
Najznačajnija istraživanja (1862. – 2014.)
Prva egiptološka istraživanja u Hrvatskoj vezana su uz egipatsku zbirku Narodnog muzeja u Zagrebu pri čemu se posebno ističu pionirski radovi Šime Ljubića. Godine 1869. u Zagrebu je boravio glasoviti njemački egiptolog Heinrich Brugsch. Tijekom njegova boravka Ljubić ga je pozvao u Narodni muzej kako bi on pregledao i sistematizirao tek kupljenu egipatsku zbirku. Na temelju Brugschovih bilješki Ljubić je inventirao i objavio prve popise zbirke (1871. i 1889.). Ljubićevom zaslugom svjetski su znanstvenici često dolazili u Zagreb gdje su proučavali Liber linteus zagrabiesnis. Š. Ljubić autor je i prvog domaćeg članka o jednom helenističkom bogu, Harpokratu, koji je vezan uz nalaz istog u Slavonskome Brodu.
Početkom osamdesetih godina 19. stoljeća prevode se prvi recentni radovi egiptologa na hrvatski jezik, a prevedena je i Herodotova Povijest. Ona daju daljnji poticaj istraživanju i zanimanju za prošlost Starog Istoka.
Tijekom druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća u hrvatskoj znanosti egiptološka problematika uglavnom je vezana uz objavu muzejske građe koja se čuva u Arheološkom muzeju u Splitu i Arheološkom muzeju u Zagrebu. Brojni objavljeni radovi uglavnom su djelo don Frane Bulića, Josipa Brunšmida i Viktora Hoffilera. Ti predmeti bit će često ponovno interperetirani u drugoj polovici 20. stoljeća kad će najčešće biti vezani uz pojavu istočnjačkih i staroegipatskih kultova na našem tlu u periodu antike.
U prvoj polovici 20. stoljeća pojavila su se i dvojica značajnih povjesničara koji su od od samog početka aktivnog bavljenja povijesnom znanošću izučavali teme vezane uz povijest Starog Egipta. Bili su to Gavro Manojlović i Grga Novak. Gavro Manojlović je godine 1923. objavio knjigu Povijest Starog Orijenta u kojoj prvi pokušava dati sustavni pregled njegove prošlosti do 12. stoljeća pr. Kr. Grga Novak svojim velikim zalaganjem, predavanjima i izvješćima s putovanja na Istok nastojao je širokom krugu ljudi približiti nove probleme i istraživanja staroegipatske povijesti. U razdoblju od početka 20. stoljeća do kraja šezdesetih godina Novak je objavio više od dvadeset novinskih članaka, šest vrsnih natuknica u Hrvatskoj enciklopediji (1941., 1943., 1945.), putopisna svjedočanstva u knjizi U zemlji faraona (1945.), nastavna skripta (1955.) te prvi cjeloviti pregled staroegipatske povijesti – Egipat – prethistorija, faraoni, osvajači, kultura (1967.).
U drugoj polovici 20. stoljeća egipatskim se starinama posvećuje nešto veća pažnja. U istraživanjima dominira objavljivanje i interpretacija građe vezane uz pojavu staroegipatskih kultova na području Rimskoga Carstva. U sklopu ove problematike naročito se ističe opus Petra Selema, dugogodišnjeg profesora povijesti staroga vijeka na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. On je od šezdesetih godina do danas objavio čitav niz članaka koji se bave problemom širenja orijentalnih kultova i analizom domaće građe. U velikom broju članaka i knjiga ističe se problematika izijačkoga kultnog kruga i pregledi orijentalnih kultnih fenomena u Panoniji i Dalmaciji. U sklopu novih istraživanja objavljeni su pregledi povijesti arhitekture (Sena Gvozdanović, Bruno Milić, Mladen Hudec), povijesti književnosti (Petar Selem, edicija Povijest svjetske književnosti, Marko Višić) i mitologije (Bernard Gospodinović, Igor Uranić). U razdoblju od 1956. do 1975. Petar Lisičar, sveučilišni profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru, publicirao je nekoliko sveučilišnih udžbenika o povijesti Starog Egipta i širem području Starog Istoka. Konkretni pisani prinosi pojedinih stručnjaka rezultirali su člancima u kojima se obrađuju i objavljuju predmeti iz muzejskih fundusa (Š. Ljubić, F. Bulić, J. Brunšmid, M. Gorenc, D. Pinterović, D. Rendić-Miočević, V. Jurkić-Girardi, P. Selem, N. Cambi, I. Mirnik, H. Kadić, A. Rendić-Miočević, I. Uranić, M. Tomorad i čitav niz drugih), novinskim člancima (prevladavaju putopisi i stučno-popularni tekstovi), enciklopedijskim natuknicama (G. Novak, P. Skok, Ž. Marković, B. Širola, M. Šaper, B. Antić), povijesnim pregledima (G. Manojlović, G. Novak. P. Lisičar, I. Uranić), člancima o orijentalnim kultovima (P. Selem, J. Medini, M. Suić, N. Cambi, V. Jurkić-Girardi, M. Tomorad), pregledima egipatske glazbe (J. Andreis), književnosti (P. Selem, S. Petrović, M. Višić) i mitologije (B. Gospodinović, I. Uranić) te pregledima graditeljskih umijeća Egipćana (S. Gvozdanović, B. Milić, M. Hudec).
Naši stručnjaci (G. Novak, D. Rendić-Miočević, M. Gorenc, P. Selem, I. Mirnik, A. Rendić-Miočević) posjetili su nekoliko puta samu kolijevku civilizacija – Egipat. Pojedini su autori svoje stručne dojmove i iskustva objavili u obliku stručnih članaka. Drugi su to registrirali u obliku stručnih izvješća koja su pohranjena u nadležnim muzejskim ustanovama. Usto, stečena poznanstva, veze i uzajamna suradnja rezultirali su donacijom predmeta (sarkofag s mumijom) od egipatske vlade (1973.) i pokušajem organiziranja dviju velikih izložaba egipatske umjetnosti (1978. – 1981.) koje nisu ostvarene.
U periodu od 1862. do 2006. izvorno egipatska povijest i kultura proučavala se u manjoj mjeri. Ovaj je prostor nekad bio sastavni dio velikoga Rimskog Carstva, što je dijelu naših znanstvenika omogućilo da se, unatoč malim izdvajanjima za znanost, posvete proučavanju elemenata egipatske kulture na našim prostorima. Pritom ponajprije mislim na činjenicu da je na području nekadašnjih rimskih provincija Dalmacije i Panonije postojao kult čitavog niza egipatskih bogova čiji se utjecaj proširio s istoka ili iz samoga Egipta. Zahvaljujući većem broju domaćih znanstvenika nastao je velik broj stručnih i znanstvenih članaka, jedna objavljena doktorska dizertacija i tri monografije u kojima se raspravlja o pojavi egipatskih kultova na ovom prostoru. Pojedini se znanstvenici bave proučavanjem nositelja kultova i komunikacija između zemalja antičkoga svijeta, a o predmetima egipatske provenijencije koji su pronađeni na tlu Hrvatske pisali su i mnogi inozemni znanstvenici. Upravo u ovom segmentu hrvatska je znanost postigla vrlo dobre rezultate i s pravom se može mjeriti s ostalim europskim zemljama. Najveći interes svjetskih znanstvenika privukla je mumija Nesi-hensu i njezini povoji poznati pod nazivom Liber linteus zagrabiensis, ali i egipatska zbirka Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Na temelju gore iznesenih činjenica uočljivo je da su se egiptološka istraživanja u okviru hrvatskih povijesnih znanosti razvijala u nekoliko razdoblja. U prvom razdoblju pripreme prate se svjetski tokovi egiptologije, osigurava se obrada građe u domaćim muzejskim institucijama. U drugom se razdoblju interpretira građa, pišu se prvi povijesni pregledi, nastavna skripta i enciklopedijski članci. U sljedećem razdoblju autonomnog razvitka pojavljuju se prvi specijalisti školovani orijentalisti (P. Selem) koji istražuju i fenomene s domaćega tla, osobito svjedočanstva egipatskog kulta koji je najučestaliji. Njihova se istraživanja pomiču prema socijalnoj pozadini tih fenomena. Međutim, od 1862. do danas pojavljuju se i osobe koje osobito istražuju izvornu egipatsku povijest i kulturu (G. Novak, I. Uranić, M. Tomorad).
Iz analize domaćih prinosa uočljivo je da u znanstvenoj produkciji prevladavaju članci u kojima se objavljuju predmeti iz fundusa egipatskih zbirki raznih muzejskih institucija i radovi o fenomenima pojave orijentalnih kultova u provincijama Rimskoga Carstva. U proteklih nešto više od stočetrdeset godina od kako je staroegipatska tematika zastupljena u hrvatskim povijesnim znanostima uočljiv je vrlo malen broj objavljenih povijesnih pregleda (G. Manojlović 1923., P. Lisičar 1956., G. Novak 1967., I. Uranić 2002., I. Uranić 2005.; I. Uranić 2014.). Nastale praznine pokušale su se popuniti ponekim prijevodom recentnih inozemnih izdanja koje najčešće ni približno ne predstavljaju zamjenu za kapitalna djela iz područja egiptologije i orijentalistike. U knjižnicama i znanstvenim ustanovama vrlo su rijetki časopisi s područja egiptologije što našim znanstvenicima otežava rad i istraživanja. Do recentnih inozemnih izdanja (monografski prikazi, novi pregledi, enciklopedije) moguće je doći samo razmjenom sveučilišnih knjižnica ili kupnjom, što iziskuje velika novčana ulaganja.
No, usprkos svim trenutnim problemima u razdoblju od 2001. do danas egiptologija u Hrvatskoj doživjela je pravi zamah. Djelomično je to zasluga nekoliko mlađih stručnjaka i entuzijasta koji zahvaljujući međunarodnim kontaktima, pokušavaju uzdrmati uspavanu hrvatsku povijesnu znanost na području egiptoloških istraživanja. Domaći i inozemni istraživači okupljeni oko projekta Croato-Aegyptica Electronica uspjeli su u proteklih nekoliko godina analizirati većinu staroegipatskih artefakata u domaćim institucijama, neke zbirke objaviti u međunarodnim publikacijama, a cjelokupno egiptološko blago naših muzejskih institucija u nekoliko navrata prezentirati na međunarodnim konferencijama. Nadamo se da će već ostvareni ciljevi i neke planirane aktivnosti još više doprinijeti da se u Hrvatskoj konačno rodi prava egiptološka znanost. U prilog tome govore i trenutne aktivnosti Arheološkog muzeja u Zagrebu koji organizira svojevrsnu egiptološku školu, te Odjela za povijest Hrvatskih studija na kojem se na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini poučavaju raznovrsne aspekti staroegipatske kulture. U proljeće 2015. u Zagrebu bi se u organizaciji ovih dviju ustanova trebala održati VII. konferencija egiptologa Europe pa se nadamo da će taj veliki događaj dodatno motivirati sve zaljubljenike u staroegipatsku povijest da se dodatno posvete novim istraživanjima.