Najstarija pisma, klinasto i hijeroglifsko, pojavila su se na Starom Istoku oko 3500 g. pr. Kr. Unatoč dugotrajnim istraživanjima još uvijek nije odgonetnuto da li je starije pismo područja Mezopotamije ili Egipta. Najnovija istraživanja daju naslutiti da bi hijeroglifsko pismo moglo biti nešto starije, ali se to još uvijek ne može sa sigurnošću utvrditi.
Kako bi mogli sustavnije pratiti vladavine pojedinih faraona i promjene u državi znanstvenici koriste sve moguće dostupne izvore. U pojedinim kriznim razdobljima (međurazdobljima) gotovo da nisu ostala sačuvana povijesna vrela koja bi dokumentirala zbivanja pa nam nisu ostala sačuvana niti svjedočanstva o imenima pojedinih vladara. Stoga, koliko god povijesni izvori omogućavaju temeljitije praćenje povijesnih procesa, njihov nedovoljni broj još uvijek otvara prostor za brojne polemike i nagađanja egiptologa.
Dostupni povijesni izvori egipatske povijesti mogu se podijeliti u tri osnovne skupine:
- materijalne ostatke preddinastijskog i faraonskog Egipta,
- posredni izvori s područja drugih država Starog Istoka (npr. Stari zavjet, liste asirskih kraljeva),
- djela antičkih pisaca (Herodot, Maneton, Diodor Sicilski, Strabon, Plutarh, mnogobrojni rimski kroničari).
Kulture preddinastijskog Egipta nisu poznavale pismo pa su nam jedino ostali sačuvani grobni nalazi koji dokumentiraju ovo razdoblje.
Za period ujedinjenja Donjeg i Gornjeg Egipta gotovo da i nema sačuvanih pisanih spomenika pa su osnovni izvori toga razdoblja paleta sa strvinarima, glava toljage kralja Škorpiona, paleta kralja Narmera i brojni grobni nalazi.
Za dinastijsko razdoblje faraonskog Egipta najznačajniji su izvori kamen iz Palerma, kraljevske liste iz hramova u Abidu, Karnaku i Sakari, torinski kanon, stela iz Serapeuma, demotska kronika te kraljevske liste svećenika Manetona. Za razdoblja saitske i prve perzijske dinastije vrlo važan izvor je Herodotova Historija.
Kamen iz Palerma je stela od bazalta na kojoj su na obje strane ispisane liste egipatskih vladara od mitskih vremena do faraona V. dinastije. Sačuvano je svega 5 fragmenata. Čuva se u muzeju u Palermu.
Kraljevske liste u hramovima Novog Kraljevstva predstavljaju faraonske anale XVIII. i XIX. dinastije, a sadrže popis vladara od mitskog Menesa do faraona, sastavljača liste. Nalaze se u hramovima u Abidu, Karnaku i Sakari.
Torinski kanon je hijeratski papirus koji sadrži imena vladara od mitskih vremena do XVIII. dinastije. Vjerojatno potječe iz vremena Ramzesa II. Čuva se u muzeju u Torinu.
Stele iz Serapeja sadrže kronologiju vladara povezanu s pojavom i pokopom svetih bikova – Apisa. Čuvaju se u muzeju Louvre u Parizu.
Demotska kronika je rano ptolemejski papirus koji sadrži podatke o političkim događajima tijekom posljednje epohe Kasnog razdoblja (dinastije XXVIII. do XXX.). Čuva se u Parizu.
Brojni posredni izvori poput kraljevskih lista asirskih kraljeva ili Starog zavjeta omogućuju rekonstrukciju pojedinih povijesnih događaja pa i geneološke odrednice.
“Otac povijesti” Herodot (o. 484. – 425. g. pr. Kr.) boravio je u Egiptu između 449. i 430. g. pr. Kr. U drugoj i trećoj knjizi Historije dao je osnovne kronološke odrednice egipatske povijesti od mitskih vremena do Kambizova osvajanja Egipta (526. g. pr. Kr.), svoje viđenje Egipta, njegove kulture, pisma, mitologije i pogrebnih običaja.
U III. st. pr. Kr. egipatski svećenik Maneton napisao je prvi pregled egipatskih dinastija i njihovih vladara pod nazivom Aegyptiaca. Danas nisu točno utvrđeni podaci o životu Manetona. Poznato je da potječe iz Sebenita (grč. Sebennytus). Bio je jedan od prvih svećenika Serapisovog kulta u Heliopolu, a postoji mogućnost da je bio savjetnik faraona Ptolemeja I. Sotera. Smatra se da je živio u prvoj polovici III. st. pr. Kr. Njegovo djelo nije ostalo sačuvano u izvorniku nego preko djela posrednika: Josipa Flavija (o. 70. g.), Afrikana (III. st.), Euzebija (IV. st.) i Sinkela. Njegove kraljevske liste sadrže pojedinosti o vladavini pojedinih faraona od mitskih vremena do dolaska Aleksandra III. Velikog u Egipat.
Egipat je u I. st. pr. Kr. posjetio Diodor Sicilski (o. 80 – o. 20. g. pr. Kr.). On je napisao 40 knjiga u kojima je opisao svjetsku povijest do 54. g. pr. Kr., no cjelovito je ostao sačuvan samo dio njegovih rukopisa. U cjelovito sačuvanoj prvoj knjizi opisao je egipatsku povijest, svakodnevni život, religiju i kulturu.
U Egiptu je oko 25. g. pr. Kr. boravio grčki geograf i putnik Strabon (o. 60. g. pr. Kr. – o. 25. g. po Kr.). U svojoj Geografiji Strabon je opisao brojne egipatske gradove i spomenike. U I. st. po Kr. Egipat je posjetio i grčki povjesničar Plutarh (46. – 120. g.) koji je tom prilikom zapisao egipatske mitove o Izidi i Ozirisu (De Iside et Osiride).