Muze su bile kćeri boga Zeusa i božice pamćenja Mnemosine. One su bile zaštitnice umjetnosti i znanosti. Grci su ih prikazivali kao žene lijepe poput božica. Pripisivali su im ljubav i sklonost pjevanju i plesu. U njihovim su pjesmama i plesovima uživali i bogovi na Olimpu. Svi bogovi su im pružali zaštitu osim boga rata Aresa. Muze je predvodio bog svjetlosti i sunca – Apolon. Prema ljudima su bile ljubazne i susretljive, a osobito prema pjesnicima, pjevačima, glumcima i dramatičarima. No, za nanesenu nepravdu su se osvećivale. Tako su npr. oduzele glas, sluh i vid tračkom pjevaču Tamiru jer se hvalio da ih je pobijedio u nekom natjecanju. Glavno središte njihovog štovanja bila je planina Helikon u grčkom polisu Beotiji. Malo se zna o njihovom kultu. Njima u čast su se vjerojatno održavale svečanost svake četvrte godine u Tespiji nedaleko od Helikona te natjecanje (Museia) u pjevanju i sviranju.

U početku su sve muze vjerojatno bile zaštitnice pjesništva (koje je tada uključivalo i glazbu), ali je kasnije njihova djelatnost proširena. Prvi ih je spomenuo Homer u svojoj Odiseji, a poimence ih je nabrojao pjesnik Heziod. Herodot je svako poglavlje svoje Povijesti nazvao po jednoj muzi. Svaka od devet muza bavila se određenim područjem umjetnosti. Talija je smatrana nadahnućem komedije, Melpomena tragedije, Terpsihora plesa, Kaliopa herojskog ili epskog pjesništva, Erato lirskog i ljubavnog pjesništva, Euterpa glazbe, Polihimnija (ili Polimnija) svetog pjesništva ili pantomime. Grci, a potom i Rimljani, su u umjetnost ubrajali i dvije znanosti: povijest i astronomiju. Tako je Klio pokroviteljica povijesti, a Uranija astronomije. Zanimljivo je da Grci nisu kiparstvo i slikarstvo smatrali umjetnostima nego rukotvornim ili proizvodnim djelatnostima. Mnogi su umjetnici zazivali prije svega muze svoje struke, no često se iskazivalo poštovanje prema svim muzama. Kao i ostalim božicama, i muzama su Grci podizali hramove. Najpoznatiji je Hram muza ili Museion u Aleksandriji kojeg je 308. g. pr. Kr. utemeljio faraon Ptolemej I. Soter koji je postao najveće znanstveno središte čitavog antičkog svijeta.

Kipari i slikari su često prikazivali muze, pa je njihov izgled do danas sačuvan. Obično nisu prikazivane u cjelosti nego s pojedinim značajkama. Umjetnici su tako prikazivali Taliju s maskom glumca komičara, Melpomenu s tragičarnom maskom, Terpsihoru kako pleše i svira liru, Kaliopu s pločicama od voska i s pisaljkom, Eratu kako svira gitaru, Euterpu kako svira flautu, Polihimniju snenog pogleda, zaogrnutu plaštem, Kliju sa svitkom papirusa, Uraniju s globusom. Rimske kopije ranohelenističkih originala svih muza nalaze se u Dvorani Muza u Vatikanskom muzeju. Danas pojam muza u prenesenom smislu označava izvor pjesničkog nadahnuća.