Kronologija koju su naši znanstvenici koristili od sredine 19. stoljeća do danas bila je uvijek preuzeta od tada prevladavajućih kretanja u egiptološkoj znanosti.
U drugoj polovici 19. stoljeća prevladavala je vrlo visoka kronologija koja je početak staroegipatske države stavljala u 5. tisućljeće pr. Kr. jer se tada još uvijek nisu stvorili svi preduvjeti za točniju kronologiju. Arheološka istraživanja bila su u tijeku, a mnoga važna otkrića tek su predstojila.
U prvoj polovici 20. stoljeća također su prisutne vrlo visoke kronologije, a točnije datiranje događaja staroegipatske povijesti započinje tek dvadesetih godina 20. stoljeća. Od tada do danas postoje mnoge rasprave o tome kako datirati neke problematične događaje za koje postoje različita tumačenja i datiranja. U drugoj polovici 20. stoljeća nastale su tzv. srednja i niska kronologija staroegipatske povijesti koje se najčešće koriste u svim današnjim priručnicima i udžbenicima.
U 19. stoljeću naši su znastvenici preuzeli tada prevladavajuću visoku kronologiju, a nju su nastavili koristiti sve do sedamdesetih godina 20. stoljeća. G. Manojlović je primjerice koristio danas vrlo zastarjelu kronologiju, no ona je u vrijeme izlaska knjige u trendu s kretanjima u tadašnjoj egiptologiji i orijentalistici. Koncepcijski Manojlovićev pregled prošlosti Starog Istoka, prema podacima koje nalazimo u djelu, započinje oko 3820. g. pr. Kr. kad vlada prvi kralj Ura, a završava 328. g. pr. Kr. kad se Aleksandar Veliki sa svojom vojskom nalazi na gornjem toku Syr-Darje, gdje osniva grčki grad. Manojlović je pregled zamislio u dva dijela za čiju je razdjelnicu uzeo 12. stoljeće prije Krista, smatrajući da ono predstavlja važnu prekretnicu kad su se izmijenile povijesne prilike cjelokupnog prostora. To argumentira prodorima pomorskih naroda na granice Egipta i počecima smanjivanja egipatskog političkog utjecaja, uništenjem mikenske kulture od strane dorskih plemena i slabljenjem Babilonije. Literatura koju je G. Novak koristio u vrijeme pisanja svojih enciklopedijskih natuknica objavljena tijekom prva tri desetljeća 20. stoljeća, može se smatrati aktualnom, bazirana je na tadašnjim istraživanjima francuskih i njemačkih znanstvenika. Kronološka tablica u skladu je sa znanstvenim rezultatima prva tri desetljeća 20. stoljeća (E. Meyer 1904., L. Borchardt 1917. i L. Borchardt 1935.). No, tri desetljeća kasnije, Novak istu tu kronologiju koristi i prilikom pisanja svog monografskog prikaza staroegipatske povijesti i kulture pa je sasvim nejasno zašto u nju nije uvrstio sve promjene i datacije koje su egiptološkoj znanosti općeprihvaćene od četrdesetih godina 20. stoljeća nadalje. Kronologije koje je u svojim sveučilišnim udžbenicima preuzeo P. Lisičar bile su pouzdanije od kronologije za koju se opredjeljivao Novak. On je u svome pregledu usporedno navodio dužu i kraću kronologiju, a njih je preuzeo iz djela tada aktualnih egiptologa. I. Uranić i M. Tomorad prvi su od naših znanstvenika u svojim pregledima i radovima počeli koristiti trenutno aktualnu kronologiju staroegipatske povijesti, a da se ona nije odnosila na kasno, helenističko i rimsko razdoblje kojim se uglavnom bavio P. Selem.
Autori hrvatskih povijesnih udžbenika vrlo su raznoliko koristili kronološke odrednice u svojim djelima. Poput znanstvenih povjesničara koji su pisali povijesne preglede (G. Manojlović, G. Novak, P. Lisičar) i autori udžbenika tijekom 20. stoljeća koristili su stare kronološke obrasce povijesti Starog Istoka nastale još tijekom prve polovice stoljeća. Neke naznake promijena vidljive su tek nakon reforme nastavnog programa Agneze Szabo sredinom devedesetih godina 20. stoljeća. Taj novi program uglavnom nije zahtjevao da učenici svladaju veći broj kronoloških odrednica pa su se one zadržale uglavnom na ujedinjene Gornjeg i Donjeg Egipta (o. 3100. g. pr. Kr.), spominjanje vladara graditelja piramida (Keops, Kefren, Mikerin, IV. dinastija) te najveće moći egipatske države tijekom Novog kraljevstva (sredinom drugog tisućljeća pr. Kr.). Međutim i tako minorno zadane kronološke odrednice ponovno su se zasnivale na, u egiptološkoj znanosti, davno zastarjelim kronologijama pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tako su se u različitim udžbenicima povijesti za 5. razred osnovne škole (B. Kuntić Makvić, V. Munić-Bauer, V. Posavec, K. Ujaković- H. Križovljan, M. Tomorad-I. Malus Tomorad-H. Gračanin itd.) često koristili i različitim godinama od onih vrlo zastarjelih do najsuvremenijih (M. Tomorad-I. Malus Tomorad-H. Gračanin). Slična situacija proteže se i kroz srednjoškolske i gimnazijske udžbenike povijesti (V. Posavec-T. Medić-Posavec, M. Tomorad-I. Malus Tomorad-H. Gračanin, M. Ferček) u kojima se ista razdoblja ili događaji različito datiraju. Godine 2005. Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa objavilo je Hrvatski nacionalni obrazovni standard, a 2006. i novi nastavni plan i program koji na žalost nisu rješili problem kronologije u udžbenicima odnosno kronološki podaci nisu ni nakon poslijednje obrazovne reforme još uvijek osuvremenjeni ni ujednačeni.