Priča o Sinuheu je jedna od najpoznatijih egipatskih pripovijesti. Sinuhe je živio tijekom XII. dinastije. Bio je službenik u haremu faraona Amenemhata I. (o. 1985. – 1956. pr. Kr.). Jednom je prigodom otišao na ekspediciju u Libiju gdje je saznao da je faraon ubijen. Suočen s tom činjenicom, pobjegao je iz straha da bi mu se nešto moglo dogoditi. Kanio je Nilom otputovati na jug, ali ga je vjetar odnio na sjever. Potom je dugo lutao Palestinom i Libanonom. Jedan plemenski poglavica na jugu Sirije uključio ga je u svoje pleme i dao mu najstariju kći za ženu. Sinuhe je zasnovao obitelj, a uskoro je postao cijenjeni patrijarh. Branio je zemlju svog tasta, a često se susretao i s putnicima iz Egipta. Kad je faraon Senusret (Sesostris I.; o. 1956. – 1911. g. pr. Kr.) saznao da je Sinuhe živ, pozvao ga je da se vrati u Egipat što je on prihvatio. Oprostio mu je sve navodne zločine i dočekao ga s bogatim darovima. U domovini se Sinuhe ponovno oženio, a kralj mu je dao izgraditi lijepu grobnicu.
Priča o Sinuheu sadrži istinite podatke, a vrlo je vjerojatno riječ o njegovu životopisu. On sadrži brojna svjedočanstva o političkim i društvenim prilikama u Egiptu početkom 2. tisućljeća pr. Kr. Finski pisac Toimi Mika Waltari napisao je na temelju Sinuheova životopisa 1945. g. roman Sinuhe Egipćanin smjestivši priču u vrijeme XVIII. dinastije za vladavine Amenhotepa (Amenofisa IV. Aknatona; o. 1352. – 1336. g. pr. Kr.). Roman Sinuhe Egipćanin preveden je i na hrvatski jezik. Donosimo početak izvorne pripovijesti.
“Sada je njegovo Veličanstvo (Amenemhat I.) poslalo vojsku u zemlju Temeh u Libiji na na čelu sa svojim najstarijim sinom kao zapovjednikom, dobrim bogom Senusretom i sada se on vraćao sa brojnim zarobljenicima i mnogobrojnom stokom. Dvorani iz prijestolnice poslali su na zapadnu granicu glasnike da izvjeste faraonova sina o događajima koji su se dogodili na dvoru. Glasnici ga stigoše na putu i to tijekom noći. On nije oklijevao ni trenutka; sokol (Horus) poletje sa svojom pratnjom u prijestolnicu ne rekavši svojim vojnicima niti riječi. Tada je poslao glasnike po ostalu faraonovu djecu koja ga slijediše u vojsci. Dok bijah stajao u blizini čuo sam njegov glas dok je govorio jednom od njih. Srce mi stane snažno lupati, a ruke i čitavo tijelo mi se treslo. Odlučih hitro potražiti mjesto gdje bih se sakrio. Smjestih se između dva grma u namjeri da se sakrijem s ceste i od putnika. Krenuh prema jugu. Nisam planirao otići u prijestolnicu jer sam mislio da će doći do nemira i bojao sam se da neću živjeti nakon smrti. Prođoh jezero Maati blizu Sikamore i stigoh na Snefruov otok. Jedan dan provedoh tamo na granici polja. Iziđoh na na put dok još bijaše dan i tamo sretoh jednog čovjeka koji je stajao u blizini. Iz strahopoštovanja je stajao dalje od mene jer me se bojao. Kada je došla večer krenuh u obližnji grad goveda gdje nađoh barku bez vesla te s pomoću zapadnog vjetra isplovih. Prođoh istočno od kamenoloma sjeverno od Gospodarice-Crvene-Planine (danas lokalitet Gabel el-Ahmar istočno od Kaira). Slobodnim putem krenuh na sjever. Dođoh do Zida-Vladara koji je podignut da zaštiti zemlju od upada Azijaca i pustinjskih plemena. Ondje se hitro sakrih u grmlje da me ne bi opazila dnevna straža na zidu. Krio sam se do mraka i ujutro stigah u Peten. Zaustavio sam se na velikom Crnom otoku. Žeđ me je svladala. Grlo mi je gorjelo od prašine. Pomislih: “Ovo je okus smrti!”. Kada čuh zvuk goniča i stoke u mome srcu se javi nada i pa se pribrah pribrah se. Ugledah skupinu Azijaca. Jedan od njihovih vođa, koga bijaše u Egiptu, prepozna me. Tada mi dade vode dok je za mene grijao mlijeko. Otišao sam s njim njegovom plemenu. Mnogu su učinili za mene. Put me vodio iz jedne stane zemlje u drugu. Prođoh Biblos i stigoh u Kedem i tamo provedoh godinu i pol. Primio me Ami-enši, vladar Gornjeg Retenua s riječima: Kod mene će ti biti dobro, a čut ćeš i egipatsku riječ.” Reče to jer me dobro poznavao, čuo je za moju mudrost, a Egipćani koji bijaše ondje posvjedočiše to. On me postavi za odgojitelja svoje djece. Oženio me za svoju najstariju kći. Dozvolio mi je da izaberem dio njegove zemlje. Izabrah dio koji je bio na granici njegove i susjedne zemlje. Bila je to dobra zemlja, zvana Yaa. … “(Priča o Sinuhe, R1-R20, 1-82)