Egipatski kraljevi obično su imali više žena, od kojih je glavna bila egipatska kraljica. Kraljice su obično bile vrlo moćne osobe u društvu. Tijekom mladosti pohađale su škole gdje su učile pisati, računati i upravljati imanjima. Živjele su u raskošnim palačama. U rijetkim slučajevima kada nije bilo muškog nasljednika ili je on bio maloljetan, samostalno su preuzimale vlast u zemlji. U slučajevima kada su samostalno vladale prikazivane su s faraonskom lažnom bradom i svim ostalim simbolima vlasti.
Tijekom egipatske povijesti samostalno su vladale samo Merneith (I. dinastija) Nitikret (VI. dinastija), Sobekneferu (XII. dinastija), Hatšepsut (XVIII. dinastija); Tausret (XIX. dinastija) i Kleopatra VII. (ptolemejska dinastija). Vrlo često je nakon samostalne vladavine kraljice u Egiptu nastupilo neko krizno razdoblje ili je dolazilo do promjene dinastije.Najglasovitije egipatske kraljice bile su: samostalna vladarica Hatšepsut (1473. – 1458. pr. Kr.), Teja, supruga Amenhotepa III. (Amenofisa III.; 1390. – 1352. g. pr. Kr.), Nefretiti, supruga Amenhotepa IV. (Amenofisa IV.; 1352. – 1336. g. pr. Kr.), Nefretari, supruga Ramzesa II. i Kleopatra VII. (51. – 30. g. pr. Kr.).Kraljica Hatšepsut bila je jedina moćna egipatska kraljica nakon koje nije nastupila kriza.
Njezinu vladavinu obilježila je miroljubiva politika i ekspedicija u zemlju mirodija – Punt, odakle je nabavila potrebne začine, zlato i slonovaču. Izgradila je lijepi hram u Deir el-Bahriju. Vrlo moćne, odlučne i jake žene bile su kraljice Teja, Nefretiti i Nefretari. One su uvelike utjecale na politiku svojih muževa.Posljednja egipatska vladarica Kleopatra VII., pokušala je ženidbenim vezama s rimskim moćnicima Cezarom i Markom Antonijem ponovno uzdići Egipat, ali njen je uspjeh bio kratkotrajan. Nakon njene smrti 30. g. pr. Kr. Egipat je uključen u granice u rimske države.